Širom Vojvodine

Najvažnije povjerenje kupaca

Nakon završetka Više tehničke škole u Novom Sadu Željko Paulić iz Nikinaca nije mogao pronaći posao u struci, pa se zaposlio najprije u jednoj, a zatim i u drugoj poljoprivrednoj ljekarni, gdje stječe radno iskustvo kao trgovac. Nekoliko godina kasnije odlučuje otvoriti vlastitu trgovinu u selu. Od tada je prošlo 18 godina. Njegova trgovinska radnja Hrana promet, unatoč teškoćama, svih proteklih godina kontinuirano radi. Glavna djelatnost je prodaja stočne hrane, gnojiva i sjemena. Osim toga, u trgovini se mogu pronaći i ostale potrepštine: hrana i lijekovi za životinje, plastične posude za hranjenje životinja, perad, te drugi propratni artikli potrebni za jedno poljoprivredno gospodarstvo. Za uspješan i dugogodišnji rad ove trgovinske radnje Nikinčani kažu da nije zaslužna samo dobra opskrbljenost nego i dobar odnos vlasnika s njima, te savjeti koje u ovoj radnji mogu dobiti od vlasnika Paulića i njegove uposlenice Željke Miletić, koja je po zanimanju agronom.

Početak sa skromnim sredstvima

Nikinci su poljoprivredno područje. Mještani tog i susjednih sela uglavnom se bave poljoprivredom i stočarstvom. Rukovodeći se time, Paulić odlučuje otvoriti trgovinsku radnju 2003. godine i opskrbiti je proizvodima namijenjenim poljoprivrednicima.

»Početak rada je bio prilično težak jer sam počeo raditi s malo vlastitih sredstava. Vremenom sam dizao više kredita i uzimao robu na odgođeno plaćanje. Konkretno, počeo sam raditi s jednom tvrtkom i prodavati isključivo njihovu robu. I danas radim s njima. Počeli su raditi iste godine kada i ja i evo već 18 godina uspješno surađujemo i radimo na stočnoj hrani, premiksima i dodacima stočnoj hrani. Ostalu robu nabavljamo od oko 20 dobavljača s područja Rume, Šapca, Beograda i Pećinaca, s kojima također imamo dobru suradnju«, ističe Paulić, dodajući da u početku nije bilo lako izboriti se s konkurencijom.

»U selu trenutno ima četiri prodavača stočne hrane, a kada sam počeo raditi bilo nas je šest. U ovom poslu sam u kontinuitetu od osnivanja radnje. Ostali su otvarali i zatvarali, a mi smo se, usprkos teškoćama, uspjeli održati sve ove godine. Poslije tri godine sam zaposlio još jednu kolegicu koja je po profesiji agronom. Ona sve ove godine radi sa mnom. Od tada radimo zajedno manje-više uspješno kao i svi ostali privatnici. Vremenom smo proširivali djelatnost. Počeli smo se baviti prodajom sjemena, sada i uvoznim, nizozemskim i mađarskim, vodotopivim i ostalim vrstama gnojiva. Zatim smo počeli uvoditi alate u prodaju. Pandemija koronavirusa nas je malo zaustavila u poslovanju i promet iz okolnih mjesta se smanjio. Oslonili smo se isključivo na kupce u našem mjestu.«

Kupci su uglavnom hobi korisnici, ljudi koji se ne bave profesionalno uzgojem stoke i povrtlarstvom, jer velika poljoprivredna gospodarstva robu nabavljaju izravno od proizvođača. Razlog je to što različitom ponudom ovaj nikinački trgovac pokušava privući veći broj kupaca.

»U našoj trgovinskoj radnji mogu se kupiti i pilići, guščići, pačići, sve vrste peradi po želji kupca. Perad nabavljamo u Golubincima, Šapcu i Klenju od različitih dobavljača. Mislim da se nitko u okolici ne bavi toliko predano ovom vrstom trgovine peradi kao mi. Osim prodaje, radimo i kućne dostave. Perad dostavljamo na kućnu adresu. Za te namjene kupio sam jedno vozilo, koje koristim samo za te potrebe«, navodi Paulić.

Kreditiranje kupaca ugrozilo opstanak

Kao i ostali privatnici, i Paulić je imao krizno razdoblje zbog velikog kreditiranja kupaca.

»To su za jednu manju trgovinu bile velike brojke i tu je nastao problem. Moramo platiti porez i sve doprinose, a od kupaca čekamo plaćanje. U jednom razdoblju smo imali oko 10.000 eura zaduženja. Međutim, uz pomoć kredita to smo nekako prevladali. Sada zaduženja držimo na određenoj razini. Budući da s dobavljačima imamo dogovor za odgođeno plaćanje, u mogućnosti smo izaći u susret našim kupcima«, kaže naš sugovornik, ističući da do sada nije koristio poticaje države.

»U vrijeme pandemije dobili smo pomoć za uplatu minimalne zarade, i to je jedina pomoć koju sam dobio od države u proteklih 18 godina. Pokušavao sam ostvariti pomoć za radnike. Ali kad god sam tražio tu vrstu pomoći, nismo dobili ništa zato što je dob radnice koja radi kod mene i moja dob, između 40 i 60 godina. Za tu dobnu skupinu nije bilo nikakvih poticaja. Porezi i doprinosi su preveliki u odnosu na našu zaradu, ali nastojimo taj problem nekako prevladati.«

Za poslovni prostor Paulić godišnje izdvaja oko 1.500 eura. Da bi proširio svoju djelatnost i poboljšao promet, potrebno je da proširi poslovni prostor, ali je to u trenutnim uvjetima poslovanja nemoguće.

»Dobro bi nam došla pomoć za ulaganje u prostorije za rad, u prostor za skladištenje, budući da je zgrada gdje se poslovni prostor nalazi dosta stara i trošna. Ukoliko bismo imali veći prostor, mogli bismo proširiti i svoju djelatnost. Kada bismo mogli dobiti poticaje za kupovinu poslovnog prostora, to bi bilo idealno, jer smo trenutno u zakupu. Godišnji zakup koji sada plaćamo je velika stavka za trgovinu u jednom selu. Za sada se uspijevamo izboriti s tim i unatoč nedaćama pozitivno poslujemo, a sve zahvaljujući našim kupcima koji sve ove godine poslovanja imaju povjerenja u nas, a to je u našem poslu i najbitnije«, kaže Paulić na kraju razgovora.

S. D.