Tema

Naš jezik, naše pravo

Nakon Subotice, Monoštora i Petrovaradina javna rasprava o Nacrtu Strategije službene uporabe hrvatskog jezika i pisma i Nacrtu Strategije informiranja na hrvatskom jeziku održana je u Sonti, koja je bila i posljednje mjesto u kome su predstavljena ova dva strateška dokumenta Hrvatskog nacionalnog vijeća. Za prezentiranje strategija odabrana su prije svega mjesta u kojima hrvatska zajednica ima određena prava glede uporabe hrvatskog jezika. Budući da je većina sudionika javne rasprave istaknula kako do sada nije bilo cjelovitih informacija o pravima, prije svega na službenu uporabu jezika, ideja je da se slični susreti organiziraju u Beogradu i nekim drugim mjestima, gdje hrvatski nije u službenoj uporabi, ali ipak postoje prava na uporabu hrvatskog jezika.

Negativna slika u medijima

Predsjednica HNV-a Jasna Vojnić, koja je u sva četiri mjesta uz nositelje timova Našatu Stipančević, za izradu Strategije službene uporabe hrvatskog jezika i pisma i Filipa Čelikovića za izradu Strategije informiranja na hrvatskom jeziku, prezentirala je strategije, a nakon javnih rasprava istaknula je kako očekuje da ubuduće pripadnici hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji s više hrabrosti inzistiraju na pravu na službenu uporabu hrvatskog jezika.

»U planu je izrada brošure, neke vrste priručnika, gdje će biti navedeno gdje i koja prava imamo glede uporabe hrvatskog jezika. Kada više ljudi bude inzistiralo na svojim pravima, tražilo da se to ispoštuje, možda će se mijenjati i odnos spram uporabe hrvatskog jezika. Mi u četvrtom sazivu HNV-a obišli smo gradonačelnike i predsjednke općina, a ček lista koliko su ispoštovana prava bit će nova tema naših susreta, da vidimo koliko se učinilo na provedbi tih prava«, kazala je Vojnić.

Prema njenim riječima javne rasprave pokazale su koliko je značajno okupljanje, razgovor o važnim temama, ali i animiranje puka za najvažniju stvar koja zajednicu čeka krajem naredne godine, a to je popis stanovništva.

»Nas sada čeka izrada strategije vezane za popis stanovništva. Budući da privodimo kraju registar poljoprivrednih gospodarstava i gospodarstvenika slijedi nam i izrada strategije gospodarstva«, kazala je Vojnić.

Prikupljeni podaci u Strategiji službene uporabe hrvaskog jezika i pisma pokazuju da se prava na uporabu hrvatskog jezika ne poštuju. Problem je dobiti dokumente na hrvatskom jeziku, u mjestima u kojima je hrvatski u službenoj uporabi to pravo nije do kraja provedeno i mali je broj mjesta gdje su nazivi na službenim pločama u potpunosti ispisani na hrvatskom jeziku. Problem je što za neprovedbu to nisu dio zakona prema kojima su manjinski jezici uvedeni u službenu uporabu.

Glede informiranja na hrvatskom jeziku najveći problem je što se u medijima u Srbiji Hrvati uglavnom predstavljaju u negativnom kontekstu, što spram drugih manjina približno iste brojnosti na pokrajinskom javnom servisu emisije na hrvatskm imaju znatno manju minutažu, a o tim programima brine i manje uposlenika.

Spoticanje oko jezika

Oni koji su pratili javne rasprave suglasni su da nedostaju informacije o pravima na službenu uporabu jezika, a kada je riječ o informiranju potrebno je više emisija na hrvatskom jeziku.

»Informiranje na hrvatskom jeziku rekao bih više je nego skromno. Znam da hrvatska zajednice ne može mnogo utjecati na to da emisija na hrvatskom bude više, ali informiranje na hrvatskom važno je našoj manjini iz više razloga, a prije svega da bismo očuvali našu pripadnost hrvatskom narodu. Što se tiče uporabe hrvatskog jezika, problema je tu mnogo. Naš puk teško, nekad iz straha, a nekad zbog nedovoljne informiranosti ne koristi svoja prava. Ni država se ne ponaša afirmativno prema pravima hrvatske zajednice glede uporabe službenog jezika. Činjenica je da se hrvatski jezik gubi u svakodnevnom životu, a činjenica je i da se njegova službena uporaba ponekad teško ili nikako ne ostvaruje bez obzira na stečena prava«, kaže Petar Pašić, koji je javnu raspravu pratio u Monoštoru.

»Volio bih da ima više emisija na hrvatskom jeziku, bilo da su to emisije koje donose priloge iz naše zajednice, bilo da izvještavaju o drugim događajima. Ove strategije vidim kao pozitivan pomak i nadam se kako će brzo početi i njihova praktična provedba. Strategija službene uporabe hrvatskog jezika možda je već zakašnjela. Jezik se gubi, zatire iz raznih razloga te se mora tražiti provedba svih prava koje imamo. Nažalost, u oba slučaja primjena će često ovisti od volje države«, kaže Adam Šimunov iz Monoštora.

»Sretna sam što su strategije HNV-a predstavljene i u Petrovaradinu, bilo bi dobro da imamo više ovakvih okupljanja, gdje bismo mi, pripadnici hrvatskog naroda, bili upoznati sa svojim pravima u Srbiji. Izlaganja su bila jasna, zanimljiva i dobili smo veliki broj informacija. Podržavam prijedlog za izdavanje brošure, vodiča na temu službene uporabe hrvatskog jezika, jer bi nam umnogome pomogao prilikom traženja dokumenata od državnih tijela u Srbiji, zatim pisanja raznih projekata vezanih za Hrvatsku. Smatram da bi se putem medija trebala napraviti emisija o strategijama, jer na vijestima se čuje samo šturo o toj aktivnosti, te smatram da hrvatski narod nije dovoljno upoznat sa njima. Mi, Hrvatice i Hrvati u Petrovaradinu kroz našu udrugu Jelačić promoviramo baštinu hrvatskog naroda i održavamo tradiciju koliko je to moguće, te bi nam strateški dokumenti HNV-a mogli biti od velike pomoći«, kaže Vera Hornjak iz Petrovaradina.

Javnoj raspravi u Petrovaradinu prisusvovao je i Vlatko Karnaš.

»Mi koji radimo u udrugama kulture nastojimo da u našim programima bude puno sadržaja iz baštine te da tako čuvamo hrvatski jezik i naše katoličke običaje. Mislim da smo na pravom putu, a osobito jer smo u raspravama saznali i naša prava koja imamo glede dobijanja dokumenata na hrvatskom jeziku. Svakako da bi trebalo izdati brošuru o tim pravima. U udruzi Jelačić se susrećemo s raznim pitanjima oko uvjeta školovanja, te raznim poticajima u Hrvatskoj, a za to sve treba pripremiti dokumente na hrvatskom jeziku«, kaže Karnaš.

I Sonćani koji su pratili javnu raspravi kažu da je bilo korisno čuti u kojim sve sutuacijama mogu tražiti i dobiti dokumente na hrvatskom jeziku.

»Prije nekoliko dana u općini Apatin uzimala sam neke dokumente i dobila sam ih na srpskom na ćirilici. Nisam znala da sam te iste dokumente mogla tražiti i na latinici i hrvatskom jeziku. Sada ih moram prevoditi«, kaže Biljana Ribić iz Sonte.

»Čuli smo na ovoj javnoj raspravi gdje sve imamo pravo koristiti hrvatski jezik, ali to pravo ne koristimo, jer jednostavno ne znamo gdje i što možemo tražiti. Budući da se u Sonti ipak dio naših prava poštuje nešto sam o tome i znao, što se tiče ploča s hrvatskim nazivima, hrvatskog u školi, ali još puno toga bi trebalo uraditi u samoj općini Apatin. Ali to je i naša krivica, jer onoliko koliko sami budemo koristili hrvatski jezik, inzistirali na svojim pravima toliko ćemo i dobiti«, kaže Mata Zec.

Ž. Š. / M. T. / Z. V.