Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Istrajna u trajanju i kvaliteti

O mnogim poznatim, prije svega talijanskim i francuskim modnim kreatorima koji su ostavili svoj pečat u svijetu mode snimljeni su dokumentarni i/ili igrani filmovi. Zanimljivo je vidjeti kako je izgledao put od rada na kućnom šivaćem stroju ili u maloj zanatskoj radnji do modnih pisti i svjetski poznatih modnih revija, nakon kojih su se pojedine kreacije našle u vlasništvu članova kraljevskih obitelji ili nekih drugih svjetski poznatih ličnosti. O uspješnoj gospodarstvenici/poduzetnici koju predstavljamo u ovom broju tjednika, uz brojne televizijske i radijske priloge, snimljen bi bio i dokumentarni film da to nije spriječila epidemija zvana korona, a nakon razgovora s njom, da je kojim slučajem umjesto novinara, moja profesija filmska redateljica, igrani film na kojem bih zdušno i predano radila bio bi onaj upravo o njoj – subotičkoj, no svjetski priznatoj modnoj kreatorici Mariji Šabić (udanoj Džeba).

Otvorenje butika za stranice povijesti

Za Mariju Šabić moda je, kako kaže, opredjeljenje otkad zna za sebe. Kao gimnazijalka dizajnirala je i šivala garderobu svojim prijateljicama za razne prilike i na taj način osiguravala sebi džeparac. Za potrebe izrade svojih »krpica« 70-ih je godina po materijal išla u Italiju i bila oduševljena tamošnjim buticima koji su prodavali posebne, drukčije odjevne predmete. U želji da dâ neki svoj osobni pečat stvarima koje je u to vrijeme nosila, često je koristila usluge krojača, a kad nije bila zadovoljna njihovim radom, sjela bi za Singericu i prepravljala ih u neke svoje kreacije.

Iako po struci ekonomistica, ljubav za modom je prevladala, i sa svojim je pokojnim suprugom 1982. godine otvorila modni atelje u kojem je sa svojom strašću nastavila raditi u svom stilu, na svoj način, sa svojom kreativnom ekipom.

»Butik Fara otvoren je u Ulici Dimitrija Tucovića, tzv. Borovo ulici u Subotici, i bio je prvi privatni butik vjerojatno u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. Bez ikakve posebne najave i reklame to je bilo fantastično propraćeno i u ulici je bila tolika gužva da smo tu večer rasprodali kompletan asortiman robe. To je bilo stvarno nešto novo budući da su u to vrijeme postojali samo državni butici i tekstilne radnje koje su svugdje prodavale gotovo identičnu robu«, započinje nam svoju priču Marija Šabić.

Biti prvi i jedini u nekoj branši svakako je prednost i neka vrsta garancije za uspjeh, ali otvaranje sličnih radnji u Subotici i drugim gradovima u zemlji nije doživjela kao nešto loše.

»U prvo vrijeme smo naravno imali monopol, međutim kako su se otvarali drugi butici to je bilo vrlo pozitivno za sve nas jer smo se morali na neki način natjecati i truditi se biti bolji. I sada je također važno nemati svoj monopol, već u nekoj zdravoj, normalnoj konkurenciji ugledati se jedni na druge i pratiti tko je bolji, uspješniji pa tako i profitabilniji«, ističe ona.

Što se tiče asortimana robe u butiku, u početku je bilo malo »lutanja« (bilo je tu i kupaćih kostima, kaputa, sakoa i dr.), dok se nije odlučila da su njeno opredjeljenje i njena ljubav haljine.

»Vrlo brzo sam odredila pravac svog djelovanja i tako su tzv. koktel odnosno večernje haljine na kojima sam se mogla izraziti na poseban i originalan način, postale moja odrednica i ljubav. Uvijek sam voljela taj glamurozan stil, na neki europski način, koji se može primijeniti na naše ljude. Volim žensko tijelo i u tim mojim kreacijama želim ženu prikazati u najboljem mogućem svjetlu. Mogla bih to nazvati koketiranjem s erotikom, ali na način da se nikada ne pređe granica dobrog ukusa. Moje haljine mogu nositi i djevojke, a mogu i žene od 60 godina, a ono što mi je najvažnije jeste da im priuštim da izgledaju lijepo, drukčije, da ih, primjerice u nekim kritičnim životnim momentima, oraspoložim i da budu ushićene.«

Prepoznavanje i priznanje

Iako je bilo prilika u kojima je, kako kaže, »koketirala« s mišlju da ode iz Subotice kao malog grada, a budući da je imala i ozbiljne pozive da ode, kako u Beograd, tako i u neke europske zemlje, pa i u SAD, Marija Šabić je ipak odlučila ostati u svom rodnom gradu, i usprkos svim očekivanjima, vjeruje da je dobro odlučila. A na tu je odluku utjecao i početak jedne uspješne i sada već dugogodišnje suradnje.

