Kolumne Kolumne

Znanje + podobnost = član(ica)

Što bi trebale biti reference prilikom nečijeg izbora u neko državno tijelo? Zna se: stručnost koja udovoljava traženim kriterijima, a zatim i sve prateće kategorije poput onih o državljanstvu, da dotična osoba nije kažnjavana niti se protiv nje vodi kazneni postupak i slične formalnosti koje se, ovjerene, prilažu uz vlastiti životopis (ako se ovo posljednje uopće traži). U slučaju da je natječaj, baš onako, zahtjevan, uz formalni dokaz o stručnosti traži se i onaj koji je potvrđen u praksi: objavljeni radovi u stručnoj literaturi, sudjelovanje na istim takvim skupovima, možda čak i preporuke. Tako to, ukratko, izgleda u idealnim uvjetima: znanje prije svega, i to ono koje je potvrđeno u praksi.

Kako to, međutim, izgleda u svakodnevnoj praksi kod nas? Znate i sami. Dovoljno je samo da se promijeni vlast, pa da se i državni aparat, od savjetnika i pomoćnika u Vladi do činovnika u Gradskoj kući i javnim komunalnim poduzećima, pretumba naglavačke sa sve novim stručnjacima koji su do tada ne samo bili nepoznati i u praksi nepotvrđeni nego i nepravedno zapostavljeni. Preko noći se, samo ako to netko prati, nađe tu mjesta za bližu i daljnju rodbinu, prijatelje, susjede... Nešto poput želja, čestitaka i pozdrava.

Tako se, eto – da navedemo samo jedan svjež primjer od nekoliko desetaka tisuća sličnih – našlo mjesta i za predsjednicu Bunjevačkog nacionalnog savita (BNS) Suzanu Kujundžić-Ostojić u Nacionalnom vijeću za kulturu. Gledano iz perspektive aktualne vlasti – gledano, dakle, onako kako stvari stoje – predsjednica BNS-a u potpunosti ispunjava idealne, a tražene uvjete: zajedno s redateljem Andrásom Urbánom dolazi iz redova nacionalnih manjina, ženskog je spola (uvjet o rodnoj ravnopravnosti), ispred svog imena stoji »dr.«, objavila je – zajedno s Anom PopovGramatički i pravopisni priručnik bunjevačkog jezika, državljanka je Srbije... i, samo da nečijim nemarom nije davno izostavljen, ispunjava i nekoć prijeko potrebni uvjet, onaj o moralno-političkoj podobnosti. To što se neki tamo bune da im nije najjasniji način na koji je izabrana u ovo časno tijelo (ne na sjednici Koordinacije nacionalnih vijeća nego su članovi za nju glasali elektroničkom poštom!) više je potvrda naprijed rečene i formalne i u praksi potvrđene podobnosti i služi za zabavu malobrojnih radoznalaca u ove dosadne, sparne dane nego li što će se netko ozbiljno pozabaviti proceduralnim problemom ovog pitanja. Uostalom, da je nekome – na čelu s Nacionalnim vijećem za kulturu – stalo do toga da se bavi proceduralnim pitanjima vezanim za izbor članova ili rad Nacionalnog vijeća za kulturu već odavno bi mu nešto postalo sumnjivo, jer je na sajtu Nacionalnog vijeća za kulturu posljednja objavljena informacija priopćenje Nacionalnog vijeća za kulturu povodom ugrožavanja građanskih prava samostalnih umjetnika od 15. prosinca 2016., i to u rubrici »aktualno«! A prvo što vas dočeka na istom mjestu kada ga potražite na netu je informacija da su članovi Nacionalnog vijeća za kulturu na tridesetšestoj (da, tako piše) sjednici za svog predsjednika, na jednogodišnji mandat, izabrali Miletu Prodanovića, slikara, profesora i književnika – ooo, kao da je jučer bilo – 4. veljače 2015.!

I prije nego li netko od budućih članova Nacionalnog vijeća za kulturu skrene pažnju administratoru da mu je istekao (peto)godišnji odmor, pred dr. Suzanom Kujundžić-Ostojić potencijalno se može pojaviti problem prilikom susreta s, recimo, Zlatom Bojović iz Odeljenja za jezik i književnost u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti: pokazati joj Gramatički i pravopisni priručnik bunjevačkog jezika ili ne? Ako ova, recimo, baš predano radi svoj posao, eto moguće blamaže, jer... kako objasniti elementarnu nepismenost kojom ova knjižica vrvi? Ako je, pak, onako blaga, dobronamjerna – pa još prema tako simpatičnim manjinskim zajednicama – eto prilike za razvijanje jednog divnog prijateljstva kroz razmjenu iskustava i savjeta. A zašto ne: i pokloniti joj kapitalno djelo na čijim koricama piše da je bunjevački – jezik, Bog te mazo! I zašto bi se zaustavilo (ili se kaže: »zaustavila«?) samo na Bojovićki? Pa, valjda su i ostali članovi ravnopravni i kao ljudi koji dolaze iz kulture možda također zainteresirani da se upoznaju s tako egzotičnom pojavom kao što je inducirano rađanje jezika iz prastarog ploda za kojeg se do jučer vjerovalo da je govor? Tko zna: možda se iz ovih susreta rodi i neka kazališna predstava, a zašto ne i film s naslovom Jadi starog dijalekta! Mogućnosti je tako puno, a vremena... E, to ovisi o razumijevanju. A ono – okreni-obrni, eto nas opet kod podobnosti.

Z. R.

Najava događaja

15.10.2021 - HRCKO i KUŽIŠ?!: NATJEČAJ ZA PJESME I PROZU

Dječji i omladinski časopisi »Hrcko« i »Kužiš?!« raspisali su natječaj za literarne radove pod sloganom: »Budi pisac, pjesnik budi / Nek riječi polete iz grudi, u sebi maštu probudi!«.

Radovi (pjesma, proza u obliku kratke priče) mogu biti pisani hrvatskim standardnim jezikom, te mjesnim hrvatskim govorima (bunjevačka i šokačka ikavica).

Pjesme ili priče šalju se na e-mailove: hrcko@hrvatskarijec.rs ili kuzis07@gmail.com.

Prvi rok za slanje radova je kraj školske godine, a drugi do 20. rujna 2021. godine.

Autori najboljih radova bit će nagrađeni na »Danima hrvatske knjige i riječi – danima Balinta Vujkova« u listopadu.

Čeka vas iznenađenje!

Uz svoj rad(ove) potrebno je poslati sljedeće podatke: ime i prezime, razred, naziv škole i mjesta, ime i prezime učitelja, nastavnika ili profesora (mentora).

Organizatori natječaja su: NIU »Hrvatska riječ«, Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatska čitaonica Subotica.

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay