Tema

Osuđenici sveprisutni u javnosti, memoriranja žrtava nema

Fond za humanitarno pravo (FHP) iz Beograda predstavio je 29. listopada digitalni narativ »Zločini nad Hrvatima u Vojvodini«. Riječ je o materijalima dostupnima na mrežnoj stranici www.zonaneodgovornosti.net, a koji sadrže više od 50 priloga – izvješća, izjava, video snimki i drugih medijskih priloga. Narativ je potkrijepljen arhivom Fonda. Na njemu se nalaze izjave stanovnika Vojvodine koje su istraživači FHP-a prikupljali 1993. godine na terenu, obilazeći mjesta iz kojih su Hrvati protjerivani.

Po riječima Jovane Kolarić iz FHP-a, tu su i izvješća koja su aktivisti okupljeni u Beogradskom krugu i Civilnom pokretu otpora, među kojima je bila i utemeljiteljica FHP-a Nataša Kandić, upućivali saveznim institucijama tijekom 1992. godine, a koja su sada prvi puta objavljena u ovom formatu.

Izvješća i dokumenti

»Tu su i prva izvješća ‘Pod lupom’, koje je FHP javnosti predstavio već 1993. godine. Nadalje, tu su dokumenti koji su izvođeni kao dokazi pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, poput izvješća Resora državne bezbednosti MUP-a Srbije, kao i svjedočenja pred Tribunalom. Značajno mjesto imaju i autentični medijski prilozi iz devedesetih godina prošlog stoljeća koji su prikupljani tijekom rada na ‘Dosije: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini’, među kojima je i čuveni broj Zemunskih novina u kojima je targetirana obitelj Barbalić. Korišteni su i dokumenti institucija poput izvješća Pokrajinskog tajništva za propise, upravu i nacionalne manjine i Deklaracije o pozivanju na povratak svih građana Vojvodine koji su bili primorani napustiti Vojvodinu u periodu 1990.-2000. godine«, navodi Kolarić.

Digitalni narativ »Zločini nad Hrvatima u Vojvodini« nastao je na temelju istoimenog dosijea objavljenoga u siječnju 2019. godine i u njemu su predstavljene činjenice o kampanji zastrašivanja i pritisaka na Hrvate u Vojvodini u prvoj polovici devedesetih godina XX. stoljeća. Ona je rezultirala protjerivanjem više tisuća Hrvata iz Vojvodine koji su bili izloženi napadima na osobnu imovinu, prijetnjama, fizičkim napadima i ubojstvima. Kako je u digitalnom narativu dokazima i potkrijepljeno, glavni zagovornici i inspiratori ove kampanje bili su Vojislav Šešelj i Srpska radikalna stranka. »Iseljavanje hrvatskih obitelji vršeno je pod pritiskom različitih skupina bliskih SRS-u, sastavljenih od lokalnog stanovništva i militantnog dijela srpskih izbjeglica iz Hrvatske, kao i pripadnika dobrovoljačkih jedinica iz Srbije koje su sudjelovale u ratovima u Hrvatskoj i BiH. Kampanja zastrašivanja odvijala se uz znanje i prešutno odobravanje političkih struktura Srbije. U pojedinim aktima nasilja nad Hrvatima sudjelovali su i pripadnici MUP-a i rezervisti JNA, a značajnu ulogu je imao i Resor državne bezbednosti MUP-a Srbije«, navodi Kolarić.

Trend negiranja i relativiziranja

Na pitanje kako komentira okupaciju javnog prostora na televizijama nacionalne pokrivenosti od strane osuđenoga za izgon Hrvata u Vojvodini Vojislava Šešelja i nedostatak memoriranja žrtava protjerivanja Hrvata, uz učestalu relativizaciju ovih događaja, Kolarić kaže da je treba promatrati kao dio šireg trenda negiranja i relativiziranja događaja iz perioda rata u bivšoj Jugoslaviji.

»Šešelj nije jedini koji je nakon presude i odslužene kazne prisutan u javnosti. Vjerojatno je najprisutniji, ali svakako se ne može promatrati odvojeno od javnosti u kojoj su prisutni i Veselin Šljivančanin i drugi. Politički trenutak je takav da se na Tribunal u Haagu gleda kao nešto s čim je završeno, što se događalo u nekom trenutku, ali što se nas više ne tiče, a presudama i utvrđenim činjenicama se ne bavimo«, kaže Kolarić.

»Tijekom ovih događaja, u periodu od 1991. do 1995. godine, ubijeno je sedam stanovnika Kukujevaca, a danas ne postoji obilježje koje podsjeća na to da su oni bili stanovnici tog sela, državljani Srbije, među kojima je i jedna maloljetna osoba, koji su ubijeni zbog svoje nacionalnosti. Kukujevci su jedan od primjera, istina najdrastičniji jer je to selo koje je pored ubojstva dvije obitelji i jednog pojedinačnog ubojstva pretrpejlo i najveće smanjenje udjela Hrvata u ukupnom broju stanovnika. Službeno memoriranje žrtava je izrazito etnocentrično i za sada nema naznaka da će se otvoriti prostor za komemoriranje ovih događaja u Vojvodini«, zaključuje Kolarić.

M. Tucakov