Tema

Poticaj za istraživanje, očuvanje i promociju

Na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, bunjevački govori koji se govore u dijelovima Hrvatske, ali i u dijelovima Bosne i Hercegovine, Srbije (Bačke) i Mađarske upisani su početkom listopada u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro. Odluku o tome donijelo je mjeritorno povjerenstvo Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

»Upis u Registar kulturnih dobara u praksi znači poticanje istraživanja, njegovanja, očuvanja i promoviranja kulturnih dobara u lokalnim zajednicama. U znanstvenom smislu upisom se povećava broj projekata čiji je cilj zaštita lokalnih narječja. Tako je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje upravo pokrenuo interni znanstveni projekt istraživanja bunjevačkih govora koji će obuhvatiti sve bunjevačke govore, uključujući i one izvan Hrvatske. Time će se, uz pridavanje dužne znanstvene pozornosti tim govorima, snažnije poraditi na podizanju svijesti o važnosti očuvanja hrvatske jezične i kulturne baštine«, navode u Ministarstvu kulture Hrvatske.

Institucionalni okvir

Kako dodaju, upis u Registar kulturnih dobara zapravo je institucionalni okvir koji i nositeljima zaštićenih govora, ali i svim njegovim proučavateljima pruža brojne mogućnosti proučavanja i prezentiranja javnosti svih jezičnih registara koji čine bogatstvo pojedinoga lokalnoga govora.

»Ministarstvo kulture i medija svojim programima, osobito Pozivom za predlaganje programa javnih potreba u kulturi financira i potiče očuvanje govora kroz amaterski rad i suradnju s nositeljima kulturnoga dobra, što uključuje npr. izradu slikovnica, slikovnih rječnika, izdavanje nosača zvuka, prikupljanje i dokumentiranje riječi, uprizorenje predstava na lokalnim narječjima, formalno i neformalno obrazovanje koje koristi lokalne dijalekte za recitiranje poezije, motiviranje pisanja među mlađima, itd.«, navode u Ministarstvu.

Hrvatske institucije i udruge iz Srbije se, prema kriterijima, ne mogu javljati na konkretni Poziv, ali je za njihove projekte, pa tako i one vezane za bunjevački govor, osigurana potpora koja se ostvaruje preko javnih poziva Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Primjeri zaštite

U Registar kulturnih dobara Hrvatske je do 2021. upisano više od 30 lokalnih dijalekata te jedan element nematerijalne kulturne baštine koji pokriva sva tri narječja.

»Puno je primjera u kojima su nositelji uz potporu Ministarstva kulture i medija uspješno radili i rade na njegovanju, očuvanju i promociji svoga govora. Tijekom posljednjih desetak godina putem financiranja Ministarstva kulture, u suradnji s Narodnom knjižnicom Hum na Sutli, za govor Huma na Sutli završena su terenska istraživanja prikupljanja riječi, obrada riječi i priprema za izradu rječnika. Nadalje, za turopoljske govore financira se istraživanje i rad na pripremi rječnika. U suradnji s Katedrom čakavskog sabora u Čabru pomaže se očuvanju i istraživanju čabarskih govora, kao i očuvanje labinske čakavice s Gradom Labinom. Izniman je primjer rada na očuvanju žminjskoga govora kroz izradu lokalnog rječnika, koji će upravo ovih dana biti predstavljen javnosti ili rad Udruge za očuvanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine Ivan Perkovac iz Šenkovca koja uspješno povezuje nematerijalnu i materijalnu baštinu, a njihov Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice i Zvučni atlas hrvatskih govora dragocjeni su u bilježenju, čuvanju i promicanju žive hrvatske jezične baštine. Važno je da ti programi povezuju razne dionike, ustanove, udruge, katedre, institute i škole u zajedničkome radu na očuvanju, njegovanju, prenošenju, prezentaciji i istraživanju jezične baštine koja tako postaje i ostaje živa baština«, navode u Ministarstvu.

Zaključno, kako ističu, upis bunjevačkih govora u Registar kulturnih dobara važan je na identitetskoj razini kao priznanje jedinstvenoga fenomena imanentnoga tradicijskoj kulturi Hrvata u Vojvodini, koji u tom području žive od sredine 17. stoljeća.

»Upis je važan i kao dodatan znanstveno i stručno utemeljen argument protiv pokušaja razdvajanja nacionalnoga identiteta hrvatske nacionalne manjine u Srbiji na (bunjevačke) Hrvate koji smatraju da su podrijetlom Hrvati te govore hrvatskim jezikom u inačici bunjevačke ikavice i Bunjevce koji bi se smatrali posebnim narodom i koji govore bunjevačkim govorom. Vjerujemo kako će se ovim činom priznanja statusa kulturnoga dobra onemogućiti i pokušaji da se tradicijske kulturne prakse i nematerijalni fenomeni čiji su nositelji bunjevački Hrvati predstavljaju ili registriraju kao nematerijalna kulturna baština drugih zajednica«, zaključuju u Ministarstvu.

Projekt Instituta

Nakon proglašenja kulturnim dobrom, zaštitom bunjevačkih govora u znanstvenom smislu bavit će se Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ). Institut će početkom iduće godine pokrenuti interni znanstveni projekt posvećen ovim govorima. Voditeljica toga projekta bit će dijalektologinja dr. sc. Mirjana Crnić-Novosel, voditeljica riječke podružnice Instituta.

»Bunjevački govori koji se u tri ogranka prostiru u Primorju, Gorskom kotaru, Lici, Dalmaciji i na širem području Podunavlja bit će predmetom projekta Instituta koji će započeti početkom 2022. godine. U prvoj će fazi biti obuhvaćeni najrelevantniji bunjevački punktovi na području Primorja, Gorskoga kotara i Like, ali to ne znači da tu projekt staje. On će se dakako razvijati i proširivati na ostala područja, ali u drugom formatu kad za to dođe vrijeme. Ovisno o uvjetima na terenu, projekt će trajati godinu do dvije, a terenskim će se istraživanjem pokupiti relevantni podaci za dijalektološku obradu koji će pokazati temeljne značajke ovih govora i potvrditi njegovu pripadnost matičnom dijalektu – novoštokavskom ikavskom (ili zapadnom ikavskom) koji se prostire u Hrvatskoj i izvan njezinih granica, ponajviše u susjednoj Bosni i Hercegovini. Pripadnost se bunjevačkih govora ovome dijalektu potvrđuje inovacijama u deklinaciji i naglasnom sustavu, a oni su ikavski i štakavski. Prema mnoštvu ostalih, mimo ovih temeljnih, jezičnih značajki svrstavaju se u posebnu skupinu govora unutar istog dijalekta. Dalje se račvaju na tri ogranka: primorsko-lički, dalmatinski i podunavski. Izoglose (geografske granice neke jezične pojave), koje su već dijelom poznate iz dosadašnjih istraživanja, a u punini će biti prikazane kao rezultati ovoga projekta, pokazat će sličnosti i razlike među bunjevačkim govorima unutar primorsko-ličkog ogranka, ali i šire – usporedno s predstavnicima drugih dvaju ogranaka, no isto tako će ovo istraživanje otvoriti nova pitanja koja će tek trebati riješiti. Tako će se dijalektološkim ispitivanjem terena razriješiti dosadašnje jezične zavrzlame koje nastaju kada teren nije u potpunosti istražen, a dostupna literatura ne daje cjelovite informacije na koje se možemo osloniti. Te rupe na dijalektološkoj karti stoga valja popuniti i sustavnim istraživanjem – poput ovoga koji namjeravamo u Institutu provesti – i usporediti s drugim okolnim govorima koji omeđuju bunjevačke dijalektne ogranke. Tek će se takvim znanstvenim pristupom utvrditi dijalektološke sličnosti i razlike, upotpuniti podaci koji nedostaju i iskristalizirati podrijetlo ovih doseljeničkih govora na trima velikim dijalektološkim područjima«, kaže Crnić-Novosel.

Istraživanjem će u skorijoj budućnosti biti obuhvaćen i bunjevački govor u Vojvodini.

»Bunjevački govori u Podunavlju također su novoštokavski ikavski govori koje moramo promatrati kroz prizmu i govor Bunjevaca, ali i novoštokavskih ikavaca u cjelini. Stoga tu granu bunjevačkih govora treba čim prije ispitati, ali i uzeti u obzir u usporednoj analizi triju bunjevačkih ogranaka. To znači da će se zasad, prilikom početnoga ispitivanja na području primorsko-ličkoga ogranka uspoređivati podaci dostupni u literaturi s novijim podacima koje ćemo dobiti na terenu, a potom će se – nakon prvotne faze istraživanja – ispitivanje nastaviti i na području Dalmacije i na području Podunavlja. Zamišljeno je ići tim redom, i to tako da se na ovaj početni nadovezuju novi projekti koji obuhvaćaju bunjevačke govore. No, ako za vrijeme ispitivanja i analiziranja primorsko-ličkih Bunjevaca u naredne dvije godine budu nedostajali podaci za komparaciju između ogranaka, vjerujem da ćemo imati priliku prikupiti i dio građe u Podunavlju. Dakle, početak projekta je pred vratima i to nas veseli jer taj zamršeni netaknut Gordijev čvor tek treba otpetljati. Jednom kad s tim raspetljavanjem krenemo, stajanja nema, a to znači da ćemo svojim ispitivanjem doći i na podunavsko novoštokavsko ikavsko područje. I to, nadam se, uskoro«, kaže Crnić-Novosel.

Onemogućavanje daljnjeg otuđenja

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomislav Žigmanov smatra kako bi upis bunjevačkih govora u Registar kulturnih dobara mogao značiti korak u onemogućavanju otuđenja ovdašnjih, a integralnih sastavnica hrvatskoga jezika.

»Kao zainteresirani subjekt, ZKVH je bio upoznat kako sa samom inicijativom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje da se svi bunjevački govori, pa onda i oni koji postoje i ovdje u Bačkoj, registriraju u Hrvatskoj kao nematerijalno kulturno dobro tako i s odlukom hrvatskoga Ministarstva kulture i medija da se isti upiše u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. To je još jedan, iznimno važan, korak u onemogućavanju otuđenja mjesnih a integralnih sastavnica hrvatskoga jezika, u ovom slučaju štokavske ikavice kojom se u povijesti a i danas služi najveći broj Hrvata. Lakrdijaška, pak, iznimka u svezi s tim koja se događa u Srbiji, u Subotici je proljetos doživjela svoj nezdravorazumski izljev. Sam čin upisa u Registar generirat će i određene aktivnosti na planu zaštite i očuvanja bunjevačkog govora, kojim se služe i Hrvati u Bačkoj, a naše ćemo i do sada dosta razvijene kulturne prakse, napose kada je riječ o književnosti na bunjevačkoj ikavici, rado staviti i u takvu funkciju. I u najavljenim znanstvenim istraživanjima rado ćemo biti ispitanicima. S druge strane, bunjevački govori će tako biti češće u žiži znanstvene i stručne javnosti te će procesi njegova otimajućeg izmještenja u, za njeg, neprirodni i zasebni prostor biti s pravim razlozima uvelike obesmišljeni«, kaže Žigmanov.

D. B. P.