»Taj neki presudni moment kad sam samoj sebi priznala da sam kreatorica, jer dugo vremena nisam smatrala da sam to budući da nisam završila dizajn već ekonomiju, bio je onaj kada sam vrlo ozbiljno počela surađivati s kompanijom Miss Yu, koja je kasnije prerasla u Miss Srbije i kada su me oni počeli nazivati kreatoricom. Moje svečane haljine su prepoznate kao kreacije koje su drugačije, izvanserijske, i kako se spomenuta kompanija razvijala, tako sam se i ja s njima razvijala i krenula uzlaznim putem. Sretna sam što mogu reći da je taj moj put bio dinamičan, uzlazan, konstantan. Taj moj put je bitan jer sam se cijelog života trudila da istrajem ne samo u trajanju već i u kvaliteti, a smatram da je najvažnije upravo to – godinama istrajati u kvaliteti.«

Na pitanje je li otežavajuća ili olakotna okolnost postati i ostati uspješan u maloj sredini kao što je Subotica, Marija Šabić odgovara:

»Nije lako i jednostavno, jer svaka mala sredina traži potvrdu iz velike. Ja sam se morala prvobitno dokazati u nekoj većoj sredini, je li to neki internacionalni prostor ili naš prostor koji se zove Beograd, ali sam odatle morala dobiti neku potvrdu ili certifikat da moj rad vrijedi kako bih bila prepoznata i ovdje. S druge strane, imala sam i imam taj privilegij i tu komociju da živim u sredini koju volim i kojoj se uvijek vraćam na oporavak – emotivni, mentalni, kreativni, jer kad si često u vrtlogu događanja, to te može skrenuti s puta, što nikako nije dobro. Volim otići u neko 'kreativno ludilo', što je jako dobro za kreativnost, ali to te može ponijeti i možeš se lako izgubiti. Zato mi je važno imati se gdje vratiti«.

Butik Fara preseljen je prije nešto više od 15 godina u paralelnu, Rudić ulicu, što zbog većeg prostora, što zbog, kako nam kaže sugovornica, potrebe za nekom promjenom, a prije desetak godina otvorila je butik i u Beogradu.

»Butik se nalazi u Zepter shopu u Galeriji Beograd, najvećem tržnom centru u regiji, i tu sam se isto dobro etablirala. Imam veoma dobru komunikaciju s Beograđankama, a tu je i puno mušterija iz inozemstva.«

Nema otmjenije i ljepše od bunjevačke narodne nošnje

Govoreći o svom rodnom gradu, Marija Šabić ističe kako u Subotici ima puno mladih kreatora i kako joj je želja u suradnji s njima od nje napraviti grad lijepih haljina.

»Imamo toliko dizajnera i kreatora i Subotica bi trebala i mogla biti lider u pravljenju lijepih haljina. Pripadam narodu s bogatom kulturom koji se uvijek znao lijepo obući. Pogledajte samo bunjevačku narodnu nošnju, ne postoji nešto otmjenije i ljepše od nje na ovim prostorima. To trebamo potencirati i isticati u našoj sredini. Mi doprinosimo svojim izgledom, s nekom gospodstvenošću koja je stvarno nevjerojatna. To je nešto između odijevanja za vrijeme Austro-Ugarske i narodne nošnje«, ističe Marija dodajući kako je svojedobno imala i modnu reviju haljina s utkanim i prošivenim ukrasima od slame.

»To je nešto što sam godinama potencirala, željela sam na taj način dati pažnju našim slamarkama, koje su umjetnice, inovatorice. Radila sam to za emisiju HRT-a Lijepom našom, a kao modeli su mi došle missice i manekenke iz Beograda. Nosile su haljine koje su, umjesto s čipkom i biserima, bile oplemenjene s prekrasnim detaljima od slame. To je nešto novo, ne možemo biti samo u tradiciji, u Dužijanci, u narodnoj nošnji koja se nekad nosila, hajdemo praviti neku novu kvalitetu na osnovu naše tradicije i onda smo živi.«

Na koncu smo našu sugovornicu pitali ima li svog uzora u svijetu mode.

»Mnogo je kreatora koji su rekli puno pametnih i korisnih stvari, pa bih evo citirala Karla Lagerfelda, koji je umro radeći u 80. i nekoj godini. Pitali su ga kad će u mirovinu, kad će prestati raditi, kad će se odmoriti, na što je on rekao da je za njega odmor posao, jer cijeli svoj život radi ono što voli. Tako i ja, to je ogroman privilegij i hvala dragom Bogu što je bio tako dobar prema meni.«

I. Petrekanić Sič

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika