Intervju Intervju

Rad s djecom – izazov i motivacija

Na mjestu asistentice u obrazovanju pri Hrvatskom nacionalnom vijeću skoro pune tri godine je mlada učiteljica Nataša Stipančević. Rođena je 1995. godine u Subotici, a nakon osnovne škole (Matko Vuković) srednjoškolsko obrazovanje nastavila je u Ekonomskoj školi. Osnovni studij upisala je 2014., a završila 2018. godine na Pedagoškom fakultetu u Somboru. Nakon osnovnih, upisala je i magistarski studij, te 2020. stječe zvanje master učiteljice. Pred kraj magistarskih studija, početkom 2019., počela je raditi u Hrvatskom nacionalnom vijeću kao asistentica u obrazovanju. Završila je lektorat hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 2021. godine, te osim brojnih drugih aktivnosti radi u OŠ Vladimir Nazor u Đurđinu i OŠ Pionir u Žedniku, što je u potpunosti ispunjava i svrstava među osobe koje vole svoj posao. Da je to tako govori i njen osmijeh na licu pri svakom susretu s djecom.

Odjel za Obrazovanje unutar HNV-a skrbi o obrazovanju od vrtića do fakulteta. Prije dvije godine otvorene su prve jaslice u kojima se realizira odgojno-obrazovni rad na hrvatskom jeziku u vrtiću Marija Petković – Biser. U nagovještaju je preuređenje i otvaranje novog objekta-jaslica pri vrtiću Marija Petković – Sunčica, te su u tijeku i pregovori za otvorenje cjelodnevnog boravka i pripremno-predškolskog programa u Tavankutu. Što se može očekivati?

Od 2001., prije 20 godina, započeo je s radom prvi vrtić na hrvatskom jeziku Marija Petković – Sunčica, a danas ih ima četiri i oko 120 djece. Teško je pobrojati sve ishode i učinjeno. Svakako ono najbitnije jest konstantan rast broja djece, zainteresirani roditelji, kvalitetan rad s djecom, stalno ulaganje i opremanje, stručni kadar i slično. Bez odgojitelja, dobročinitelja, donatora i entuzijasta, ovakvu kvalitetu bilo bi teško održati. Poznato je da su u rad naših vrtića, osim odgojitelja, uključeni i svećenici i časne sestre, što je dodatna vrijednost jer djeca rastu uz vjeru, a rad je prožet načelima katoličkog odgoja. Na tragu toga i potrebe za proširenjem kapaciteta kako jaslenih skupina, tako i cjelodnevnog predškolskog programa u planu je preuređenje i otvorenje novih objekata. Planira se otvorenje jaslica pri vrtiću Marija Petković – Sunčica, kao i otvorenje cjelodnevnog boravka i pripremnog predškolskog programa u Tavankutu gdje postoji veliki broj zainteresiranih roditelja. Obavljeni su potrebni razgovori, obilazak terena i postojećih objekata koji se planiraju adaptirati i preurediti. U tijeku je izrada idejnih projekata i nakon toga slijede daljnji koraci.

Kada je u pitanju osnovna škola, svjedoci smo kvalitete rada, što potvrđuje uspjeh djece na raznim natjecanjima. Što je po Vama razlog zašto se roditelji i nakon dvadeset godina premišljaju oko upisa djece u hrvatske odjele?

Premda u Srbiji svake godine opada broj djece upisane u prve razrede i broj odjela je manji, s ponosom možemo reći da to nije slučaj s brojem učenika i odjela na hrvatskom jeziku. Broj upisanih učenika je neznatno veći u odnosu na prosječan broj učenika koji je upisivan prethodnih godina. Ove školske godine cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku u četiri osnovne škole (OŠ Ivan Milutinović i OŠ Matko Vuković u Subotici, OŠ Vladimir Nazor, Đurđin i OŠ Matija Gubec, Tavankut) upisalo je 25 učenika, a tri srednje škole u Subotici (Gimnazija Svetozar Marković, Politehnička srednja škola i Srednja medicinska škola) upisalo je 49 učenika. Cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku pohađa 446 učenika. Kada je u pitanju premišljanje roditelja oko upisa djece u cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku, mislim da ni roditelji nemaju pravi razlog za to. Često je to i utjecaj sredine. Na nama je da se kontinuirano zalažemo da nastava bude kvalitetna, kadar stručan, škole opremljene, izvannastavne aktivnosti raznovrsne, a na roditeljima je da to prepoznaju i upišu svoju djecu.

I sami ste nastavnica Hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture. Kako djeca prihvaćaju ovaj predmet, a kako roditelji?

Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture je izborni predmet. Program je vrlo fleksibilan i otvoren, a nastavnik ima veliku slobodu u kreiranju sadržaja, ali i veliku odgovornost. Na ovim satima njegujemo hrvatski jezik, učimo o kulturi, tradiciji i baštini hrvatskoga naroda kako s ovih prostora tako i u Hrvatskoj. Ovaj predmet započela sam predavati u osnovnim školama u Đurđinu i Žedniku nakon završenog lektorata za hrvatski jezik i književnost. Iz godine u godinu broj učenika koji pohađaju ovaj predmet se uvećava. Naročito su učenici od 1. do 4. razreda zainteresirani za pohađanje ovoga predmeta i smatram da je jako važno tu njihovu motiviranost zadržati i održati i u narednom ciklusu, a to se može jedino ako je nastava interesantna, interaktivna i istraživačka. Roditelji pozitivno reagiraju na nastavu i upisuju svoju djecu, a HNV pruža potporu u svim mjestima gdje ima prijavljenih učenika za izučavanje ovoga predmeta. Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture izučava se u 12 mjesta u Vojvodini i 15 škola, a pohađa ga ove godine oko 450 učenika. Prošle školske godine posjetili smo sva mjesta u kojima se izučava ovaj predmet, te obavili razgovore s ravnateljima i predmetnim nastavnicima, o eventualnim potrebama, potpori te poboljšanju kvalitete nastave. Nastojimo biti na raspolaganju i u komunikaciji s predmetnim nastavnicima, a u planu je kreiranje zajedničke edukativne platforme kako bismo se međusobno umrežili.

Brojni su izvannastavni sadržaji koji se provode tijekom cijele godine, koji su dodatna motivacija i rekla bih nagrada djeci koja su u cjelovitoj nastavi ili na izbornom predmetu. Kako to vide drugi? Dospiju li ti podaci i do onih koji nisu obuhvaćeni ovim programom, pa da im bude primjerice motivacija za upis?

Danas postoji nešto više od 12 programa izvannastavnih aktivnosti (jednodnevni izleti, ljetovanja, ljetne škole jezika, kulture i duhovnosti, mala i velika maturalna ekskurzija, razmjena učenika, program profesionalne orijentacije…) koje HNV provodi u suradnji s Udrugama, donatorima, županijama, gradovima u Hrvatskoj, Crvenim križem Grada Zagreba, svim dobročiniteljima i vanjskim suradnicima. Zahvaljujući njima roditelji za ove programe plaćaju simboličan iznos, a ostatak sufinancira HNV. Izvannastavne aktivnosti su izuzetno dragocjene za djecu, njihovo upoznavanje, druženje, socijalizaciju, a dobar su temelj i za naučiti nešto novo, proširiti svoja saznanja. Programi izvannastavnih aktivnosti specifični su i posebni, jer uglavnom ne idu samo učenici iz jedne škole već se upoznaju s djecom iz drugih škola i mjesta iz Vojvodine koji također pohađaju cjelovitu nastavu na hrvatskom ili izborni predmet. Tako imaju priliku međusobno se družiti, upoznati, provesti vrijeme zajedno. Mislim da se to pozitivno iskustvo i ozračje prenese i na druge, a da je to tako govore podaci da nerijetko zovu roditelji i raspituju se kako bi i njihova djeca mogla na neke od spomenutih izvannastavnih aktivnosti koje se organiziraju za učenike hrvatskih odjela ili one koji pohađaju ovaj izborni predmet. No, ovdje su pravila jasna i njih se pridržavamo. Dodala bih i da svatko ima pristup našem sajtu, društvenim mrežama gdje objavljujemo sve programe, kako planirane tako i realizirane, te i tako ove infomracije mogu doći do učenika, odnosno roditelja. Programe smo ove godine prilagodili trenutačnoj epidemiološkoj situaciji te ih nastojimo realizirati uz poštovanje svih propisanih mjera.

Posljednjih nekoliko godina prijevoz učenika funkcionira na zavidnom nivou, a od ove školske godine se isti proširio i na okolna mjesta. Kako je to riješeno i tko ga financira?

Prijevoz od kuće do škole, s ponosom možemo reći, odlično funkcionira. Roditelji i autoprijevoznici su spremni na suradnju, u svakodnevnoj smo komunikaciji, te sve teče u najboljem redu. Od roditelja čujemo da im je ovo zaista velika olakšica i pomoć. To jest jedan od pokretača za dalju organizaciju, funkcioniranje i nabavu sredstava. Organizirani prijevoz iziskuje izdvajanje velikih financijskih sredstva. Našom zamolbom, a dobrom voljom donatora, općina i gradova Vukovarsko-srijemske županije, 44 učenika od 1. do 4. koriste organizirani prijevoz od kuće do škole, na četiri linije (Klisa, Mali Bajmok, Kertvaroš i Tavankut), a 40 srednjoškolaca ima besplatnu autobusnu kartu koju sufinancira HNV.

Kada je u pitanju srednja škola, nastava na hrvatskom postoji u tri srednje škole. Kakva je situacija s udžbenicima za srednju školu?

Prije dvije godine, kada su se pojavili prvi udžbenici na srpskom jeziku po novom programu nastave i učenja, Hrvatsko nacionalno vijeće je iskazalo želju i potrebu za prevođenjem tih udžbenika na hrvatski jezik. Trebalo nam je puno snage, energije i angažiranosti velikog broja prevoditelja i lektora kako bismo uhvatili korak s reformom i sustigli se s prijevodima. Danas naši učenici imaju sve udžbenike za 1. i 2. razred gimnazije, a koncem ove godine bit će završeno prevođenje svih udžbenika za 3. razred gimnazije. Paralelno se radi i na prevođenju tri odobrena udžbenika za 4. razred. Gimnazijske udžbenike iz općeobrazovnih predmeta mogu koristiti i učenici srednjih strukovnih škola, a udžbenike i literaturu za strukovne škole nastojimo pribaviti putem donacija iz Hrvatske i oni se koriste kao pomoćna nastavna sredstva, te tako prevladavamo nedostatak te vrste udžbenika.

Posljednjih nekoliko godina Hrvatsko nacionalno vijeće puno pomaže i studente, osobito oko pripreme za polaganje državne mature, za upis na fakultete preko upisnih kvota, ali isto tako i za osiguravanje smještaja i stipendija. Koliko naših studenata ode, a koliko se vrati?

Hrvatsko nacionalno vijeće svake godine je na raspolaganju svim maturantima koji studije nastavljaju u Srbiji ili u Hrvatskoj. Za maturante se organizira program profesionalnog usmjeravanja i karijernog vođenja poznatiji pod nazivom »Gdje poći sutra?« (GPS?). Tijekom njihove četvrte godine organizira se pripremna nastava iz Hrvatskog jezika i književnosti u HNV-u za sve zainteresirane. Također, HNV pruža potporu pri upisu na fakultete putem polaganja ispita državne mature, ali i posredstvom posebnih upisnih kvota za Hrvate izvan Hrvatske. Prije dvadesetak godina u Hrvatsku je na studije odlazilo oko 60 studenata godišnje, jer su tada, zahvaljujući Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini, bili osigurani poticaji u vidu smještaja, stipendije i organizirane pripremne nastave. Ukidanjem te vrste potpore broj studenata značajno je opao na svega nekoliko studenata godišnje. Nastojanjima HNV-a i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske od 2016. godine poticaji se ponovno osiguravaju – posebne upisne kvote, smještaj u domovima, organizirana pripremna nastava, logistička potpora pri upisu, profesionalna orijentacija i posredovanje kod ostvarivanja prava na stipendije – te se ove akademske godine broj novoupisanih studenata povećao na 17. Što se tiče broja onih koji su otišli, trenutačno je veći nego broj studenata koji su se vratili, ali nastojimo to promijeniti. U planu je okupljanje studenata, kao i druge aktivnosti koje će nadamo se pridonijeti da se vrate, mada na taj proces utječu i brojni drugi faktori, a jedan od najznačajnijih je opće stanje u Srbiji, mogućnosti za zaposlenje, poticaji za mlade stručnjake i drugi.

Postoji li neka evidencija studenata koji su Hrvati, bilo da studiraju u Hrvatskoj ili u Srbiji?

Od 2019. godine HNV kontinuirano prikuplja informacije o studentima hrvatske zajednice, kako onim koji studiraju u Hrvatskoj tako i onim koji studiraju u Srbiji. Drago nam je što naši studenti uživaju sve veću potporu pri odlasku na studije u Hrvatsku, a nadamo se kako ćemo u skorijem vremenu uspjeti osigurati jaču potporu i našim studentima koji ostaju na studijima u Srbiji. Iz evidencije možemo vidjeti što studiraju te na osnovu toga eventualno pomoći, kako sada tako i jednoga dana po završetku studija oko zaposlenja.

Ove godine je prvi puta svim studentima osiguran smještaj. Za koja mjesta u Hrvatskoj postoji interesiranje naših studenata?

Sukladno višegodišnjoj praksi i ove godine osiguran je smještaj u studentskim domovima za deset studenata koji nisu ostvarili to pravo putem redovitog Natječaja za subvencionirani smještaj studenata u studentske domove, zahvaljujući dogovoru s Ministarstvom znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske prema kojem se u takvom slučaju hrvatskim studentima iz Vojvodine isti osigurava temeljem posebne odluke spomenutog Ministarstva. Nije prvi put da HNV posredovanjem osigura smještaj u studentskom domu, ali je prvi puta da smo za sve studente uspjeli osigurati isti. Unatrag gledano, većina studenata se opredjeljivala studirati u Zagrebu, međutim posljednjih godina raste interes za studiranje u Osijeku i Vukovaru, ali ima studenata koji studiraju i u Splitu, Rijeci i Puli.

Osim rada u obrazovanju pri HNV-u i u osnovnim školama predajete i izborni predmet hrvatskog jezika. Koliko ste se pronašli u tome?

Uskoro će biti tri godine moga rada i djelovanja u HNV-u. Moram priznati da sam tada bila i više nego iznenađena pozivom predsjednice HNV-a Jasne Vojnić. Pitala sam se otkud su baš mene izabrali na ovo radno mjesto, mogu li ja to budući da mi je ovo prvo radno mjesto, bez prethodnog iskustva, a na poziciji s toliko odgovornosti. Na početku nije bilo lagano upoznati se i nositi s poslovima koji su mi dodijeljeni. Dobrom voljom i spremnošću, kako kolega u uredu, tako i suradnika HNV-a, a uz podršku obitelji sve se može postići. Naravno da me je pored ovog posla interesirao i dalje rad u školi, to je ono o čemu sam još kao dijete maštala, za što se školovala... Predavati ovaj predmet i biti okružen djecom je pravi odmor i uživanje. Sve znanje o običajima, kulturi, tradiciji našega naroda, hrvatskom jeziku, svoju kreativnost i maštovitost mogu iskoristiti na ovom predmetu.

Bili ste voditeljica tima za izradu Strategije službene uporabe hrvatskog jezika i pisma. To je nešto drugačije od onoga u što ste svakodnevno uključeni. Koliko je ovo novo iskustvo bilo korisno za Vas?

Kada mi je povjerena uloga koordinatora za izradu Strategije službene uporabe hrvatskog jezik i pisma, nisam bila ni svjesna o kolikom se poslu radi i što nas sve čeka. Prije svega, i sama sam se trebala educirati, upoznati sa zakonima, pravima koja mi kao manjinska zajednica imamo. Svakako da je ovo jedno novo iskustvo, ali i čast da sam bila dio izrade jednog ovakvog strateškog dokumenta koji ostaje zabilježen u povijesti našeg djelovanja.

Ovog ljeta ste radili i brojne jednodnevne radionice u Monoštoru i u drugim mjestima gdje se izučava ovaj predmet. Koje je Vaše iskustvo i koliko je to djeci potrebno i u manjim sredinama?

Kao asistentica u obrazovanju, za ove nepune tri godine rada imala sam priliku upoznati veliki broj djece iz škola izvan Subotice i obići sva ta mjesta. Osjećaj kada ih posjetiš, vidiš realno stanje na terenu, odvojiš vrijeme, je neprocjenjiv. Sve to nas je motiviralo da ovoga ljeta započnemo i organiziramo trodnevni Multikulturalni kamp. Tih dana zajedno s animatorima Subotičkog oratorija uživali su učenici koji pohađaju cjelovitu nastavu na hrvatskom kao i izborni predmet u Monoštoru, Beregu i Somboru. Djeca u manjim sredinama svakako više cijene naš dolazak, sve im je novo i zanimljivo. Nadam se da će ovakvih i sličnih projekata biti i više, gdje ćemo obići i ostale učenike i mjesta.

Aktivni ste i u drugim segmetnima zajednice, poput spomenutog Subotičkog oratorija, župne zajednice. Jesu li djeca ta koja Vas motiviraju za toliku angažiranost?

Još kao dijete željela sam biti uključena u gotovo sve aktivnosti u školi, izvannastavne aktivnosti, folklor, glumu, volontiranje na kampovima do doprinosa u našoj crkvi. Od tada do danas trudim se koliko god mogu doprinijeti te zadržati žar, volju i želju, a svakako su mi glavni pokretači i motivacija upravo djeca. Oratorij je jedna svijetla točka koja je postala dio mene i mog života prije pet godina. Od samog početka sam uključena, a izuzetno sam ponosna kada vidim koliko djeca vole oratorij i koliko se raduju svakom organiziranom danu i programu. Osim djece, zbog kojih sve i činimo, osjetim mir i sigurnost da će naša priča trajati gledajući mlade koji nastavljaju djelovati i koračati tim stopama.

Intervju vodila: Željka Vukov

Najava događaja

31.12.2021 - NIU Hrvatska riječ: Poziv za slanje rukopisa!

Nakladničko vijeće NIU Hrvatska riječ iz Subotice objavilo je javni poziv za neobjavljene rukopise književnih autora iz Srbije koji stvaraju na standardnom hrvatskom jeziku ili dijalektalnim govorima Hrvata. O uvrštenju rukopisa u nakladnički plan Hrvatske riječi za iduću, 2022. godinu odlučivat će peteročlano Nakladničko vijeće. Rok za slanje rukopisa je 31. prosinca 2021. godine. Rukopise je potrebno poslati u elektroničkom formatu (MS Word) na e-mail: naklada@hrvatskarijec.rs. Poslani rukopisi se ne vraćaju.

  • Jooble
  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay