Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Iz tvornice ipak na zemlju

Kada smo Tomicu Vojnića Mijatova iz Tavankuta pozvali radi razgovora za rubriku Naši gospodarstvenici, njegov prvi odgovor bio je da ima velikih proizvođača koji bi se bolje uklopili u našu rubriku. A nama je cilj baš bio porazgovarati s onim manjim poljoprivrednicima, čuti može li danas opstati gospodarstvo koje ne radi 100 ili više hektara zemlje, gospodarstvo koje na dan ne isporuči 200, 300 ili više litara mlijeka ili nekoliko desetaka utovljenih bikova u turnusu. Tim više što je naš sugovornik radeći na svom gospodarstvu odgojio sedmero djece. Ipak, nitko od njih nije ostao na zemlji. Tu su kada treba pomoći, ali bave se drugim poslovima.

Prije no što se potpuno okrenuo poljoprivredi Tomica je radio dva posla: kao majstor u poduzećima u Subotici, a poslije toga na svojoj i roditeljskoj zemlji.

»Oženio sam se i mislio sam da će, budući da imanje nije bilo veliko, lakše biti odgajati djecu ukoliko sam uposlen. Tako smo se mučili desetak godina. Ipak, u vrijeme hiperinflacije okrenuo sam se potpuno poljoprivredi, uzeo zemlje u arednu, počeo se baviti stočarstvom. I mogu reći da smo uspjeli othraniti sedmero djece i svi su završili makar srednje škole, a neki i fakultete«, priča Tomica.

Svaštarenje

Kad se potpuno posvetio poljoprivredi i počeo širiti proizvodnju, bio je primoran uzimati zemlju u zakup. »Cijena arende bila je 600-700 kilograma kukuruza po jutru. Arenda je bila takva, jer su i prinosi bili mali. Poljoprivrednici poslije onih ratnih godina nisu imali sredstava za ulaganje u proizvodnju, pa su i prinosi bili manji nego danas. Tko je imao 20 metara žita po jutru, mogao je kazati kako je imao dobar rod. A sada s intenzivnim ulaganjem bude i pet tona, ali i arenda je sada je oko 200 eura po jutru«, kaže Vojnić Mijatov.

Uz obradu zemlje odlučio je širiti i stočarsku proizvodnju.

»Žensku telad kupili smo 2001. godine nadajući se prosperitetu u proizvodnji mlijeka. Počeli smo s dvije krave i došli na 6-7 grla u muži. U mužu je bila uključena cijela obitelj, a mlijeko smo predavali na otkupnom mjestu. No, vrlo brzo pokazalo se kako proizvodnja mlijeka nije baš isplativ posao. Prvo su prijetili gašenjem otkupnog mjesta, pooštravali su se uvjeti glede količine, kvalitete mlijeka, zatvorili otkupna mjesta. Bila je to prekretnica, jer su se izdvojili oni koji su krenuli u farmski uzgoj od nas malih koji smo polako smanjivali ili gasili mliječno govedarstvo na svojim gospodarstvima. Sada čujem priče od ljudi s terena da oni koji drže 10-15 krava čekaju cijenu novog kukuruza, pa će odlučiti nastaviti ili ugasiti proizvodnju. Ukoliko kukuruz bude na cijeni, zatvorit će farme«, kaže ovaj gospodarstvenik.

Utrka

»Sada svi hoće imati nove traktore, priključne strojeve. Kada država da polovinu potrebnog novca to izgleda isplativo, ali pitanje je koliko se ti strojevi mogu iskoristiti. Ja ću uspjeti ove godine kupiti novu prskalicu, a dio sredstava, oko 50 posto, dobio sam na pokrajinskom natječaju«, kaže Vojnić Mijatov.

Činilo mu se tada kako bi dobar potez bio svinjogojstvo, pa se odlučio za tov svinja, uzgoj krmača i proizvodnju prasadi.

»Imali smo desetak krmača. I to je išlo dok je išlo. Jedna dobra, a tri loše godine, pa smo smanjili na tri krmače. Ni tu prasad nemamo kome prodati. Tovljenici dođu na 170-180 dinara, pa padnu na 140, a prasad su od 170 do 200, ali nitko i ne pita. Veliki otkupljivači iz Srijema i Mačve, koji su ovdje uzimali prasad, stali su s kupovinom«, opisuje Vojnić Mijatov trenutačno stanje u stočarstvu.

I pored svih pobrojanih poteškoća ima jedan dobar razlog zašto još na svom gospodarstvu ima stoke. »Kada u kratkom vremenu zatreba gotovina, u bankama vole dobiti potvrdu od veterinara o brojnom stanju stočnog fonda. Odmah je rejting bolji. Nisu to neke velike brojke, ali znače za rješavanje tekućih troškova«, iznosi ekonomsku logiku naš sugovornik.

Vojnić Mijatov obrađuje 46 jutara zemlje, svoje i arende. U sjetvi mijenja četiri kulture; kukuruz, ječam, žito i suncokret.

»Nekoliko godina sijao sam uljanu repicu, ali kako se ta proizvodnja počela širiti tako su se množili i štetnici, počela je tražiti i sve veća ulaganja, od sjetve do žetve strepnja je za rod, pa sam odustao. Soju sam sijao 90-ih godina, ali prinosi su dostigli samo 1,5 tona po hektaru, pa ni nje više nema na mojim njivama. Općenito, ovo nije teren za soju, jer ona traži zaista dobru zemlju, Podunavlje je regija za soju. Tamo je čak gaje u monokulturi«, kaže Tomica.

Preživljavanje

S obzirom na sve veću potražnju za zemljom, činjenicu da napredna gospodastva rade i po nekoliko stotina jutara, pitanje za našeg gospodarstvenika je može li se s tih 45-46 jutara živjeti i pomalo ulagati u gospodarstvo.

»Može se preživjeti. Ja sam nekima zamjerao kada su govorili kako je potrebno minimum 100 hektara da bi jedna obitelj mogla opstati. Međutim, koliko nama ostane čiste zarade u ratarstvu gotovo da smo došli do tih 100 hektara, kao minimuma za opstanak. Da vas podsjetim: to je 10 puta više od Titovog maksimuma«, kaže Vojnić Mijatov.

Po njegovom mišljenju trenutačano su cijene i poticaji najveći problem u poljoprivrednoj proizvodnji. »Imali smo nekada skoro 150 eura po hektaru poticaja. Bila je to značajna zakrpa za nas. Ja sam jedne godine od tih direktnih poticaja napravio veliku šupu za strojeve i slamu. Sada su direktni poticaji za ratarstvo 4.000 dinara. Toliko potrošimo samo obilazeći naše njive. Tako gledano ja samo zbog smanjenja poticaja gubim jednu veliku šupu ili za dvije-tri godine gubim jedan traktor. Treći problem je državna zemlja. Za zemlju se otimaju oni koji se poljoprivredom uopće ne bave, neki koji kao stočari zemlju dobijaju po pravu prečeg zakupa izdaju je u podzakup. Što bi reko naš svijet: gojimo debelu gusku«, iznosi Vojnić Mijatov probleme manjih poljoprivrednih gospodarstava.

Z. V.

Oranice razgrabljene

»Doći do zakupa zemlje od vlasnika skoro je nemoguće, i zato se nadam pojačanom pritisku oko ravnopravnije raspodjele državne zemlje. Ukoliko se to desi svakako da planiram pokušati u zakup uzeti i državnih oranica. Ali više zemlje znači i jače traktore, strojeve koji idu uz te traktore. U stočarstvu trenutačno ne vidim neku perspektivu. Na salašu imam kapacitete za 200 komada svinja, ali kakva je trenutačna situacija ostat će i dalje prazni«, kaže Vojnić Mijatov.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika