Intervju

Dvadeset godina rada na promociji bogatog kulturnog naslijeđa

Prije dvadeset godina, 23. lipnja 2001. godine, grupa istomišljenika iz Kotora, Tivta, Budve i Podgorice organizirala je osnivačku Skupštinu Hrvatskog građanskog društva Crne Gore u Kotoru s ciljem djelovanja na prostoru Crne Gore kao nevladino, neprofitno društvo u svrhu promoviranja interesa hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori. Sa Skupštine je tada bila poslana poruka: »Pred Hrvatskim građanskim društvom Crne Gore u budućnosti, koja je već počela, stoji velika odgovornost i zadaci koje neće biti moguće riješiti bez zajedničkog učešća svih Hrvata u Crnoj Gori, odnosno podrške istih. Potrebno je istrgnuti iz zaborava sve ličnosti, događaje i običaje, koji su sistematski brisani iz kolektivne memorije hrvatskog naroda u drugoj polovini 20. stoljeća na našim prostorima. Sigurni smo da Hrvati u Crnoj Gori, u zajednici s onima koji su se iselili s ovih prostora u posljednjih 90 godina, odnosno njihovim nasljednicima, mogu vratiti memoriju da su naši preci vjekovima stvarali ono što se zove kulturno blago. Sve to je bilo moguće jer su uvijek bili spremni otploviti dalje, da bi upoznali više, znajući da samo čovjek širokih vidika i velikog znanja može cijeniti slobodu i prava svakog čovjeka. Upravo ono za što će se boriti Hrvatsko građansko društvo je da Hrvati, a i sve druge manjine na ovim prostorima, dobiju punu slobodu da iskažu, razviju i sačuvaju svoj etnički, kulturni i vjerski identitet.«

Na Skupštini je tada izabran privremeni Upravni odbor od sedam članova i za predsjednika je izabran Tripo Schubert.

Ove godine izostalo je uobičajeno okupljanje članova Društva i organiziranje prigodnog programa proslave jubileja zbog poštivanja epidemioloških mjera i loše financijske situacije. Na prvih dvadeset godina rada Hrvatskog građanskog društva za naš tjednik podsjetio je prvi predsjednik, a danas savjetnik ovoga društva Tripo Schubert.

Dugo vremena ste prisutni u Hrvatskom građanskom društvu i životu hrvatske zajednice u Crnoj Gori. Od kada i kako ste bili angažirani na kulturnom planu u hrvatskoj zajednici?

U vremenima kada se, na žalost, Crna Gora prebrojavala i gradila vlastite međusobne berlinske zidove, viševjerski i višenacionalni Kotor ustrajavao je u skladnom suživotu, koji su na našim prostorima gradili vjekovi i ljudi. U tim teškim devedesetim godinama prošlog vijeka Hrvati Boke su, usprkos svim pritiscima, uspjeli ustrajati u očuvanju svog identiteta, kulture i običaja. Nakon 1997., kada aktualna vlast napušta »beogradski kurs«, i svoj brod okreće ka zapadu i susjednoj Hrvatskoj, Hrvati Boke se organiziraju i kroz institucije sustava, rade na očuvanju identiteta i povezivanju pokidanih mostova. S jednom grupom istomišljenika iz Tivta i Kotora radio sam na formiranju društva s hrvatskim predznakom. Društvo smo svjesno nazvali Hrvatsko građansko društvo Crne Gore (HGD CG), jer smo bili svjesni da Crna Gora ima svoj život u kojemu želimo sudjelovati kao djelotvorni, konstruktivni i pozitivni članovi društva, opće dobrobiti i vlastite koristi. Želimo biti u respektu prepoznati, u miru prihvaćeni, u suradnji kooptirani i u kontekstu toga procesa vidimo sebe, zato smo građansko društvo, a ne podaničko. Ova koncepcija je kasnije ugrađena i u Statut, kao i princip da članom Društva može biti onaj tko prihvata statutarne principe, bez obzira na vjeru i naciju. Hrvatsko građansko društvo Crne Gore osnovano je 23. lipnja 2001. godine u Kotoru s ciljem očuvanja identiteta hrvatskog življa na prostoru Crne Gore, gradnje mostova povjerenja, suradnje i prijateljstva između naroda obje države, koji su bili porušeni tijekom ratnih zbivanja, promocije i prezentacije bogatog kulturnog i povijesnog naslijeđa Hrvata Boke kotorske, očuvanja bokeljskog govora i hrvatskog jezika. Društvo djeluje na prostoru Crne Gore kao nevladino, neprofitno društvo, u svrhu promoviranja onih interesa hrvatske nacionalne manjine u Crnoj Gori na koje u skladu s Ustavom Crne Gore, međunarodnim poveljama, deklaracijama i drugim dokumentima međunarodne zajednice o pravima čovjeka i nacionalnih te etničkih manjina ima mogućnosti i prava. Na osnivačkoj Skupštini 23. lipnja 2001. godine izabran sam za predsjednika Društva. Na prvoj, izbornoj, godišnjoj Skupštini, održanoj 15. prosinca 2001. godine izabran je prvi Upravni odbor na čijem sam čelu bio tijekom četverogodišnjeg mandata. Društvo je realiziralo svoje aktivnosti preko Podružnica u Kotoru, Tivtu, Herceg Novom, Baru i Podgorici, kao i preko povjerenika na Cetinju i Budvi. U Hrvatskoj je formirano Predstavništvo sa sjedištem u Dubrovniku. Trebalo bi mi puno prostora da pobrojim sve ono što je urađeno u prethodnom dvadesetogodišnjem periodu. Pobrojao bih samo neke najvažnije aktivnosti koje su bile presudne za dalji razvoj, ne samo Društva već i cijele hrvatske zajednice u Crnoj Gori.

U realizaciji kojih projekata ste za ovih dvadeset godina sudjelovali?

Izravno sam sudjelovao u realizaciji velikog broja projekata, kao što je realizacija ideje o informiranju članstva i svih relevantnih institucija u Hrvatskoj i Crnoj Gori putem pisanog medija, tiskanjem časopisa Hrvatski glasnik; zatim tiskanje periodike Bokeški ljetopis preko koje se promovira bogato kulturno naslijeđe Hrvata Boke kotorske, zatim otvaranje predstavništva Hrvatske gospodarske komore u Kotoru, realizacija humanitarne akcije »Pomozi bolesnom i nemoćnom« u suradnji s hrvatskim Crvenim križem; u obnovi pučke manifestacije »Tripundanska večer«, koja se već 18 godina uspješno organizira. Osobno sam radio na formiranju mandolinskog orkestra uz pomoć mandolinskog orkestra Sanctusdomnio iz Splita, na uvođenju dopunske nastave na hrvatskom jeziku u Kotoru i Tivtu. U povodu 500. godišnjice rođenja Marina Držića organizirana je prvi put ambijentalna predstava Dundo Maroje na otvorenom – na trgu ispred katedrale sv. Tripuna u Kotoru, u izvođenju Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba. Veoma značajan projekt je realiziran u cilju promocije bogatog kulturnog naslijeđa Boke kotorske pod nazivom Bokeljska priča, koja je ispričana u Zagrebu, Dubrovniku, Omišu i Rijeci; uspješno je realizirano snimanje TV emisije Lijepom našom u Tivtu, postavljanje biste velikom bokeljskom pjesniku Viktoru Vidi na otoku Gospe od Škrpjela, postavljenje spomen ploče poginulim bokeljskim mornarima u boju kod Lepanta na zgradi palače Bizanti u Kotoru. Inicirali smo ideju o postavljenju sličnog spomen obilježja u grčkom gradu Nafpaktosu (Lepantu), do čije realizacije nažalost nije došlo zbog sporosti crnogorskih institucija. Društvo je također tiskalo više od 18 značajnih publikacija.

Što se promijenilo u položaju Hrvata za proteklih dvadeset godina?

Nakon proglašenja samostalne i suverene države Crne Gore 2006. godine, položaj Hrvata u Crnoj Gori znatno je poboljšan. Novi korak u izgradnji još čvršćih i intenzivnijih odnosa bio je Sporazum o zaštiti prava hrvatske manjine u Crnoj Gori i crnogorske manjine u Hrvatskoj koji su 2011. godine verificirali Skupština Crne Gore i Sabor Republike Hrvatske. Potpisivanjem navedenog sporazuma osigurano je kvalitetno ostvarivanje svih manjinskih prava Hrvata u Crnoj Gori i Crnogoraca u Hrvatskoj. Hrvati u Crnoj Gori uživaju sva prava garantirana međunarodnim konvencijama. U prethodnoj Vladi Crne Gore postojalo je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. U njemu radi i jedan pripadnik hrvatske zajednice. Zakonom o zaštiti manjinskih prava formirano je Hrvatsko nacionalno vijeće, čiji se troškovi funkcioniranja financiraju preko Ministarstva. Vlada je formirala i Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava preko kojega financira programe i projekte manjinskih zajednica. U cilju promoviranja i zaštite kulture manjina, identiteta i jezika Vlada je formirala Centar za promoviranje kulture manjina. Hrvati su organizirani u više Udruga, od kojih je najveća, najorganiziranija i najaktivnija upravo Hrvatsko građansko društvo Crne Gore sa sjedištem u Kotoru, u kojemu je registrirano preko 1.570 članova. Osim našeg društva, u Crnoj Gori je formirana i prva hrvatska politička stranka – Hrvatska građanska inicijativa (HGI), sa sjedištem u Tivtu, čiji je predstavnik više godina bio zastupnik u Skupštini Crne Gore, a u prethodnoj Vladi smo imali i jedno ministarsko mjesto. Nažalost, na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima Hrvati u Crnoj Gori nisu osvojili potreban cenzus za ulazak u Skupštinu, svojom krivicom, izlaskom na izbore s dvije stranke.

Što je najvažnije znati o Hrvatima u Crnoj Gori?

Hrvati na crnogorskom priobalju jedan su od najstarijih autohtonih naroda Crne Gore koji su unatoč povijesnom usudu uspjeli do danas sačuvati vjeru, govor, kulturni i ukupni civilizacijski kod, koji je oblikovao njihovu nacionalnu svijest, posebno tijekom XIX. i XX. stoljeća. U tom vremenu formiraju se mnoga kulturna društva u svim mjestima Boke kotorske. Godine 1897. osniva se hrvatsko društvo Sastanak. Godinu kasnije Hrvatsko radničko društvo Napredak i Hrvatski pjevački tamburaški zbor, zatim Hrvatsko pjevačko društvo Zvonimir. U prvim godinama XX. stoljeća osnovano je Peraško tamburaško društvo Zmajević. Dvije godine kasnije osniva se Hrvatsko društvo Sloga, Hrvatsko tamburaško društvo Antun Starčević, zatim Hrvatsko katoličko društvo Domagoj, Hrvatsko pjevačko društvo Ljudevit Gaj, Hrvatsko pjevačko društvo Tomislav, Hrvatska limena glazba i Hrvatski dom. Formirana je i Slavjanska čitaonica. Međutim, sva ova društva su ukinuta dekretom Vlade nakon Drugog svjetskog rata. Nakon skoro šest desetljeća, zahvaljujući »pozitivnim vjetrovima« u vanjskoj politici Crne Gore u drugoj polovici 90-ih godina prošlog stoljeća i uspostavljanju kontakata na relaciji Podgorica – Zagreb dolazi do slobode izjašnjavanja u hrvatskome korpusu u Crnoj Gori. Hrvati se organizirano okupljaju u želji da pokažu sebi i drugima kako oni postoje na prostorima Crne Gore, kako su tu kao nacionalna manjina, po brojnosti najmanja, ali zasigurno najveća i iznimno bogata po svom kulturnom, civilizacijskom i duhovnom naslijeđu. Tako da se 1998. godine formira u Donjoj Lastvi Kulturno-umjetničko društvo Napredak, a zatim 2001. godine i Hrvatsko građansko društvo Crne Gore.

Kakva je demografska slika Hrvata u Crnoj Gori?

Apsolutni broj Hrvata u Crnoj Gori je u stalnom padu. Taj trend započinje prije nešto više od tri stoljeća promjenom demografske strukture, zatim iseljavanjem hrvatskih obitelji, naročito za vrijeme sukoba1990-ih, te također smanjenjem prirodnoga prirasta, što je imalo za posljedicu gubljenje statusa većinskog naroda u Boki kotorskoj i dobivanje statusa manjinske zajednice. Sa statusom nacionalne manjine Hrvati u Crnoj Gori ušli su u treći milenij. Na popisu stanovništva 2003. godine zadržala je status nacionalne manjine, da bi taj status izgubila na popisu 2011. godine. Prema podacima tog popisa registrirano je 6.021 Hrvat, što je ispod 1% cjelokupne populacije u Crnoj Gori.

Koja su najvažnija kulturna blaga, baština Hrvata u Crnoj Gori?

Pripadnici hrvatske populacije u Boki kotorskoj baštine ogroman dio materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Podugačak bi popis bio nabrajati sve. Među najvažnijima svakako su brojni sakralni objekti, od kojih treba spomenuti katedralu-baziliku sv. Tripuna u Kotoru, koja datira u sadašnjem izgledu iz 1166. godine, dok je prvobitna bogomolja sv. Tripuna na tom lokalitetu bila sagrađena 809. godine; zatim Bogorodični hram na Prčnju i svetište Gospe od Škrpjela na otoku kod Perasta. Osim sakralnih objekata, tu su i brojne palače pomoraca, muzeji, arhivi i biblioteke… Od nematerijalnih dobara najznačajnija je bratovština Bokeljske mornarice, stara koliko i katedrala sv. Tripuna, zatim gradska glazba, osnovana 1842. godine...

Na čemu trenutno radi HGD, koji su najvažniji projekti, programi?

Ova godina je trebala biti godina proslave našeg velikog jubileja – 20 godina od formiranja Društva. Međutim, epidemija covid-19 je uvjetovala drugačiji program rada. Ono što ćemo zasigurno uraditi to je dalje tiskanje časopisa Hrvatski glasnik u broju koji će ovisiti od dobivenih sredstava na natječajima. Osim toga, uvježbavati će se mandolinski orkestar Tripo Tomas kako bi bio spreman nastupati. Također je odlučeno da se uradi jubilarna monografija Društva. Tog zadatka sam se osobno prihvatio.

S kime sve Društvo surađuje?

Brojna je lista onih s kojima naše Društvo surađuje. Od prvog dana formiranja Društva zadatak nam je bio izgraditi mostove povjerenja, suradnje i prijateljstva sa žiteljima s obje strane granice, s obzirom na nemila događanja devedesetih godina prošlog stoljeća. Taj posao je uspješno odrađen na obostrano zadovoljstvo, direktnim kontaktima čelnika Društva i vladajuće strukture u Gradu Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, zatim organiziranjem manifestacije Bokeljska priča, kojom prilikom je prvi put od osamostaljenja Crne Gore pronijet crnogorski barjak Stradunom, a zatim i posjetom djece hrvatskih obitelji i njihovih crnogorskih prijatelja školi Marin Držić. Osim uspostave tih kontakata, naše Društvo uspješno surađuje s institucijama gradova Splita, Omiša, Rijeke i Zagreba. Također, imamo dobru suradnju s institucijama Grada Kotora, Pomorskim muzejom, Istorijskim arhivom, Bokeljskom mornaricom, kao i bratovštinama Bokeljske mornarice 809 u Zagrebu i Rijeci, a posebno s Nacionalnom zajednicom Crnogoraca Hrvatske u Zagrebu.

Intervju vodila: Jasminka Dulić