Intervju Intervju

Najveći potencijal su ljudi

Ekonomistica i doktorica znanosti Jadranka Stantić iz Subotice, kao projektna menadžerica i koordinatorica, sudjelovala je i sudjeluje u brojnim projektima i inicijativama vezanim za ekonomski razvoj i regionalne politike. Završila je Ekonomski fakultet u Subotici, a s temom »Optimiziranje procesa stvaranja i raspolaganja znanjem kao preduvjet ekonomskog razvoja« doktorirala je na Europskom studiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Radila je u Regionalnom centru za razvoj malih i srednjih poduzeća i poduzetnišva Subotica (poznatijem kao SMER) kao i u Gradskoj upravi Subotice. Posljednjih godina radi u privatnom sektoru, a među ostalim i kao projektna menadžerica u udrugama građana i privatnim poduzećima.

Da pođemo od teme Vaše doktorske disertacije »Optimiziranje procesa stvaranja i raspolaganja znanjem kao preduvjet ekonomskog razvoja« u kojoj je, moglo bi se reći, sublimiran Vaš višegodišnji rad i iskustvo. Primarno empirijsko istraživanje za potrebe ovoga rada provedeno je na teritoriju Sjevernobačkog okruga u Vojvodini. Ukratko, do kojih ste saznanja došli i koje bi bile (pre)poruke kada je riječ o temi znanja kao resursa i raspolaganja njime...

U momentu upisa na doktorat bila sam angažirana kao vanjska suradnica od strane Ekonomskog fakulteta u Subotici, odnosno prof. dr. Pere Tumbasa, na IPA Projektu CoNfiDEKT Prekogranična mreža za inovativni razvoj ekonomije i transfera. Taj projekt je odredio dalji pravac moga djelovanja i rada. Možda je zanimljivo vratiti se i jedan korak unatrag, gdje je ponovno jedan EU projekt – FATE (From army to entrepreneurship) ovog puta Adriatic program me doveo u Italiju gdje sam upoznala krasne ljude iz Osijeka, koji su mi bila snažna potpora tijekom mog doktorskog studija u Osijeku. U stvari, moj doktorat je plod mog višegodišnjeg djelovanja u projektnoj sferi. Iznimno volim raditi u projektnom timu sa stručnim ljudima, jer se uvijek ima nešto novo za naučiti, a upoznajete i novi ljude i nove predjele. I tako dolazimo do doktorskih studija i doktorske disertacije. Primarno istraživanje bilo je orijentirano na tri ciljane skupine: znanstvenike, gospodarstvenike i predstavnike lokalnih samouprava. Znanstvenici su davali otvorene i iskrene odgovore, znanje su doživljavali kao »vlastiti proizvod« koji je bitan za cjelokupnu zajednicu, isticali kako očekuju potporu od vlasti i da teže orijentirati se i jačati suradnju s gospodarstvom. Zajedničko svim gospodarstvenicima je bilo da su neprepoznati od predstavnika vlasti, dok pojedini gospodarstvenici imaju uspostavljenu suradnju s pojedinim znanstvenicima. Nositelji vlasti su izjavili da su spremni na suradnju sa znanstvenom zajednicom i da smatraju kako ne postoje barijere. Gospodarstvenike promataraju kao ciljnu skupinu za ostvarivanje svojih ciljeva, a ne kao nositelje razvoja cjelokupne zajednice. Izostanak gospodarskog razvoja izravno utječe i na razvoj cjelokupne zajednice i kreira barijere uspostave humanog društva za sve članove zajednice. Neovisno o tome što je znanost kod nas podfinancirana, u odnosu na većinu razvijenih zemalja, znanost je najskuplja kada nije usklađena sa stvarnim potrebama gospodarstva i društva.

U vezi s prvim pitanjem, koji bi modeli razvoja društva znanja bili mogući kod nas, kako mi tu stojimo u odnosu na regiju?

U našoj regiji je potrebno uspostaviti proces stvaranja i prijenosa znanja putem zajedničkog polja djelovanja znanstvene zajednice – gospodarstva – vlasti – udruga, putem inovativne mreže ili mreže znanja. Specifičnost naše regije određuje koje znanje na koji način kombinirano, na kojoj razini, uključuje koje partnere ili sredstva (multilateralna) i koji čvorovi znanja (multimodalni) će biti prikladni. Mreže znanja omogućuju povezanost znanja i kolanje znanja koje se reflektira kroz balans suradnje i konkurencije, te takva mreža (inovativna – temeljena na znanju) tijekom vremena treba biti adaptivna integracija koja omogućuje koegzistenciju i koevoluciju različitog znanja u našoj regiji.

Koji su, po Vama, najveći potencijali za ekonomski i ukupni razvoj grada Subotice?

Najveći potencijal su svakako ljudi. Ljudi koji su predani znanju, ali isto tako moraju biti sazdani od određenih moralnih načela i etičkih vrjednota, jer bez toga nema mogućnosti sagledavanja šire slike i stvaranja dobrobiti za cijelu lokalnu zajednicu. Danas su mnogi fascinirani prečacima i »snalaženjem«, u pravom vrhunskom sportu prečaca nema, također mislim da nema prečaca u kvalitetnom obrazovanju i kvalitetnom životu ljudi. S druge strane, događa se da znanje nije prepoznato, jer oni koji ga trebaju prepoznati nemaju ga dovoljno, a na ljude se gleda kao na trošak. Kada se ulaže u ljude, samu transakciju treba promatrati kao dugoročnu investiciju, a ne trenutni trošak. I 21. stoljeće, koje započinje ubrzanom digitalizacijom svega, ukazuje da su glavni potencijal za rast na globalnoj razini ljudi i radnici znanja. Radnici znanja posjeduju sredstva za rad. To je znanje u njihovim glavama, koje je potpuno prenosiv i ogroman kapital. Za većinu radnika znanja firma predstavlja simbiozu u kojoj trebaju jedni druge u jednakoj mjeri.

Može li multikulturalnost koju Subotica posjeduje imati ulogu u razvoju grada?

U svakom slučaju, multikulturalizam treba gledati kao prednost, njegovati i razvijati. No, s velikim promjenama koje su se dogodile u posljednjih 15 godina, živi li multikulturalizam u Subotici? Budući da sam ekonomistica, sve gledam iz sfere ekonomije. Danas IT tvrtke najviše rastu na globalnom tržištu, a istodobno i najviše zarađuju. Što ih karakterizira? Znanje, mladost i široka etnička raznolikost. U velikim IT tvrtkama svaki je tim multietnički, poželjno je da su članovi s različitih kontinenata. Zašto? Jer vodi do drugačijeg načina razmišljanja i uvijek daje nove, inovativne i kreativne ideje, kao i različita rješenja problema u kojima se tvrtke mogu naći. Razlike su dobre, uče nas nečemu novom i uče nas otvorenosti, otvaraju nam nove vidike, obojene u različite boje, ne bismo ih se trebali bojati.

Bavite se i regionalnim politikama, koje su jedna od karakteristika Europske unije. Što ovo područje podrazumijeva i koliko se na tu temu polaže kod nas u Srbiji?

Regionalna politika EU-a, koja se naziva i kohezijskom politikom, ima za cilj promicati veću solidarnost i na taj način smanjiti razlike u razinama regionalnog razvoja. Kohezijska politika EU pridonosi jačanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u Europskoj uniji. Orijentirana je ka zelenoj i digitalnoj tranziciji EU. Zemlje kandidatkinje koje pristupaju EU moraju provesti složene reforme u mnogim područjima politike, kao što su vladavina prava, gospodarstvo te borba protiv korupcije i organiziranog kriminala. Od presudne su važnosti pomirenje, dobrosusjedski odnosi i regionalna suradnja. Postoji devet glavnih koraka u pridruživanju EU, a šesti korak je otvaranje i zatvaranje poglavlja. Srbija ima 35 poglavlja koja treba otvoriti, ispuniti uvjete i tako ih zatvoriti. To će za nas biti dug proces. Da bi se uspješno proveo, potrebno je imati timove stručnjaka koji će raditi na ovom pitanju. Tijekom pregovora u Hrvatskoj je bilo uspostavljeno 14 timova u koje je izravno i neizravno bilo uključeno preko 4.000 najuglednijih i najstručnijih ljudi. Takva matrica nije uspostavljena u Srbiji.

Sudjelovali ste i u pokretanju Lokalne akcijske grupe (LAG) Sunčana ravnica koja je okupila nekoliko sela: Gornji Tavankut, Donji Tavankut, Mirgeš, Malu Bosnu, Đurđin, Žednik, Bikovo, Verušić i Orom. Koji je cilj LAG-ova i što biste ukratko savjetovali onima koji bi možda htjeli pokrenuti sličan projekt u svojim sredinama?

LAG Sunčana ravnica udruga je koja okuplja prvake iz ruralnih područja Subotice i Kanjiže. Ona je istovremeno i mreža, jer smo svi u njoj povezani i svi jednaki. Cilj našeg LAG-a bio je uspostaviti integrirani model – quadruple helix koji će se, s inovativnim pristupima, usredotočiti na rješavanje prioriteta lokalnog razvoja. Što znači snažnu povezanost i zajedničko odlučivanje u četiri sektora: civilnom, obrazovnom, gospodarskom i javnom kako bi se ojačala konkurentnost i obogatio život u ruralnim područjima naše zajednice. Slični projekti mogu se pokrenuti i imati rezultate samo ako iza njih stoji cijela zajednica u jednom naselju, ako ne, bolje je ne započeti. Surađujemo s drugim LAG-ovima kako u Srbiji, gdje smo član Mreže LAG-ova u Srbiji, tako i s LAG-ovima iz Hrvatske, od kojih smo tijekom uspostave dobili značajnu potporu u prijenosu znanja i primjerima najbolje prakse.

Aktivni ste i u udruzi Inovativna mreža. Jedan od projekata udruge je i Korak do zelene ekonomije, čiji cilj jest promocija ovog koncepta. Kažite nam više o konceptu zelene ekonomije i koji su lokalni potencijali u tom smislu?

Zelena ekonomija je širok pojam, trenutno se fokusiramo na bio-ekonomiju preko partnera iz inozemstva gdje je u pripremi nov EU projekt. Zelena ekonomija je ekonomija čiji rezultati dovode do poboljšanja dobrobiti ljudi i socijalne jednakosti, a istovremeno značajno smanjuju rizike za okoliš. Usmjerena je na trostruku dobit: zelena rješenja koja potiču razvoj (»ozelenjavanje« glavnih sektora gospodarstva: energetika, promet, industrija, poljoprivreda, turizam i gospodarenje otpadom, povećanje »zelenog zapošljavanja«); socijalna jednakost (smanjenje siromaštva i postizanje ostalih povezanih socijalnih ciljeva) te rješavanje hitnih pitanja zaštite okoliša (niska potrošnja ugljika, učinkovito korištenje resursa). Svojim smo projektom djelovali na mikro razini. Upoznali smo sugrađane s konceptom zelene ekonomije i zelenog poduzetništva, predstavili primjere dobre prakse iz EU-a, proveli pilot projekt razvoja infrastrukture na Orluškovom salašu u Tavankutu i radili na promociji permakulture i primjerima Čarobne šume iz Hrvatske, Eco-friendly sela iz Španjolske i Italije, te razvoje ideja IT-ruralnih hub-ova u našoj zemlji. Projekt je bio lijep, obojen zelenom energijom. U našoj zemlji ima puno potencijala za razvoj zelene ekonomije, postoji ideja i entuzijazam za pokretanje pilot akcija. Zelena ekonomija se mijenja i diverzificira i sve se više okrećemo bio ekonomiji.

Kao projektna menadžerica, surađujete i s jednom hrvatskom udrugom – HKPD-om Matija Gubec iz Tavankuta. Kada je u pitanju hrvatska zajednica u Srbiji, ova udruga se ističe po širem spektru aktivnosti; osim djelovanja u »klasičnom« polju očuvanja tradicijske kulture, oni se bave etno turizmom, edukacijom za poljoprivrednike, mladima, tu je sada i projekt Erasmus+... Kako je došlo do Vaše suradnje s ovom udrugom te, s obzirom na Vaše bogato iskustvo u osmišljavanju i pisanju projekata, koja je, po Vama, tajna uspješnosti ove udruge?

Kontakte s ovom udrugom sam uspostavila još kao uposlenica u SMER-u (Regionalnoj agenciji za razvoj MSPP-a u Subotici), mislim da je to bilo 2002. godine. Tada smo pokušavali pripremiti jedna IPA projekt s Hrvatskom, čija je tematika bila slama i festival slame. Baš nedavno, poslije ravno 20 godina je realiziran taj projekt u Tavankutu pod nazivom Land art fest. Suradnja s Gupcom je uspostavljena davno, partnerstvo se gradilo dugo i pažljivo, uz veliko zalaganje svih nas, te nesporno na kraju nisu izostali ni rezulatati. Tajna uspješnosti ove udruge je velika energija i entuzijazam svih njenih članova, koji su spremni učiti i mijenjati se, a iznad svega da zajedno rade u cilju dobrobiti cijele zajednice.

Velika tema su i IPA projekti, koji se, među ostalim, realiziraju i s Hrvatskom. Kako tu vidite mogućnost sudjelovanja udruga iz hrvatske manjinske zajednice, koji su ključni izazovi?

Udruge hrvatske manjinske zajednice imaju velike izazove, problem je kapaciteta, a tu opet mislim na ljude. Počeli smo s ljudima, pa se ovdje krug zatvara i opet dolazimo do ljudi. Kvalitetan voditelj projekata se gradi, ne možete ga dobiti preko noći, baš kao što ni preko noći ne možete dobiti dobrog kardiokirurga. Za sve je potrebno vrijeme i puno učenja i rada. Mnogi mladi ljudi počinju biti voditelji projekata jer znaju engleski jezik, a zatim se upisuju na tečajeve. Dobar voditelj projekata mnogo je više od diplome na tečaju. Uz to, naravno, postoji veliki izazov u financijskoj podršci koja je neophodna kao vlastito sudjelovanje u projektu. Za kvalitetnu provedbu projekata vrlo je važno imati mrežu udruga, institucija i dobavljača. Mislim da su u tome najdalje otišli u mađarskoj manjinskoj zajednici. Imaju potporu mađarske države, kako u financiranju određenih IPA projekata, posebno strateških, tako i u velikom broju udruga koje djeluju u Subotici. Subotica je povukla najviše projekata iz Erasmus+-a u Srbiji i sve je to rezultat rada mađarskih udruga u Subotici. Od ovih udruga i ovako postavljenog sustava može se puno naučiti.

Kada govorimo o izvorima financiranja za projekte, gdje se sve oni mogu naći; imate li neki savjet u tom smislu za manjinske udruge?

Brojni su fondovi na razini EU-a, ali i globalno, uvijek postoji najmanje 7-8 natječaja u bilo kojem trenutku za nadmetanje, pod različitim uvjetima. U početku treba ići na manje projekte, u kojima je puno manje vlastitog sudjelovanja, a potrebno je ili diverzificirati aktivnosti ili uspostaviti mrežu bez koje se ne može »preživjeti«. Savjeti su možda dani kao odgovor na prethodno pitanje. Financiranje moraju osigurati više razine vlasti kroz odgovarajuće lobiranje ili potporu Hrvatske, tada bi trebalo uspostaviti mrežu udruga i stručnjaka koji bi trebali djelovati na partnerskoj osnovi. Trebate zadržati kvalitetne ljude, ali naravno ne možete bez novca. Ali dok postoji ideja i entuzijazma, vjerujem, pronaći ćemo i novac.

Intervju vodio: Davor Bašić Palković

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika