Informiranje većinskog stanovništva o nacionalnim manjinama i dalje se svodi na igranje i pjevanje, a manjine se predstavljaju kao neka egzotika u šarenilu nošnje i raznovrsnih tradicijskih jela. Kao da ne postoje problemi glede uporabe materinskog jezika, udžbenika za nastavu na manjinskim jezicima, političke zastupljenosti, zastupljenosti u javnim službama… Još je poraznije kada javni servis kao dostignuće informiranja i upoznavanja svekolikog gledateljstva u Srbiji s nacionalnim manjinama izdvaja dvije emisije u kojima su sadržaji igranje, pjevanje i kuhanje. U toj poraznosti ohrabrujuće djeluje izjava Olene Papuga, državne tajnice u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, koja je za ovotjedni broj Hrvatske riječi kazala kako se od javnog servisa očekuje drugačiji odnos prema informiranju na manjinskim jezicima i o manjinama, te da će o tome razgovarati s rukovodstvom RTS-a.
Kec iz rukava mogu im biti podaci i informacije koje su prikupili na terenu obilazeći nacionalna vijeća. Sigurna sam da je barem nekoliko njih u prvi plan gurnulo barem jedan problem pripadnika svoje zajednice.
Evo kandidiram odmah jednu temu – Hrvatski školski centar. Zašto se i dalje traže izgovori da se odgodi ili ako je moguće nikada i ne dogodi da hrvatska manjina dobije svoj školski centar? Za potpunu sliku osim odgovora na ta pitanja mogao bi se pokazati primjer srpske manjine u Hrvatskoj ili da se ne ide izvan državnih granica prikazati kako je to riješeno kod drugih manjina u Srbiji. Znam, ne uklapa se baš u stereotip – igramo, pjevamo i kuhamo, pa je sva prilika da ova moja ideja neće imati prođu. Čisto da ne kvarimo idiličnu sliku države u kojoj su nacionalne manjine i idiličan suživot bogatstvo vrijedno spominjanja u svim prilikama.
Ili još jedna tema – službena uporaba jezika nacionalnih manjina. Zašto? Gdje? Na koji način? Kada bi se široj zajednici odgovorilo na sva ta pitanja možda reakcije službenice na šalteru, kada se zatraži dokument na hrvatskom ili nekom drugom jeziku, ne bi bio mrki pogled uz neljubazno – ne može! A oni s druge strane šaltera možda bi imali hrabrosti inzistirati na svojim pravima.
Z. V.
