Širom Vojvodine
Staklara – odmor za dušu i tijelo
Mjesto za odmor je na prvu pomisao najčešće vezano za odlazak na more ili u planinu, posjet nekom nacionalnom parku ili obilazak prirodnog bogatstva neke druge zemlje. Naravno, postoje i mjesta koja nisu toliko daleko, ali dovoljno za odvojiti se od napete svakodnevice. Jedno od takvih prirodnih mjesta jeste Staklara. Staklara je plavno područje Dunava, a nalazi se osam kilometara jugozapadno od Sonte. Područjem dominira velika ada s dunavcima na površini od oko 1.000 hektara, a najzanimljiviji dio je Stari Dunavac uz krivinu Dunava s velikim pješčanim sprudom kojega je stvorila ova rijeka. Zbog jake krivine ovdje obala trpi velike erozije. Na zakupljenom prostoru Udruge građana vikendaša Dunav Staklara, upravo na ovom dijelu obale, na potezu Keverča, smješteno je malo, vrlo uredno vikend-naselje Sonćana.
Naselje od prirodnih materijala
Naselje bez objekata građenih od čvrstih građevinskih materijala svojim nastrešnicama izrađenim od drveta i trske idealno se uklapa u okoliš. Tu je i jedan broj kamp-prikolica, koje se po završetku sezone izvlače s ovih terena. Ne postoji mogućnost izgradnje trajnih objekata, jer su ovdje uobičajeni porasti vodostaja ponekad čak i nekoliko metara. UG Dunav Staklara legaliziralo je ovo područje u posljednji čas, jer ubrzo nakon toga proglašen je specijalan rezervat prirode Gornje Podunavlje, te nakon toga ne bi bilo dopušteno otvaranje novih udruženja. Ovaj dio je pod zaštitom države kao rezervat 1. kategorije, te nije dozvoljeno graditi ništa što nije od prirodnih materijala. Kamperski park je ograđen rampama na početku i na kraju, a put kojim se prolazi kroz kamp nasut je tucanikom. Kamp ima 98 mjesta u kojima najčešće borave četveročlane obitelji, a tjekom ljetne sezone ovdje boravi najmanje 400 Sonćana, ali također i mještana iz Apatina, Crvenke i Sombora.
»Na zakupljenim placevima većinom se nalaze kamp kućice, ali također su izgrađene i nadstrešnice od trske i drveta pod koje smo postavili drvene stolove i stolice radi organiziranja objeda ili kad je recimo malo veće društvo. Nije nam dozvoljeno graditi bilo što što je od umjetnih materijala, radi očuvanja okoliša, tako da se trska i drvo odlično uklapaju u prirodno okruženje. Odlazak u ovakvu prirodu je odmor za dušu i tijelo, šteta je bar jednom u životu ne posjetiti Staklaru», govori Janko Popović, bivši predsjednik UG Staklara.
Uživanje kraj Dunava
Cesta duga 200 metara nasuta tucanikom omogućava posjetiteljima prolazak automobilom, ali i olakšava šetnje u kišnim danima. Kamperi s vremena na vrijeme organiziraju akcije čišćenja okolice kako bi bilo ugodno i njima, ali i prolaznicima koji povremeno svrate uživati u pogledu i nadisati se svježeg zraka. »Redovito održavamo placeve čistima, nosimo otpad, pokosi se trava gdje je potrebno. Prirodni ili eko otpad se smije bacati u prirodu, ali stvari poput plastičnih boca, čaša i ostalih umjetnih materijala su strogo zabranjene. Godišnja članarina iznosi tisuću dinara i tko ima člansku knjižicu slobodno može raširiti šator na ledini, mada većina članova ima zakupljene placeve. Svatko tko je član može slobodno boraviti na Staklari koliko želi, no zna se, mora za sobom i počistiti. Šetnje su slobodne za sve koji dođu, ali također se moraju poštivati pravila koja važe i van kampa poput toga da navečer nakon određenog vremena nema narušavanja mira glazbom ili vikanjem. Ipak se ljudi tu dođu opustiti i odmoriti od svakodnevne buke«, kaže Popović.
Često znaju navratiti i biciklisti koji žele napraviti stanku, te se u kampovima uvijek nađe netko tko će ih ugostiti. Kako i sam naziv govori, Udruženje građana Staklara više je na volonterskoj bazi, iako postoji račun na koji se uvijek može uplatiti novac radi unapređenja izgleda kampa. Usred manjka financijskih prihoda, nisu omogućene organizirane aktivnosti i turističke ture, no uz malo ulaganja i to bi se moglo ostvariti. Kampovi su najposjećeniji vikendom, jer su tada svi slobodni i žele provesti malo vremena u miru, udaljeni od stresa. Najčešće ljudi dolaze sa svojim obiteljima, ali i provode vrijeme u prijateljskom okruženju. Roštilj, kotlić i talandara najviše se koriste u pripremanju vrlo ukusnog ručka ili večere, ali nerijetko za doručak kamperi mađare slaninu, kobasicu, kruh i luk.
»Vikendom ili preko ljeta, kada moji roditelji imaju godišnji, vrlo rado svi skupa odemo na Dunav. Okruženi drvećem, uživamo u hladu, a s druge strane imamo pogled na rijeku. Gdje ćeš bolje? Još ako smo sretne ruke, nakon ulova kuhamo riblji paprikaš, a nakon ručka se provozamo čamcem, što je zanimljivo djeci, ali i nama odraslima. Staklara me uvijek privlači i mogu reći da je najugodnije mjesto za odmor nakon napornog radnog tjedna«, radosno govori Denis Klecin, redoviti posjetitelj kampa.
Svake godine kada je to moguće održava se Likovna kolonija koju organizira KPZH Šokadija. Umjetnici iz raznih mjesta pronalaze inspiraciju uz obalu Dunava, ali i u ljudima koji ih toplo i domaćinski dočekaju. Usput se mogu sresti biciklisti iz drugih mjesta koji se bentom spuste kako bi malo odmorili od prijeđene kilometraže.
»Raduje nas što možemo napraviti stanku na ovako lijepom mjestu, udahnuti malo svježeg zraka uz pogled na rijeku. Nakon ovakvog užitka, lakše nam je stići do naredne destinacije. Uvijek rado silazimo do Staklare, nije bilo nijednom da smo ju zaobišli«, uzbuđeno govori stariji bračni par, nastavljajući put ka graničnom prijelazu.
Sve manje vremena ljudi pronalaze za užitak, ali nakon doista iscrpljujućeg tjedna svima dobro dođe po koji sat na Dunavu, u sjeni drvjeća s pogledom na rijeku, uz cvrkut ptica, miris trave i poljskog cvijeća. Nije na odmet ni po koja šalica kave, a dok je ovako vruće ne škodi ni čaša dobro ohlađenog piva. Treba samo pronaći vrijeme i prepustiti se doživljaju.
Maja Simić
