Širom Vojvodine
Kuća naše župe – kuća naše nade
Sve u svoje vrijeme, a u stvari kad dragi Bog kaže, tako je u život udruge KUDH Bodrog ušla početkom 2020. godine, točnije potpisivanjem ugovora između župe i udruge 11. veljače, kuća župe sv Petra i Pavla, koju su napustile posljednje dvije časne sestra 1992. godine. Radi se o kući s dvanaest prostorija, četrdeset dužnih metara hodnika, dva podruma, kući s dvorištem dugačkim devedeset, a širokim na nekim mjestima i šezdeset koraka (metara).
»Sigurno su se članovi udruge potajno nadali da će se i taj trenutak dogoditi, možda su pojedini bili i sumnjičavi, možda su i danas neki sumnjičavi, možda su se neki obradovali da udruga neće znati što i kako s prostorom, možda su neki imali druge ideje što s kućom, no prvi koraci, pa svi naredni, pokazali su ozbiljnost nakana kako župe tako udruge i svih onih koji štuju i pomažu njen rad, svih onih kod kojih se probudila nada da se može više, bolje, raznovrsnije, originalnije, svih onih koji plove brodom čija jedra gone vjetrovi vjere i nade da je i u ovo teško vrijeme moguće naći novih motiva za očuvanje identiteta Hrvata Šokaca u Monoštoru. U stvari, pozivajući se na prvu rečenicu ovog teksta jasno je da je tako trebalo i biti. Monoštoru koji »spava« na obodima Gornjeg Podunavlja, Monoštoru kojeg grle vode novih tokovi »starog« Dunava, vode Velikog bačkog kanala i kanala DTD, Monoštoru koji vapi za formiranjem ozbiljnije i raznovrsnije turističke ponude, Monoštoru raju za lovce i ribolovce, Monoštoru raju za ekologe i etnologe, Monoštoru u kome se još glasno čuje šokačka rič, u kom ikavica nije strani govor, Monoštoru u kojem se još njeguju s ponosom identitetski – hrvatski korijeni, Monoštoru koji još ima šta pokazati, ponuditi i dati potrebna je ova kuća, kuća naše župe u novom ruhu s novim sadržajima«, kaže predsjednik KUD-a Hrvata Bodrog Željko Šeremešić.
Po završetku obnove-rekonstrukcije većina prostora kuće imat će funkciju izložbeno-muzejskog prostora u kome će Hrvati Šokci Monoštora predstaviti svoje identitetske odrednice, a to su vjera, kultura, običaji, nošnja i još puno toga što će dati jednu dubinsku, široku predstavu što je bio Monoštor, što jeste a što će, nadaju se u ovoj udruzi budućnosti biti.
»Naravno, sve će također biti predstavljeno i u jednom širem kontekstu vezanu za turističko predstavljanje našeg identiteta te i samog mjesta. U kući su već uveliko u tijeku radovi na zamjeni (vađenja starih, većinom drvenih podova i stavljanja novih, zamjena stare-oštećene stolarije, vanjske i unutarnje, zamjena električnih instalacija, zamjena dijela krovišta i popravak ostalog dijela krovišta, radovi na izgradnji novih toaleta, kuhinje, eventualno soba za noćenje, rješavanje komunalnih problema, uređenje i osmišljavanje dvorišnog dijela. Radi se etapno, kako zdravstvena i financijska situacija dozvoljava te kad to ljudski resursi omogućavaju. Po okončanju svih spomenutih i nespomenutih radova kuća će pored izložbeno-muzejskog prostora biti opremljena i za održavanje seminara, susreta, sastanaka, manifestacija te za rad udruge«, kaže Šeremešić.
Sve ovo bit će moguće uraditi uz podršku Hrvatskog nacionalnog vijeća, Središnjeg ureda za Hrvate izvan republike Hrvatske, grada Đakova i Osječko-baranjske županije.
»Ovdje se posebno ističe župan Osječko-baranjske županije Ivan Anušić, koji svojim djelovanjem bodri sve sudionike ovog projekta te osobnim primjerom svjedoči da nas uvijek ideja ujedinjuje, da nema odustajanja, da zajedno možemo sve. I tako za godinu i pol, radom, vjerom i istrajnošću kuća naše župe postade kuća naše nade«, zaključuje Šeremešić.
H. R.
