Tema

Kolone, dogovor i šanse za pobjedu

Istraživanje javnog mnijenja koje je provela istraživačka organizacija Demostat sredinom listopada na uzorku od 1.200 ispitanika u Beogradu privuklo je veliku pažnju i različite komentare analitičara i političara, prije svega iznošenjem ocjene da oporba ima šansu za pobjedu u glavnom gradu – ako se udruži. Omiljeno pitanje o kojem se raspravlja u predizborno vrijeme: treba li oporba ići u jednoj ili više kolona na budućim izborima (zakazanim za 3. travnja), time je ponovno došlo u fokus.

Ključni za ovakvu procjenu su bili odgovori na pitanje »Koje su to političke i društvene snage koje mogu povesti ka izlasku iz krize i ka napretku«. Prema mišljenju 60% ispitanika političke snage koje Srbiju vode ka napretku su »udružene oporbene stranke« (21% kaže točno, a 39% donekle točno), dok 58% ispitanika smatra da je to »zajednička akcija široke društvene oporbe – političkih partija, sindikata i NVO« 58% (23% točno, 35% donekle točno).

Za »Aleksandra Vučića i njegove stranke« opredijelilo se manje, 48% ispitanika (12% je odgovorilo točno, 30% donekle točno), a 44% ispitanika se opredijelilo za opciju »uz pomoć sa strane, a prije svih EU i SAD« (18% točno, 26% donekle točno).

Osim ovoga pitanja i odgovora, procjena je zasnovana i na podacima o očekivanoj izlaznosti i podršci pojedinim političkim strankama i koalicijama na budućim izborima.

O istraživanju

Istraživanje je provedeno sredinom listopada telefonskom anketom na uzorku od 1.200 ispitanika u regiji Beograd. Prema riječima voditelja istraživanja Srećka Mihailovića, koji je prezentirao rezultate, jedna urađena anketa je nastala nakon pet telefonskih poziva, što znači da je od pet četvero odbilo ili prekinulo, a jedan je prihvatio.

»Iz ove činjenice proizlaze sve slabosti istraživanja jer je na ovaj način uzorak na neki način autoselektiran«, rekao je Mihailović, a prednost je »što u ovakvoj covid situaciji osobni kontakt nije bio moguć a online ankete su još manje pouzdane od telefonskih«.

Ključna tema istraživanja bile su izborne preferencije Beograđana, rekao je Mihailović te upozorio da je preostalih 150 dana do izbora veoma kratko za političke stranke i izborne koalicije, ali je »za građane to daleka budućnost, tako da ne treba očekivati da će ovi rezultati biti najvjerojatniji rezultati na samim izborima i ne treba ih uzimati zdravo za gotovo«. Da bi potkrijepio ovaj stav Mihailović je rekao kako je na prošlim parlamentarnim izborima u Beogradu izlaznost bila 38%, dok je prema ovom istraživanju pretpostavljena izlaznost mnogo viša, čak 67%.

Mihailović je rekao kako su i rezultati prethodnog istraživanja u lipnju pokazali da oporba ima šansu za izbornu pobjedu u Beogradu, ali da ovisi o vođama oporbenih stranaka hoće li uspjeti kanalizirati glasove prooporbenih glasača ka svojim strankama i koalicijama ili će oni otići u apstinenciju ili neku vrstu neodlučnosti.

Podrška strankama i koalicijama

Budući da se još uvijek ne zna tko će izaći, a tko ne, i u kojim sastavima će stranke izlaziti na izbore, u istraživanju su, rekao je Mihailović, koristili određene najave koalicija ili su birače svrstavali na osnovu sličnosti njihovih pogleda:

»Za izborna opredjeljenja u Beogradu smo koristili jednu posrednu proceduru za utvrđivanje izborne orijentacije. Pitali smo ispitanike koji su najveći problemi u Gradu Beogradu i potom tražili da kažu koje stranke ili koalicije mogu najuspješnije riješiti te probleme. Na osnovu tih odgovora smo procjenjivali njihovu izbornu orijentaciju«.

Dvije petine od svih ispitanika odgovorilo je ili da ne postoji stranka koja može riješiti probleme (21%) ili nije dalo odgovor ili je bilo neodlučno (17%). Ispitanici koji su odgovorili na ovo, podijeljeni su između grupacije SNS i SPS za koju je optiralo 31% ispitanika i svih ostalih stranaka i grupacija za koje se opredijelilo također 31% ispitanika. Među oponentima partija sadašnje vlasti najviše se izdvaja grupacija koju čine Stranka slobode i pravde, Demokratska stranka, Narodna stranka i Pokret slobodnih građana s 14% i grupacija Ne davimo Beograd, ekološke stranke i opcije koje predstavlja Nebojša Zelenović i Aleksandar Jovanović Ćuta sa 7%, Demokratsku stranku Srbije, Pokret za kraljevinu Srbiju i Dosta je bilo podržava 3%, a dva posto podržava Dveri i Zavetnike.

Na pitanje za koje stranke bi glasali na parlamentarnim izborima dobili su slične odgovore, pa je tako 33% neodlučnih ili koji neće izići na izbore, za SNS i SPS je 30%, a 37% je za ostalu oporbu.

Kada se pogledaju rezultati samo unutar onih koji su izborno opredijeljeni, isključivši apstinente i neodlučne, za SNS i SPS je 45%, a za oporbu 55%.

»U tim oporbenim strankama imamo sve i svašta, što nije nikakva prognoza pobjede oporbe već samo relacija u ovom trenutku između glasova za vlast i oporbu. Hoće li neka oporbena stranka pretrčati k onima u vlasti to je drugo pitanje; hoće li se udružiti i time povećati broj glasova ili će to udruživanje smanjiti broj glasova to su posebna pitanja o kojima se ovako daleko od izbora ne može ništa pouzdano reći«, rekao je Mihailović.

»Zaključak je da se nalazi istraživanja kreću između remi ili neriješene pozicije vlasti i oporbe i eventualne pobjede pod uvjetom da se ona udruži«, rekao je Mihailović.

U istraživanju je postavljeno i izravno pitanje o tzv. kolonama, odnosno pitanje »kako je najbolje za oporbu da iziđe na izbore«. Čak 52% smatra kako je »nevažan broj kolona, važan je dogovor oporbe«, 28% smatra da oporba treba izići u jednoj koloni, 5% u dvije-tri kolone, a 15% ispitanika uopće ne zanima ovo pitanje.

»Čini mi se da ovo oslikava odnos prema ovoj aktualnoj zbrci koja postoji među oporbom koja se prepire o broju kolona, a ne o samoj potrebi udruživanja. Što se tiče Beograđana, oni su za to da se oporba udruži i među onima koji su za to su čak i neke pristalice partija na vlasti. Znači li ovo neku preporuku za oporbene stranke, to je na njima«, rekao je Mihailović.

Hipotetička i realna situacija

U prezentaciji istraživanja je i programski direktor Demostata Zoran Panović koji je rekao kako je dosta mistificirana priča o šansama oporbe za pobjedu u Beogradu.

»Istraživanja podrazumijevaju da je cijeli izborni proces u regularnoj atmosferi, a eventualna pobjeda oporbe podrazumijeva hipotetičku situaciju da se oporba ujedini što je u praksi veoma komplicirano i teško. Dominantna snaga oporbe SSP, DS i NS već se projektira kao savez koji možda građani i očekuju, ali to u praksi još ne postoji. Kada se spustimo na realni nivo političke kombinatorike i sinergije, to je veliko pitanje. Kao što je pitanje i motivacija određenih političkih subjekata u oporbi što žele od politike u ovom trenutku: sve ili ništa, pobjedu u Beogradu i na svim nivoima ili neki imaju svoje partikularne interese koji ne moraju biti i želje građana koji su antirežimski određeni«, rekao je Panović.

Istaknuo je i da se u vrijednosnom opredjeljenju birači oporbe mnogo manje razlikuju nego lideri oporbe, i da glavnu kolonu oporbe čine u suštini tri frakcije Demokratske stranke koja se raspala (sada su to stranke SSP, NS i DS) i da je pokušaj da se od nje formira nova politička konfiguracija oporbe jedno veliko pitanje.

»Što se tiče stranaka na vlasti, ona te dileme nema. Njihova je kolona vrlo, vrlo jasna i sinergija je vrlo bolja i u tom smislu ako tražimo pouke iz prošlosti sve bitne tektonske promjene u Srbiji su išle u toj jednoj koloni. Pa je tako i SNS sa svojim koalicijskim partnerima u 2012. imala jednu kolonu i nije imala nestranačku ličnost već je imala jednu vrlo stranački jako prepoznatljivu ličnost«, rekao je Panović.

J. D.