Intervju Intervju

Čarobni štapić nije u rukama Europske komisije

Nacionalni konvent o EU u Srbiji postoji od 2006. godine kada je obrazovano šest radnih grupa koje su pratile primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u njegovim najvažnijim segmentima. Struktura, koja je tada postavljena, prilagođavala se vremenom i razvijala, tako da omogući praćenje pregovora s EU u skladu s dinamikom pregovaračkog procesa, kaže koordinatorica Nacionalnog konventa Nataša Dragojlović, koji je za više od petnaest godina prošao nekoliko faza prije nego što je i službeno postao savez više od 750 organizacija članica s osnovnom misijom da budu aktivna podrška procesu pristupanja Srbije u EU.

S njom smo razgovarali o Izvještaju Europske komisije koji je nedavno objavljen o napretku Srbije ka punopravnom članstvu u EU i u kojem je Srbiji preporučeno otvaranje dva nova klastera u pristupnim pregovorima, nakon dvije godine zastoja u otvaranju novih poglavlja. To su klasteri 3 – Konkurentnost i rast i klaster 4 – Zelena agenda i održiva povezanost.

U Izvještaju se, među ostalim, poziva Srbija da uloži dodatne napore i pridonese postizanju sveobuhvatnog pravno obvezujućeg sporazuma o normalizaciji odnosa s Kosovom i ocjenjuje da je u Srbiji politička klima i dalje polarizirana, da političari koriste zapaljivu retoriku protiv neistomišljenika, a da je u reformi državne uprave i pravosuđa zabilježen samo ograničen progres. U izvještaju se ukazuje i da je potrebno stvoriti okruženje pogodno za razvoj i financiranje civilnog društva koje je i dalje meta napada, uključujući i u parlamentu. Dragojlović kaže da, kada zaista postoji politička volja da se društvo mijenja, a konsenzus u društvu oko toga što je cilj, onda izvještaji Europske komisije služe kao korektiv, daju smjernice i pomažu da se bolje razumije kako nas vidi druga strana i što od nas očekuje. Drugim riječima: da Izvještaj sam po sebi ne može ubrzati, niti usporiti reforme.

Europska komisija je nedavno objavila izvještaje o napretku Srbije kao i ostalih pet zemalja zapadnog Balkana (Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo i Sjeverna Makedonija). Što donose izvještaji ove godine?

Izvještaji Europske komisije, kao i svake godine, donose prikaz stanja u svim područjima koje je važno reformirati prema točno određenim kriterijima, donose ocjenu ispunjenosti tih kriterija ili mjerila i preporuke na čemu se dalje treba raditi. Taj izvještaj je slika stanja i reformi u svakoj od država koje su same iskazale volju da postanu članice Europske unije i same odredile rokove u kojima mogu dostići postavljene standarde.

Kakav je značaj i utjecaj na društvene i političke promjene ovih izveštaja? Drugim riječima: imaju li ocjene koje se iznose snagu da utječu na pozitivne promjene i reforme u zemljama kandidatima?

Trebalo bi da same države kandidati za članstvo kreiraju politike tako da se reforme ubrzano i nesmetano provode. Kada zaista postoji politička volja da se društvo mijenja, a konsenzus u društvu oko toga što je cilj, onda izvještaji Europske komisije služe kao korektiv, daju smjernice i pomažu da se bolje razumije kako nas vidi druga strana i što od nas očekuje. Izvještaj sam po sebi ne može ubrzati, niti usporiti reforme, naročito ne može natjerati države da rade dio posla na koji su se same obvezale i prema EU i prema vlastitim građanima. I kritike i pohvale koje sadrži Izvještaj trebale bi na politički zrele države djelovati stimulativno.

Pojedini komentatori postavljaju i pitanje imaju li ovakvi izvještaji smisla u kontekstu da oni više ne privlače tolike pažnje, ocjene se ponavljaju, države se ne reformiraju, a i ulazak u EU je neizvjestan čak i kad se ispune svi uvjeti. Kakvo je Vaše mišljenje?

Dio šire, ali i uže stručne javnosti jest umoran od ponavljanja istih preporuka, naročito kada je riječ o onim bazičnim reformama i principima, poput vladavine prava ili slobode medija. Svi se pitamo ima li to više smisla ali neke stvari se ipak popravljaju zahvaljujući procesu pristupanja Europskoj uniji. Izvještaj može ukazati, ali samo vlade mogu realno promijeniti stvari na terenu i ispunjavati obveze. Europska komisija i građani su tu da kontroliraju, ocjenjuju i nastave da inzistiraju na dostizanju standarda. Čarobni štapić nije u rukama Europske komisije.

Nacionalni konvent o EU

Nacionalni konvent o Europskoj uniji je platforma civilnog društva koja zastupa interese građana Srbije u svim fazama procesa europskih integracija. Ovaj savez udruga nastao je s ciljem da održava i unaprjeđuje dijalog između predstavnika državne administracije, političkih partija, nevladinih organizaciija, stručnjaka, privrede, sindikata i profesionalnih organizacija o pristupanju Srbije Europskoj uniji. Misija Konventa, kako su je definirali, je da prate, analiziraju i ocjenjuju napredak u procesu pristupanja, zagovaraju i građanima i građankama Srbije prezentiraju dobiti i troškove članstva u EU. Zajedno s više od 750 organizacija članica predstavljaju najveću organiziranu podršku integraciji Srbije u EU.

Nacionalni konvent o EU je platforma civilnog društva koja prati, analizira i ocjenjuje napredak u procesu pristupanja. Kolika je snaga i utjecaj konventa u ovome procesu? Kako on funkcionira?

Konvent u Srbiji postoji od 2006. godine kada je obrazovano šest radnih grupa koje su pratile primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u njegovim najvažnijim segmentima. Struktura, koja je tada postavljena, prilagođavala se vremenom i razvijala, tako da omogući praćenje pregovora s EU u skladu s dinamikom pregovaračkog procesa. Kada su pregovori sa Srbijom otvoreni, formirane su radne grupe koje prate svih 35 poglavlja, članstvo je od prvobitnih stotinjak organizacija civilnog društva naraslo na preko 800 NVO, fakulteta, instituta, sindikata, profesionalnih udruga. Tražili smo od Parlamenta i Vlade da nas kao civilnog aktera zainteresiranog za pregovore uključe u obavezne procedure konzultiranja. Takve procedure su kreirane kako bi se organizacije uključene u Konvent konzultirale pravovremeno i da bi čitav proces bio transparentniji. Zahvaljujući tome danas je Konvet prepoznat kao akter i od Vlade i Europske unije, na čije se analize i procjene oslanjaju i u Beogradu i u Bruxellesu. Samo u prethodne dvije godine održano je 111 sastanaka naših radnih grupa, na tehničkom i najvišem političkom nivou. Sudjelovali smo u odobravanju svih pristiglih pregovaračkih pozicija, akcijskih planova i strategija koje se kreiraju ili provode na putu integracije

Uvažavaju li se analize i ocjene Konventa? Koliko vas uvažavaju u Bruxellesu, u EU, a koliko »kod kuće«, u Srbiji?

Rezultati našeg monitoringa, ocjena napretka i glavne preporuke sadržane su u Godišnjoj knjizi preporuka, koja je publicirana još u srpnju, dakle prije Izvještaja Europske komisije. Konvent je ne samo najveća platforma civilnog društva u regiji nego i jedini mehanizam u Srbiji koji omogućuje živ dijalog svih aktera u ovom procesu: i Vlade i EU i građana. Snagu i utjecaj egzaktno mjerimo. Više od polovice naših preporuka je Vlada prihvatila, a daleko više naših ocjena i prikaza stanja našlo je mjesto i u izvještaju Europske komisije.

Europska komisija je u izvještaju za Srbiju preporučila otvaranje dva nova klastera, što će biti prvi put nakon dvije godine da će se Srbiji otvoriti nova poglavlja. To je pozitivna vijest, zar ne?

Vijest je očekivana i pozitivna. To je još ljetos bilo jasno. Ukoliko bi se ovo stanje letargije i tapkanja u mjestu nastavilo, to bi imalo trajne posljedice po ionako spore reforme u Srbiji. Otvaranjem klastera će se ponovo mobilizirati i motivirati administracija da reforme provodi. Pregovori po klasterima će omogućiti i drugačije pristupe i sagledavanje veze i međusobne uvjetovanosti srodnih poglavlja. U konventu već imamo pet multisektorskih radnih grupa koje su sličan posao počele raditi mnogo prije kreiranja nove metodologije i uvođenja klastera.

U svom autorskom tekstu za Novi magazin ocijenili ste da se za dvadesetak godina malo toga promijenilo u pristupu prema provođenju svega onoga što je potrebno da postanemo punopravna članica EU, odnosno da sve ostaje na deklaratornom nivou. Koji su razlozi tome? Zašto smo stalno na početku?

Nismo baš stalno na početku. Krećemo se, ali jedan korak naprijed, pa nazad dva. Donesemo dobar zakon, ali nikako da promijenimo Ustav. Umjesto toga donosimo podzakonske akte koji blokiraju primjenu zakona. Deklaratorno svi su za ulazak Srbije u EU: sve vlade od 2000. godine do danas, Europska komisija i države članice od Soluna do Brda kod Kranja, građani su također za, ali nema političke volje ni spremnosti ni kod jednog aktera da odlučno krene u ključne reforme koje će omogućiti visok stupanj demokracije, vladavine prava i slobodnu tržišnu utakmicu.

U kojoj mjeri sama EU, problemi unutar nje same i posljedično njen odnos prema proširenju utječu na zastoj u reformama, a u kojoj meri je odgovornost na državama kandidatima?

Odgovornost je naizgled podjednaka, ali zapravo je više na državama kandidatima. S druge strane, propuštene su brojne prilike prije izbijanja ekonomske krize 2008. godine da se maksimalno iskoristi potencijal pretpristupnog perioda, otvore pregovori i krene u reforme. EU se onda suočila s nizom kriza koje su je zapljusnule sa svih strana u nekoliko valova: migrantska, kriza eura, a sada i kriza liderstva, pa pandemija, porast populizma i suverenističkih vlada… u tijeku je rasprava o budućnosti Europe, pa ostaje da se vidi kakvi će biti odgovori institucija Europske unije na sve nove i stare izazove njenom ustrojstvu, demokraciji i blagostanju.

Ocijenili ste da su EU i njene države članice na kraju 20. stoljeća napravile niz strategijskih grešaka, a da je ova Europska komisija sebe legitimizirala kao »više geopolitičku« što je, kažete, preduvjet za strategijsko promišljanje na realpolitičkim osnovama. Pojasnite nam, molim Vas, ovu ocjenu.

Potrebno je samo pogledati geografsku kartu i jasno je svakome da je za Europu najbolje da bude zaokružena, cijela i jedinstvena. Ne morate biti vrstan geostrateg da to zaključite – da zapadni Balkan ne treba i ne smije ostati izvan granica Unije i postati njen trajni neuspjeh i slabost. Strategijska autonomija, projektiranje meke moći, širenje europskih vrijednosti i kredibilitet na globalnoj sceni prvo se pokazuju na zapadnom Balkanu, dakle u svom dvorištu. Ako na kraju XX. stoljeća, to jest prije Maastrichta, i nije bilo dovoljno instrumenata da se adekvatno intervenira i spriječe ratovi, pitamo se je li moguće da je i danas, poslije 30 godina, isto. Trebalo bi zato podsjećati i EU što su sve posljedice nečinjenja, koje bi se mogle odraziti i na njenu sigurnost.

Koliko danas vladajući političari i stranke, a koliko građani Srbije podržavaju pridruživanje Srbije EU?

Deklaratorno i jedni i drugi podržavaju članstvo Srbije u EU. Ali u usporedbi s drugim državama kandidatima za članstvo ta je podrška u Srbiji znatno manja, zbog negativnih iskustava s državama članicama EU u prošlosti. To se jasno vidi iz istraživanja javnog mnijenja. Građani Srbije vjeruju da je EU prema nama bila i ostala nepravedna, da su na slučaju Srbije izigrane sve vrijednosti i principi na kojima počiva EU. Druga polovica građana vjeruje da se usprkos tome Srbija mora i treba reformirati i pridružiti se članstvu u EU što prije i po svaku cijenu. Utjecaj na tako polarizirano društvo i političke aktere vrše i drugi koji bi da projektiraju svoju moć u ovoj regiji, a imaju različite interese. Europska unija samo u Srbiji, nažalost, ima konkurenciju. To je cijena strategijskih grešaka i Europske unije i svih srpskih vlada. Ceh na kraju plaćaju građani koji ne mogu ostvariti svoja prava, koji dišu zagađen zrak, nemaju odgovarajuću zdravstvenu i socijalnu zaštitu niti dovoljno sloboda. Puno je posla za sve aktere da se to ispravi: i za vladine i nevladine, ali i za samu Europsku uniju. Mi smo u Konventu svoj dio posla uradili, bilo bi dobro da oni koji zaista odlučuju počnu realno provoditi ono što deklaratorno zastupaju.

Intervju vodila: Jasminka Dulić

 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika