Tema Tema

Porezne olakšice za ćirilicu

Osam dana nakon usvajanja u Narodnoj skupštini, koje se dogodilo 15. rujna, na novoproglašeni Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave stupio je na snagu Zakon o upotrebi srpskog jezika u javnom životu i zaštiti i očuvanju ćiriličnog pisma u Republici Srbiji. Zakon je donesen po hitnom postupku, bez javne rasprave.

Iako je stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku Republike Srbije, njegova primjena počet će za šest mjeseci.

Što uređuje i propisuje ovaj zakon možemo vidjeti iz njega samog, a kakve će posljedice imati na zaštitu ćiriličnog pisma, ali i na službenu uporabu jezika nacionalnih manjina i uporabu njihovih jezika u »javnom životu« vidjet ćemo tek kada počne njegova primjena.

Zakon propisuje da...

Člankom 1., prvi stavak, određeno je da se »ovim zakonom uređuje upotreba srpskog jezika u javnom životu i mjere za zaštitu i očuvanje ćiriličnog pisma, kao matičnog pisma«.

U drugom stavku prvog članka, zahvaljujući usvojenim amandmanima koje su uložili zastupnici Saveza vojvođanskih Mađara u Narodnoj skupštini, propisuje se da »Odredbe ovog zakona ne isključuju upotrebu i jezika i pisma nacionalnih manjina istovremeno sa srpskim jezikom i ćiriličnim pismom, u skladu sa zakonom«.

Nadalje, kada se govori o »obaveznoj upotrebi srpskog jezika i ćiriličnog pisma«, Zakon propisuje da se »srpski jezik i ćirilično pismo, kao matično pismo, u skladu sa zakonom kojim se uređuje službena upotreba jezika i pisama, obavezno upotrebljava u radu državnih tijela, tijela autonomnih pokrajina, gradova i općina, ustanova, privrednih društava i drugih organizacija kad vrše javna ovlaštenja, u radu javnih poduzeća i javnih službi, kao i u radu drugih organizacija kad vrše poslove utvrđene zakonom kojim se uređuje službena upotreba jezika i pisama. U ustanovama i drugim oblicima organiziranja u području obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko obrazovanje), obrazovno-odgojni rad ostvaruje se na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, u skladu sa zakonima u području obrazovanja«.

Pravo svakog naroda

»Bitno nam je samo jedna jedina stvar, jedan jedini aspekt usvajanja ovog zakona, a to je da ovaj zakon ni na koji način, ni u kakvoj mjeri ne utječe negativno na službenu uporabu jezika i pisama nacionalnih manjina, a budući da to ovaj prijedlog zakona ne čini, zbog toga mi nemamo i ne možemo imati bilo što protiv jednog ovakvog prijedloga zakona. Ovaj prijedlog zakona se ne tiče uporabe jezika i pisama nacionalnih manjina upravo zbog toga što to nije i ne može biti predmet ovog zakona«, rekao je Bálint Pásztor i istaknuo kako pravo službene upotrebe, istovremene, ravnopravne upotrebe jezika nacionalnih manjina regulira Ustav, Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina, Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisama.

»Mi, kao pripadnici mađarskog naroda, mislimo i smatramo da je pitanje za srpski narod i da je stvar srpskog naroda kojim jezikom govori, kako standardizira taj jezik i koje pismo koristi. Apsolutno je pravo srpskog naroda odlučiti hoće li koristiti ćirilično pismo, hoće li koristiti latinično pismo, hoće li koristiti oba pisma i to je pitanje za srpski narod. Isto tako se ni srpski narod ne miješa u to kako će koristiti i kojim pismom će pisati mađarski, albanski, hrvatski ili bilo koji drugi narod i to je u Srbiji, pa i bilo gdje drugdje i to je apsolutno jasno i to ne može biti drugačije«, rekao je, među ostalim, šef zastupničke grupe SVM-a Bálint Pásztor, obrazlažući tri amandmana SVM-a.

Uz ova tijela, za koje su srpski jezik i ćirilično pismo i prije bili obavezni, uvodi se obavezno upotrebljavanje srpskog jezika i ćiriličnog pisma i u radu i poslovanju privrednih društava i drugih oblika organiziranja s većinskim učešćem javnog kapitala, koji uključuju i ona u području znanstveno-istraživačke djelatnosti koji se ne osnivaju po propisima o javnim službama, profesionalnih i strukovnih udruga, javne medijske ustanove Radio-televizija Srbije i Radio-televizija Vojvodine. U zakonu se navodi kako obaveza obuhvaća i pravni promet i uključuje i ispisivanje poslovnog imena, odnosno naziva, sjedišta, djelatnosti, naziva roba i usluga, uputstava za uporabu, informacija o svojstvima robe i usluga, garancijskih uvjeta, ponuda, računa (faktura) i potvrda.

Obavezna upotreba jezika i pisma se ne odnosi na »privatnu komunikaciju koja isključuje kontekst obavezne upotrebe jezika i pisma, pisanje i upotrebu osobnih imena, dvojezične publikacije, knjige i kompjutorske programe (osim njihovih opisa i uputstava), prihvaćenu znanstvenu i tehničku terminologiju, znanstvena i umjetnička djela, znanstvenu i obrazovnu djelatnost škola na stranim jezicima, dvojezičnih škola, tečajeva stranih jezika, žigove i oznake geografskog podrijetla.

Vlada po Zakonu osniva Savjet za srpski jezik, koji prati i analizira stanje u području uporabe srpskog jezika u javnom životu i provođenje mjera radi zaštite i očuvanja ćiriličnog pisma, kao matičnog pisma i daje preporuke, prijedloge i stručna mišljenja radi unaprjeđenja stanja.

Nagrade i kazne

U Zakonu piše kako se »mogu ustanoviti porezne i druge administrativne olakšice za privredne i druge subjekte koji u svom poslovanju, odnosno u obavljanju svoje djelatnosti, odluče koristiti ćirilično pismo, što uključuje i korištenje ćiriličnog pisma elektroničkih medija i prilikom izdavanja tiskanih javnih glasila.

U ovome članku dodano je, zahvaljujući također amandmanu zastupnika SVM-a, da se ove olakšice »mogu predvidjeti i za privredne i druge subjekte koji zbog prirode svoje djelatnosti u svom poslovanju, odnosno u obavljanju djelatnosti koriste jezik i pismo nacionalne manjine u službenoj uporabi, prema odredbama zakona koji uređuje službenu uporabu jezika i pisma«.

Zakon propisuje da se ove porezne olakšice mogu uvoditi isključivo poreznim zakonima.

Člankom 6. propisano je da kulturne i druge manifestacije koje se financiraju ili sufinanciraju iz javnih sredstava moraju imati logo ispisan na ćiriličnom pismu.

Još jednim amandmanom SVM-a koji je usvojen uređuje se da, izuzetak od ovoga čine kulturne i druge manifestacije koje se organiziraju u cilju zaštite, njegovanja i prezentacije materijalnog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa nacionalnih manjina, koje mogu logo ispisivati prema jeziku i pismu te nacionalne manjine.

Nadzor nad provođenjem odredaba ovog zakona vršit će ministarstvo nadležno za kulturu. Kaznene odredbe pak propisuju da će se novčanom kaznom od 50.000 do 500.000 dinara kazniti za prekršaj pravna osoba ako postupa suprotno odredbama članka 3. stavak 3. i 4. ovog zakona koji propisuje koje organizacije i ustanove moraju obavezno koristiti srpski jezik i ćirilično pismo u radu i poslovanju. Također se propisuje da će se za prekršaj iz stavka 1. ovog članka kazniti odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 15.000 do 100.000 dinara.

J. D.

 

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay