Širom Vojvodine

Spoj voćarstva, poduzetništva i tradicije

Manifestacija posvećena predstavljanju privrednih potencijala i proizvoda, autentičnih rukotvorina, te proizvoda starih zanata – jedanaesti po redu Tavankutski festival voća, održana je u subotu, 25. rujna, na Etnosalašu Balažević u Donjem Tavankutu, u organizaciji tavankutskog HKPD-a Matija Gubec, Galerije Prve kolonije naive u tehnici slame, OŠ Matija Gubec i Voćarske zadruge Voćko. Afirmaciji privrednog i stvaralačkog potencijala ovog naselja, osim tavankutskih, godinama unazad pridonose i proizvođači i poduzetnici, kako iz grada Subotice tako i iz drugih okolnih mjesta, a broj posjetitelja ovog, sada već nadaleko poznatog Festivala, dostigao je brojku od blizu osam tisuća.

Razvoj i cilj Festivala

Od manifestacije koja je prvobitno zamišljena da predstavi prvenstveno tavankutske poljoprivredne proizvođače i poduzetnike tijekom jednog dana, Tavankutski festival voća postao je »projekt« koji se realizira tijekom gotovo cijele godine, a broj izlagača, koji dolaze iz raznih vojvođanskih mjesta, svaki put je sve veći i veći, kaže predsjednik jednog od organizatora Festivala – HKPD-a Matija Gubec, Ladislav Suknović.

»U početku je fokus bio na tavankutskim poljoprivrednim proizvođačima i poduzetnicima, ali se kasnije ovaj festival pročuo toliko da su nam počeli dolaziti sa strane, iz okolnih sela, kao i iz Subotice. Ono što je zanimljivo jeste da već dugi niz godina surađujemo i s udrugama i gospodarstvenicima iz Vinkovaca, iz Našica nam dolazi jedna studijska grupa koja se povezuje s našim voćarima radi razmjene iskustava i rješavanja pitanja plasmana svojih proizvoda na neka nova tržišta. Festival je prvobitno zamišljen da traje jedan dan i tada smo u taj jedan dan nagomilali prilično puno aktivnosti – od edukacijskih, do revijalnih, te kulturno-umjetnički program. Uvidjeli smo da je to teško pa smo vremenom ovaj festival proširili na, može se reći, cjelogodišnji program na način da u zimskom periodu, kada naši voćari i poljoprivrednici imaju najviše vremena, radimo taj edukacijski segment, a kako se približava jesen pripremamo voćare i ostale sudionike za 'krunu' ovog projekta, a to je Tavankutski festival voća, koji prezentira sve ono što naši Tavankućani proizvode, a već dugi niz godina i drugi proizvođači. Budući da je i gastronomska ponuda jako važna, putem ovog događaja prezentiramo i tradicionalnu gastronomiju, na način da su u ponudi jela pripremljena po starinskim receptima poput tarane, raznih gulaša i paprikaša. Također, može se popiti i dobra tavankutska rakija i tavankutsko vino, i to po vrlo povoljnim cijenama«, kaže Suknović, dodajući kako kroz Etnosalaš Balažević, tijekom trajanja Festivala, prođe od šest do osam tisuća posjetitelja.

Osim želje da izlagači i posjetitelji dožive opuštenu, prijateljsku i domaćinsku atmosferu autentičnog ambijenta koji nudi spomenuti salaš, cilj organizatora, prema Suknovićevim riječima, jeste pokazati čime se sve Tavankućani i ostali izlagači bave, kao i pospješivanje gospodarskog segmenta u vidu razmjene ideja, tehnologija, te boljeg plasmana svih proizvoda koji se proizvode na teritoriju Tavankuta i okolice.

Tavankutski festival voća spojio je voćarstvo, poduzetništvo i tradicijske elemente, a na pitanje s kojom nakanom, Ladislav Suknović odgovara:

»Želja nam je napraviti jedan kompletan turistički proizvod koji je u Tavankutu nezamisliv bez jabuka, slame i tradicijske kulture. To je spoj koji predstavlja dobitnu kombinaciju za razvoj lokalne zajednice našeg sela, kao i naše udruge. U tom smislu želja je povezati poljoprivredu, naše tradicijske manifestacije koji jedno bez drugog ne idu, to nam je jedan od fokusa i kako mi to volimo kazati – imamo 'civilno sveto trojstvo' u Tavankutu, a to su Škola, Crkva i HKPD Matija Gubec. Također, imajući u vidu da se voćari suočavaju s određenim problemima koji se tiču, kako proizvodnje tako i plasmana, želimo ih educirati, pokušati otvoriti neke druge tehnologije koje bi se mogle primijeniti u Tavankutu, u želji da opstanu. Tako da i kroz ovaj naš Festival pokušavamo ukazati i na tu problematiku, te ponuditi određena rješenja na dobrobit cijele zajednice. Jer ako poljoprivreda ne funkcionira, ako voćarstvo ne funkcionira kao takvo kakvo je ono danas u Tavankutu, plašim se da nema svijetle budućnosti ni za nas koji se izravno ne bavimo poljoprivredom ili voćarstvom«.

Menadžerica Tavankutskog festivala voća od njegovo trećeg »izdanja« Lidija Sarić kaže da je u odnosu na prve godine, kada su trebali pozivati izlagače, posao oko organizacije uvelike olakšan, budući da se oni sada unaprijed sami javljaju sa željom da sudjeluju na ovoj manifestaciji. Također nabraja što se sve može kupiti na ovom festivalu:

»Važno je istaknuti da su ovdje izloženi isključivo domaći proizvodi. Osim sezonskog voća, poput jabuka i grožđa, mogu se kupiti sok od jabuke, rakija, vino, mljevena crvena paprika, ajvar, domaći kolači, razne rukotvorine poput ukrasa i predmeta od slame, dekupaž...«.

Dugogodišnji sudionici

Tavankutski festival voća, kako smo već istaknuli, vremenom je postao bogatiji i raznovrsniji, ne samo po sadržajima koje nudi, već i po broju izlagača. Zato smo pitali nekolicinu njih, ispostavilo se veoma »vjernih« odnosno dugi niz godina prisutnih na ovom festivalu, što im on znači kada je u pitanju promocija, reklama i prepoznatljivost njihovih proizvoda. Naravno, nije izostalo ni pitanje čime se oni bave i kakva je situacija kada je u pitanju plasman njihovih proizvoda.

Dejvid Sarić, dipl. inženjer fitomedicine iz Tavankuta:

»Već nekoliko godina uzastopno ovdje se predstavljamo s našim jabukama i s našim destilatom od jabuka odnosno rakijom koju moju otac proizvodi već 30 godina, a mi mladi sad nastavljamo graditi i nadograđivati sve to putem novog brenda. Puno nam znači što se organiziraju ovakve manifestacije i zahvaljujem se organizatorima na prilici i mogućnosti da prikažemo svoje proizvode i ono čime se bavimo. Što se tiče jabuka, u posljednjih nekoliko godina imamo problema s njenim izvozom, pa se trudimo snaći na domaćem tržištu, udružujemo se, pravimo zadruge i na taj način pokušavamo plasirati svoje proizvode negdje i u inozemstvu. Jabuku koju ne prodamo stavljamo u neki drugi proizvod, uglavnom rakiju«.

Anita Đipanov Marijanović, poduzetnica i direktorica firme Bodrog agrar iz Monoštora, koja se bavi veleprodajom poljoprivrednih poluproizvoda:

»Od prve godine smo sudionici ovog festivala i velika je čast biti dio hrvatskog gospodarskog korpusa. Sviđa mi se što Tavankut uglavnom stavlja akcent na nas hrvatske gospodarstvenike koji se bavimo proizvodnjom domaćih autohtonih proizvoda. Ovdje izlažemo svoje vino, grožđe i ostale proizvode od ovog voća. Berba grožđa je u tijeku i mogu reći da je ova godina, koliko god bila raznovrsna što se tiče vremenskih prilika (rani proljetni mrazevi, sušni period tijekom ljeta), jedna od boljih, a mogu reći i vrhunskih za proizvođače grožđa i vinare, jer je bio izuzetno veliki broj sunčanih dana. A ako je vinograd dobio odgovarajuću količinu vode putem sistema za navodnjavanje, ova godina je bila idealna za proizvodnju grožđa i vino će biti vrhunske kvalitete«.

Davor Francuz, proizvođač mljevene paprike, također iz Monoštora:

»Šesti ili sedmi put sam na ovom festivalu na kojem nudimo sada već nadaleko poznat proizvod – monoštorsku mljevenu papriku, koja se u našoj porodici proizvodi unazad minimum 60 godina. Poznata je i priznata zahvaljujući tom nekom posebnom okusu, boji i gustoći koje daje primjerice ribljem paprikašu koji je karakterističan za ovo naše podneblje. Što se tiče kupaca, dosta ih je iz Subotice, brzom poštom šaljemo je u Srbiju, i to svake godine sve više i više, a imamo kupce i iz Hrvatske«.

Zorac Gocić, poljoprivredni proizvođač iz Kikinde:

»Otkako se održava sudjelujem na ovom festivalu. Supruga i ja volimo ovakve događaje, prvenstveno zbog upoznavanja i razmjene iskustava. Predstavljamo se s domaćim proizvodima – ajvarom, lovačkom salatom, džemovima od maline, šipurka, sirupom od cikle, mrkve i limuna, te onim od zrele zove, domaćim kolačima, pitom od paprike. Pravimo puno ajvara, na tradicionalni način, i pošto u jednom momentu naša paprika nije bila dovoljno zrela, kupili smo je u Tavankutu jer nam je kvaliteta odgovarala našem standardu«.

Svoje štandove na Tavankutskom festivalu voća imali su i učenici dvije osnovne škole – Ivan Milutinović iz Subotice i Matija Gubec iz Tavankuta.

Sanja Dulić, učiteljica kombiniranog prvog i drugog odjela na hrvatskom jeziku u OŠ Ivan Milutinović:

»Već dugo sudjelujemo na ovom festivalu. U prvim godinama smo prodavali dunc koji su djeca pravila u okviru tematske nastave, a ove godine sudjelujemo s kolačima koje smo pekli i pravili u školi, a pravili smo i male ikebane od jesenskog voća i povrća. Budući da su se djeca pokazala i kao dobri trgovci, dosta toga smo i prodali«.

Učenici tavankutske škole pripremili su čestitke od slame, straničnike, didaktičke materijale i suvenire od drveta, a neki od njih su sa svojim folklornim točkama sudjelovali i u kulturno-umjetničkom programu.

I. Petrekanić Sič