Tema

Čekajući novu Komisiju za vjersku nastavu

Na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu 4. i 5. studenoga održan je Međunarodni ekspertski panel »Dvadeset godina vjerske nastave u Republici Srbiji«. Otvorenju skupa prisustvovali su dekan PBF u Beogradu Zoran Ranković, ministar prosvjete Srbije Branko Ružić, zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije Svetih Ćirila i Metoda mons. László Német, reis-ul-ulema Islamske zajednice Srbije Sead Nasufović, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji Mevlud Dudić, biskup Slovačke evangeličke Crkve u Srbiji Jaroslav Javornik, veliki rabin Srbije Isak Asiel, ravnatelj Uprave za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama u Minstarstvu pravosuđa Srbije Vladimir Roganović, te istaknuti eksperti za pitanja odnosa Crkve, države i društva iz Srbije i inozemstva.

Ključ: rješiti radni status vjeroučitelja

Vjerska nastava je, istoga dana kad i alternativni predmet (građanski odgoj), postala dio školskoga kurikula u školskoj 2001/02. godini, nakon donošenja uredbe Vlade Srbije koja to područje regulira. U međuvremenu su, nakon početnih nesnalaženja pa i pojedinačnih problema glede nove uloge klerika i laika s vjerskom naobrazbom u provođenju nastave, stizala i iskustva. Od problema provođenja vjerske nastave, patrijarh srpski Porfirije, koji je otvorio ovaj skup, naveo je status školskoga predmeta (sada na razini školskoga programa), rješavanje statusa vjeroučiteljica i vjeroučitelja njihovim upošljavanjem na neodređeno vrijeme, a istovremeno omogućavanje crkvama i vjerskim zajednicama koje ih delegiraju da vrše nadzor nad njima.

»Crkvi se mora osigurati način da ako, ne daj Bože, dođe do nekog problema, pravo nadzora, u najboljem interesu đaka koji pohađaju vjeronauk, manifestira i kroz povlačenje dozvole za rad onima koji više ne predaju nauk Crkve sukladno njenoj vjeri«, kazao je patrijarh Porfirije.

I za katoličke vjeroučitelje dugotrajno upošljavanje na određeno vrijeme, osim upitne zakonitosti tako nečega i usklađenosti s Ustavom, te neizvjesnosti takvoga rada, on ima i druge posljedice. Sindikat prosvjetnih radnika Srbije je nedavno naveo neke od njih: vjeroučitelji ne mogu zbrinuti svoje obitelji, podignuti kredite i živjeti koliko-toliko zaštićeno od svakojakih ucjena. Saznajemo neslužbeno da je i odnos pojedinih ravnatelja i drugih nastavnika u školama takav da na vjeroučitelje gledaju kao na »privremene« kolege, jer je njihov status neriješen, često mijenjaju škole i jer je i sam predmet marginaliziran, pa onda i oni koji ga predaju.

Katolički vjeroauk

S druge strane, za vjeroučitelje katolike (predaju vjeronauk na šest jezika), tu je i problem postizanja zakonske norme. Tek njih 20% je, po podacima do kojih je došao naš tjednik, angažirano na 90-100% od punog fonda sati, i to uglavnom u seoskim sredinama ili manjim gradovima s većinski mađarskim stanovništvom. Oko 60% katoličkih vjeroučitelja je angažirano na 50-80% norme, dok njih oko 20% radi na pola radnog vremena ili manje i to u više škola. Ovakvi podaci ukazuju na teški položaj kateheta, jer je norma promjenjiva iz godine u godinu, a to škole vrlo lako potkrepljuju brojkama, novim pravilima za formiranjem grupa i drugim izazovima. Osim svega ovoga, i dalje se pojavljuju problemi odnosa župne kateheze i školskoga vjeronauka, udžbenika, nedostatka evaluacije nastave, inspektora, usavršavanja… Tu su i pitanja kvalifikacija, licenci, stručnog usavršavanja, dodatnoga angažiranja vjeroučitelja kod matičnih crkava i vjerskih zajednica. Povrh svega ovoga, Komisija za vjeronauk Ministarstva prosvjete završila je svoj mandat u siječnju 2020., a ministarstvo novu, za koju se očekuje da počne delegirati rješavanje ovih problema, nije formiralo. Na neke od ovih izazova osvrnuli su se i sudionici ovoga skupa u zajedničkoj deklaraciji, no, čini se, ne u dovoljnoj mjeri, jer većinska crkvena zajednica u Srbiji ipak ima daleko manje problema u provođenju vjerske nastave.

U Srbiji danas, rečeno je na skupu, ima blizu 450.000 učenika koji su se slobodno opredijelili pohađati vjersku nastavu u školama: 1.602 pravoslavna vjeroučitelja, 247 iz dvije islamske zajednice, 131 iz Katoličke crkve i 30 iz crkava reformacije.

M. Tucakov / Foto: spc.rs