Tema

Učenici osmih razreda uče da hrvatski jezik ne postoji

U prošlom broju pisali smo u našem tjedniku kako se u udžbeniku gramatike skupine autora S reči na dela (izdavač BIGZ školstvo, 2021.), za učenike osmih razreda navodi da srpski, slovenski, makedonski i bugarski jezik pripadaju skupini južnoslavenskih jezika, a da »Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski, bošnjački i crnogorski«.

Premda se time negira postojanje hrvatskoga jezika, ovaj udžbenik je odobrio Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja Srbije, koji se ranije obratio Odboru za standardizaciju srpskog jezika pri Institutu za srpski jezik SANU s molbom za precizna uputstva o podjeli južnoslavenskih jezika, a da je stav Odbora, koji je Zavod dobio napismeno, da među južnoslavenske jezike treba navesti bugarski, makedonski, slovenski i srpski jezik, a da uz srpski jezik treba staviti napomenu da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci taj jezik nazivaju hrvatskim, bosanskim-bošnjačkim i crnogorskim jezikom. Nažalost, takvi navodi negiranja hrvatskoga jezika nalaze se i u drugim udžbenicima. Nakon objave teksta u našem tjedniku o negiranju hrvatskoga jezika u jednom od udžbenika Srbije, uslijedilo je više reagiranja.

Plenković: Sramotno i nedopustivo

»Negiranje hrvatskog jeziku u udžbeniku Srbije sramotno je i nedopustivo«, poručio je u utorak hrvatski premijer Andrej Plenković i dodao da će to osobno reći i srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću na samitu EU – Zapadni Balkan u Sloveniji.

»Veleposlanstvo, Ministarstvo vanjskih poslova i sve nadležne službe imaju jasnu zadaću da prosvjeduju prema institucijama Srbije«, kazao je Plenković novinarima u Banskim dvorima u Zagrebu i ocijenio da je to »sramotna politika«. Hrvatska očekuje da Srbija »ispravi takve anomalije u udžbenicima«, kojima se pokazuje i »nedostatak poštovanja« prema susjednoj zemlji.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović kazao je novinarima u utorak da odnos Hrvatske prema srpskoj nacionalnoj manjini ne nailazi na jednaki odaziv u Srbiji. Predsjednik Milanović je kazao da Hrvatska ne može odrediti što će pisati u udžbenicima Srbije, ali da »mi možemo početi razmišljati o nekim recipročnim mjerama«. Bio je to Milanovićev komentar na negiranje hrvatskoga jezika u udžbeniku gramatike za osme razrede srbijanskih osnovnih škola.

Naglasio je da Hrvatska ima jako visoke standarde potpore manjinama. »Očito takav odnos prema Hrvatima u susjednim državama ne postoji«, dodao je Milanović.

Glić Radman: Prosvjedna nota

Negiranje postojanja hrvatskog jezika u udžbenicima za osmi razred u Srbiji je »sramotno ponašanje srbijanskih vlasti«, rekao je ministar vanjskih i europskih poslova Hrvatske Goran Grlić Radman.

On smatra »neshvatljivim« ponašanje zemlje koja je kandidat za članstvo u EU, a »krši međunarodni sporazum o pravima i zaštiti nacionalnih manjina iz 2004. čije je odredbe Hrvatska u potpunosti ispoštovala«, rekao je Radman.

»To je izostanak poštovanja prema hrvatskoj zajednici koja je u Vojvodini snažna, jaka, bogata i koja je, ako gledamo historijski, u Vojvodini autohtona (…) To nije samo nepriznavanje hrvatskog jezika već i falsificiranje historije«, rekao je ministar i dodao da je podjela na hrvatski i bunjevački jezik »dokaz da se srbijanska politika umiješala u pitanje identiteta Hrvata u Vojvodini«. Po njegovim riječima, to traje već duže vrijeme, a Hrvatska je djelovala kroz Ministarstvo znanosti i obrazovanja i kroz diplomatsko predstavništvo, pa je također uputila i prosvjednu notu.

Žigmanov: Paradoksalno osporavanje

Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Tomislav Žigmanov osudio je negiranje hrvatskoga jezika u udžbeniku, poručivši da je to »vrh ledenog brijega društvenog konteksta koji uvelike opterećuje položaj Hrvata u Srbiji. Stoga ne trebaju čuditi negativni stavovi mladih u Srbiji o Hrvatima«, istaknuo je Žigmanov. »Naš jezik obrazovni sustav Ministarstva prosvjete Srbije negira. Nemojmo se čuditi stavovima djece obrazovanih iz ovakvih udžbenika«, priopćio je tim povodom DSHV na svom službenom Twitter nalogu.

Koliko se negativnosti u Srbiji pripisuje onome što ima hrvatski predznak, Žigmanov ilustrira primjerom proglašenja bunjevačke ikavice službenim, nehrvatskim jezikom u Subotici.

»Paradoksalno je da se u Srbiji osporava hrvatski, koji je jedan od jezika Europske unije, a status službenog jezika dodjeljuje se takozvanom bunjevačkom jeziku, koji nigdje u svijetu nije priznat i ne može biti priznat u punom značenju te riječi. To je paradoks koji mi ovde u Srbiji živimo», navodi Žigmanov i dodaje kako negiranje samostalnosti hrvatskog književnog jezika postoji kao trend koji se i u političkom i kulturnom kontekstu u Srbiji gotovo kontinuirano pojavljuje kada su u pitanju vladajuće strukture.

»Negativna slika o hrvatstvu se tako produbljuje – sve što dolazi iz Hrvatske je upitno ili manje vrijedno, čak nepostojeće. To je, naravno, daleko od istine, ali dio je naših ideologijskih okvira u kojima mi živimo«, zaključio je Žigmanov.

Vojnić: SAN U Europi

S predsjednicom Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji Jasnom Vojnić razgovarali smo o krivotvorenju jezikoslovnih činjenica u udžbenicima Srbije.

»Posljednjih nekoliko dana usijali su se telefoni nakladničke kuće BIGZ i portali u Hrvatskoj oko sporne lekcije u udžbeniku srpskog jezika za osmi razred i podjele južnoslavenskih jezika u kojoj se niječe postojanje hrvatskoga jezika. Cjelovite istine radi moramo reći kako je to tek vrh ledenog brijega koji je netko odlično uočio. No, korijeni su puno dublji. Ne radi se o jednom udžbeniku jedne nakladničke kuće koji je izašao na svim portalima, radi se o svim udžbenicima srpskog jezika za osmi razred svih nakladnika u Srbiji (Zavod za udžbenike, Novi Logos, Klett, BIGZ...). I ne radi se samo o osporavanju hrvatskog jezika, nego i jezika Bošnjaka i ‘nekih’ Crnogoraca. Riba nikada ne smrdi od repa. Ako se pozorno pročita tekst u posljednjem broju Hrvatske riječi S politike na r(ij)eči vidjet ćemo kako se Zavod za unaprjeđivanje obrazovanja i odgoja Republike Srbije obratio Odboru za standardizaciju srpskog jezika pri Institutu za srpski jezik SANU sa zamolbom za precizne upute o podjeli južnoslavenskih jezika. Stav Obora, koji je Zavod dobio napismeno, bio je da među južnoslavenske jezike treba navesti bugarski, makedonski, slovenski i srpski jezik te da se uz srpski jezik treba staviti napomena da Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci ovaj jezik nazivaju hrvatski, bosanski-bošnjački i crnogorski jezik. Dakle, nakladnici su samo učinili prema uputama danim od strane Instituta za srpski jezik Srpske akademije znanosti i umetnosti«, kaže Jasna Vojnić.

»Rekli bismo da se radi o već viđenoj indoktrinaciji ‘srpskog sveta’ da nas nisu zbunili nedavni događaji u kojima su članovi iste te Srpske akademije nauka i umetnosti sudjelovali u priređivanju Rečnika bunjevačkog jezika. Ili pak ‘bunjevački jezik’ ima znak jednakosti sa srpskim?! Ali nas onda buni što ‘bunjevački jezik’ više nije na ćirilici kao što je prvotno bio?! I nadalje se pitamo kako je moguće da je isti taj Zavod odobrio sve udžbenike za nastavu na ‘nepostojećem’ hrvatskom jeziku? Je li moguće da je hrvatski jezik greškom uveden kao jedan od službenih jezika u Europskoj uniji?«, pita Jasna Vojnić i navodi kako je Srbija ratificirajući Europsku povelju o regionalnim i manjinskim jezicima uvrstila i hrvatski jezik kao manjinski jezik.

»Znači li to onda nadalje da su naputci koje daje Odbor za standardizaciju srpskoga jezika diskriminatorni i da krše standarde zaštite manjina koje je Srbija prihvatila i uvrstila kao dio svojega zakonodavstva? Ili će se sada ipak priznati pogreška, pa će svi ovi udžbenici biti povučeni iz uporabe kao i kada je udžbenik na hrvatskom jeziku prošle godine bio povučen zbog navodne pogreške koju je samo ministar iz medija uočio? Malo je reći da smo zbunjeni, ali samo zato što bi previše bilo reći da je sve jasno kao dan. Čak i to da ni SANU možda nije ‘glava’. Za sada, nastojimo držati oči čvrsto zatvorenima i čekati da SANU Europi postane java kada netko svemu ovomu jednom konačno stane na kraj«, kaže Jasna Vojnić.

Institut: Znanstveno neodrživa teza

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) najoštrije je osudio najnoviju jezikoslovnu politiku srbijanskih vlasti i njihovu tezu da je hrvatski jezik samo jedan od naziva za srpski, te poručuje da je ona apsurdna, znanstveno neodrživa i netočna.

»Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kao krovna institucija za proučavanje hrvatskoga jezika, izražava najoštriju osudu postupka srbijanskih obrazovnih vlasti da u udžbenike za osnovnu školu umeće krajnje apsurdnu, znanstveno potpuno neodrživu i netočnu tezu kako je hrvatski jezik samo jedan od naziva za srpski jezik«, ističe se u srijedu u reakciji Instituta.

Naime, dodaje IHJJ, prema nedavno objavljenome udžbeniku za srpski jezik za osmi razred osnovne škole, koji su odobrile srbijanske prosvjetne vlasti, južnoslavenskoj jezičnoj skupini, osim bugarskoga, slovenskoga i makedonskoga pripada još samo srpski jezik te je dodana napomena da »taj jezik« neki nazivaju i drugim nazivima, među ostalima i hrvatskim.

Institut takvo očito krivotvorenje jezikoslovnih činjenica, odnosno nijekanje postojanja hrvatskoga jezika, 24. službenoga jezika Europske unije, smatra politički motiviranim, naglašavajući da dodatnu težinu takvome neutemeljenome stavu daje i činjenica da je takva skandalozna teza zapravo službeno mišljenje krovne srbijanske jezikoslovne organizacije, Odbora za standardizaciju srpskog jezika, što je dakle ujedno i stav srbijanskih državnih institucija.

»Uz nedavno proglašavanje hrvatskoga novoštokavskoga ikavskoga bunjevačkoga dijalekta zasebnim jezikom, što je jezikoslovno apsurdan, ali i duboko štetan čin, svi govornici hrvatskoga jezika dodatno su izloženi neznanstvenim i jezikoslovno neutemeljenim kvaziteorijama kojima se niječe postojanje hrvatskoga jezika«, ističe IHJJ.

Budući da je hrvatski jezik neoboriva i neosporiva činjenica te priznat kao službeni jezik Europske unije i europske obitelji jezika, IHJJ ovakve i slične osporavateljske ispade drži uvredljivima, pa i pravno spornima, te ih »smatra velikim korakom unazad kad govorimo o hrvatskim i srpskim jezikoslovnim odnosima, jer se i službeno postavlja zapreka bilo kakvoj međusobnoj razmjeni ideja i suradnji«.

Institut izražava i veliku zabrinutost i za hrvatsku nacionalnu manjinu u Srbiji koja je izložena dodatnome pritisku srbijanskih obrazovnih vlasti nijekanjem postojanja hrvatskoga jezika, koji prema najnovijim »otkrićima« srbijanskih jezikoslovaca ne postoji.

»Koliko god se činilo suvišnim i ne pretjerano učinkovitim, jezikoslovce i obnašatelje obrazovnih vlasti u Srbiji valja iznova podsjetiti na tisućljetnu hrvatsku jezičnu povijest i snagu hrvatske jezične samobitnosti, koju nisu slomili nikakvi zakulisni, ali ni otvoreni pokušaji negiranja tijekom povijesti«, ističu iz Instituta.

IHJJ napominje da ovu reakciju izražava u vrijeme održavanja velike međunarodne konferencije Europske federacije nacionalnih instituta za jezik u Cavtatu i Dubrovniku, gdje se okupila jezikoslovna znanstvena elita iz tridesetak europskih zemalja i gdje se o hrvatskome kao jeziku ravnopravnome u europskoj obitelji jezika govori na najvišoj znanstvenoj razini.

Zvonko Sarić