Jelena Kujundžić, diplomirana pravnica iz Subotice s položenim pravosudnim ispitom, od prije sedam mjeseci je zaposlena u Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice kao pokrajinska prosvjetna inspektorica. Naime, koncem prošle godine ovo je pokrajinsko tajništvo raspisalo javni natječaj na upražnjeno radno mjesto savjetnik-pokrajinski prosvjetni inspektor na neodređeno vrijeme na koji se prijavila. Po utvrđivanju ispunjenosti uvjeta natječaja slijedila je pismena i usmena provjera znanja kandidata i na kraju je doneseno rješenje o njenom izboru.

U dosadašnjem radu je također radila u obrazovanju kao tajnica Tehničke škole Ivan Sarić u Subotici, a bila je i tajnica Zajednice strojarskih škola Republike Srbije. Uz redoviti posao bila je angažirana i kao član radne skupine Ministarstva obrazovanja, znanosti i tehnološkog razvoja na izradi podzakonskog akta u vezi realizacije praktične nastave, jedan od autora Vodiča za primjenu istog akta u izvedbi Kulturkontakta te kao licencirana medijatorica u rješavanju sporova. 

Kakva su Vaša dosadašnja iskustva na radnom mjestu prosvjetne inspektorice?

U proteklih sedam mjeseci imala sam priliku najprije ići kao prateći inspektor u nadzor sa starijim kolegama, a zatim sam ubrzo dobila zaduženja, odnosno ustanove (vrtić, osnovne i srednje škole ) gdje je bilo potrebno obaviti redoviti inspekcijski nadzor za prethodnu školsku odnosno radnu godinu. Postupala sam u nekoliko izvanrednih inspekcijskih nadzora po različitim predstavkama, obavila službene savjetodavne posjete tijekom završnog ispita u osnovnim školama.

Koji su izazovi, prednosti i nedostaci s kojima se susrećete u poslu?

Kad se inspekcijski nadzor obavlja na terenu, u prilici sam vidjeti raznolikost manjih sredina u Pokrajini. Posao je dinamičan, jer je svaki predmet priča za sebe, zahtijeva pažnju, analizu, utvrđivanje, povezivanje sa zakonskim odredbama. Kolege su susretljive, ugodne i osjećam se prihvaćenom i dijelom tima. Izazov je organizacija i realizacija obiteljskih, dječjih i drugih aktivnosti nakon posla jer svakodnevno putujem u Novi Sad i za to mi je obitelj najveća podrška.

Koji su najčešći problemi na koje reagira prosvjetni inspektor? Mogu li se obratiti i roditelji, nastavnici prosvjetnom inspektoru? U kojim situacijama i na koji način?

Svaka se osoba može obratiti prosvjetnom inspektoru, anonimno ili imenom i prezimenom, jer se po svim predstavkama zapravo postupa. Predstavke su inicijative za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, inspektor procjenjuje postoje li uvjeti za pokretanje inspekcijskog nadzora i obavještava poznatog podnositelja predstavke kako je postupio s tim. Ustanove se mogu i samoinicijativno obratiti prosvjetnoj inspekciji sa zahtjevom za savjetodavni posjet, a tad je uloga prosvjetnog inspektora preventivna. Situacije su doista različite, uglavnom se odnose na kršenje prava djece, učenika, nastavnika ili uposlenika u dosveučilišnom obrazovanju, ali postupa se i u situacijama kada je potrebna dozvola za obavljanje obrazovno-odgojne djelatnosti, odnosno za osnivanje i početak rada ustanove, verifikaciju novog obrazovnog profila i slično. Način obraćanja je pisani, poštom ili e-mailom, a telefonski brojevi prosvjetnih inspektora dostupni su na službenim web stranicama, za konzultacije i pitanja.

U dosadašnjem radu ste se već upoznali s problematikom u prosvjeti. Sada posjećujete različite škole u kojima se nastava odvija na manjinskim jezicima, među kojima je i hrvatski. Ima li nekih specifičnih problema koji se javljaju u školama u kojima se nastava odvija na nekom od manjinskih jezika?

Radila sam 14 godina u školi u kojoj se nastava odvija i na mađarskom jeziku, posjetila sam ustanove u kojima se nastava izvodi na rumunjskom i slovačkom jeziku i mislim da su teškoće približno iste. Kao prvo, to je formiranje odjeljenja ili grupa jer se broj djece svake godine smanjuje što nije problem samo manjina nego negativne stope nataliteta u Vojvodini, a drugi je problem stručni kadar jer nema mladih s odgovarajućim visokim obrazovanjem i dokazom jezičnih sposobnosti koji žele raditi u obrazovnom sustavu, što je teškoća i kada je u pitanju nastava na srpskom jeziku za predmete matematika i fizika. 

S obzirom na to da ste stekli i licencu za medijatora, objasnite nam kada se primjenjuje medijacija? Što u stvari ona znači?

Medijacija ili posredovanje dobrovoljan je i povjerljiv postupak koji omogućuje brzo, učinkovito i mirno rješavanje spora uz pomoć treće, neutralne strane odnosno posrednika. Temelji se na načelima jednakosti strana, privatnosti, povjerljivosti, neutralnosti, hitnosti, ekonomičnosti i prije svega dobrovoljnosti.

Kako ide procedura, tko se može javiti, određuje li sud i upućuje na medijaciju? U kojim slučajevima? Je li potrebno da se (ako je netko u sporu) sve strane slože da se ide na medijaciju?

Strane mogu biti fizičke ili pravne osobe, a medijaciju mogu pokrenuti prije pokretanja sudskog postupka, nakon pokretanja, tijekom prvostupanjskog sudskog postupka, tijekom žalbenog postupka i u ovršnom postupku. Postupak se pokreće zaključivanjem sporazuma o pristupanju medijaciji. Kao rezultat postignutog dogovora strane zaključuju medijacijski sporazum koji ima snagu izvansudske nagodbe, a ovjerom kod javnog bilježnika ima snagu izvršne isprave. Medijabilni su imovinsko-pravni sporovi, privredni, obiteljski, bračni, radni, sporovi u području autorskih prava i drugi građansko-pravni odnosi gdje posredovanje odgovara prirodi spora. Sudac ima ovlasti uputiti stranke u sudskom postupku na medijaciju ako ocijeni da je spor prikladan za medijaciju, a to mogu učiniti i stranke same. Troškovi medijacije su znatno niži od troškova u sudskom postupku, svi podaci, prijedlozi i izjave tijekom postupka medijacije su povjerljivi, a obje su strane zadovoljne sporazumom. Mislim da postoji velika potreba za takvim načinom rješavanja spornih odnosa kako u zajednici tako i u društvu općenito.

J. D.