Kolumne

Kapetan Dragan i druge zaboravljene priče

Otvaranje subotičkog ureda Fondacije Kapetan Dragan, koju vodi Dragan Vasiljković, osuđen u Hrvatskoj za ratne zločine na zatvorsku kaznu od 13 godina (koju je odslužio) izazvalo je reagiranje onih koji smatraju da takvom uredu nije mjesto u Subotici. Pisali smo o tome u prošlom broju Hrvatske riječi i neću ovoga puta to ponavljati. Ono što se dogodilo nakon toga je priopćenje Gradske uprave Grada Subotice koje se tiče upravo Fondacije Kapetan Dragan i prostora koji im je ustupljen u Subotici.

U priopćenju se detaljno pojašnjava procedura izdavanja tog prostora, za koji na tri dražbe, koje su održane u protekle dvije godine, nije bilo zainteresiranih zakupaca.

»S obzirom da poslovni prostor, nakon tri oglašavanja nije izdan u zakup i da do trenutka podnošenja zamolbe od strane Fondacije nije bilo drugih zainteresiranih, Povjerenstvo je gradonačelniku predložilo donošenje Rješenja o davanju poslovnog prostora u zakup, a uzimajući u obzir da su ispunjeni svi propisani uvjeti«, navodi se u priopćenju. I tako gledano problema nema. Uostalom, nitko od onih koji su reagirali i nije u pitanje dovodio zakonitost načina davanja prostora za ured Fondaciji Kapetan Dragan. Problem je nešto drugo. A to nešto drugo je recimo to što je na službenoj Facebook stranici ove fondacije pokrenuta akcija za pomilovanje Zvezdana Jovanovića. Da, onog Zvezdana Jovanovića, koji je osuđen za ubojstvo premijera Srbije Zorana Đinđića. I samo da je to jedna od spornih aktivnosti Dragana Vasiljkovića i njegove fondacije dovoljno je, ako ništa drugo, makar preispitati odluku o tome treba li takva fondacija djelovati ne samo u Subotici već u bilo kojem drugom mjestu. I to je sporno, a ne je li sukladno propisima ili ne taj prostor dobiven u zakup.

Ali tko mari. I tako je Kapetan Dragan već zaboravljena priča. Kao i mnoge druge prije nje. Tu i tamo iskoče neki glasovi protiv, ali utiša ih zaglušujuća buka onih za. I tu sve i stane, jer većina ostaje i gluha, i slijepa i nijema.

Z. V.