Kolumne

»Pravi fudbal« na Kelebiji

Svojedobno, ima tome nekih četiri-pet godina, na programu Radio-televizije Vojvodine bila je prikazivana emisija pod nazivom Pravi fudbal. Pravljena na način na koji se danas obavezno prate nogometne tekme, u studiju su bili voditelj i stručni komentator, a na terenu specijalni izvještač. I sve bi to bilo »baš, onako... pravo« da glavni likovi nisu bili dobro poznate osobe iz Državnog posla, koji su gledateljima prenosili utakmice nižerazrednih liga diljem Vojvodine. Voditelj Milan Močibob, poznatiji kao Đorđe Čvarkov (Dimitrije Banjac) svake je subote koristio usluge Branka Borote, odnosno Dragana Torbice (Nikola Škorić), koji je dugo vremena i sam bio nogometaš, a s terena se uživo javljao Dado Bogdan, tj. Boškić (Dejan Ćirjaković), opisujući atmosferu na igralištu i razgovarajući s trenerima i igračima. Tako smo, zahvaljujući Pravom fudbalu, mogli pratiti utakmice Poleta iz Nakova protiv Kikinde 1909 ili pak OFK Odžaka protiv Radničkog iz Šida, a sve ostalo je... za priču. Milan Močibob redovito je u najavama isticao kako se upravo ova emisija bavi »esencijom pravog fudbala koja je još ostala kod nas«, Branko Borota prenosio je iskustva iz Srednje i Južne Amerike, gdje je i sam igrao nogomet, dok Dadu Bogdana redari ponekad nisu puštali na stadion jer nije kupio ulaznicu. U obilju simpatičnih dosjetki gledatelj je mogao saznati da je Branko Borota zaradio gljivice na nogama tako što je nakon jedne utakmice u Meksiku mijenjao kopačke s igračem iz protivničkog tima, jer je to tamo tradicija (!), odnosno da je u Peruu lokalno stanovništvo naučio igrati šijavicu (ali ne i Milana Močiboba) i sve to dok se u pečenjari Lazetić, kako javlja Dado Bogdan, priprema »treće poluvrijeme« zbog ulaska Odžačana u viši rang natjecanja.

Uvodna slika – ukoliko je opis dobar da i sami na netu potražite Pravi fudbal – lako je zamisliva i kod nas, u subotičkom ataru, samo da nije jednog ograničavajućeg faktora: spomenuta emisija više se ne prikazuje. Ali, bitnije od toga jest jedna vijest objavljena ovih dana na Radio-televiziji Subotica: na Kelebiji je ponovno počeo s radom Nogometni klub Graničar. Kako se u informaciji navodi, klub koji je osnovan 1974. i koji je prestao s radom prije deset godina, ponovno je okupio igrače, i to u više kategorija.

Čitatelji Hrvatske riječi, napose ljubitelji sporta, sjećaju se sjajnih tekstova pokojnog Ivana Andrašića, koji je ne jednom pisao o problemima koji vladaju u nižerazrednim klubovima, uključujući i one o odlukama pojedinih od njih da napuste ligaška natjecanja. Iako su razlozi bili različiti, nerijetko je osnovni motiv bio nedostatak novca i – igrač(ic)a! U tom smislu, informacija da se negdje klub ne gasi nego ponovno počinje s radom i više je no lijepa i ohrabrujuća. Kelebija je, kao što znamo, selo s oko dvije tisuće stanovnika i bez ijednog sportskog kluba, pa je i osposobljavanje tamošnjeg, do jučer zakorovljenog, igrališta pravi izazov za mlade da, umjesto na računalu, nogomet zaigraju i sami, »uživo«. Prilika je to, posebno mališanima, da u praksi (na treninzima i budućim utakmicama) sanjaju snove o uspjehu u karijeri, ne primjećujući pri tom da su već u startu na dobitku, jer rade na razvoju svoga zdravlja. Naravno, mogu mladi s Kelebije isto to sanjati i razvijati i u Subotici, i ne samo kada je o nogometu riječ, ali sada im se ta prilika pruža skoro pa u vlastitom dvorištu.

Tek kada započne nova sezona i kada počnu prvi mečevi, možda će se ispostaviti i da je put do Hajdukova, Đurđina ili Novog Žednika i dalji no što se to u drugim okolnostima čini; zacijelo će se – do uvođenja »var tehnologije« i u nižerazrednim ligama – morati navići i na sudačke nepravde; možda će biti i problema s nabavom opreme i lopti (ako ove prečesto završe u kukuruzima)... ali, najbitnije od svega je da će mladi konačno na pravi način moći utrošiti energiju koja se akumulira u sobi uz računalo, tablet ili mobitel. Putovanja, kako ona po okolici Subotice, tako moguće i u obližnju Tompu ili Kelebiju na mađarskoj strani granice, bit će prava prilika i za upoznavanje vršnjaka i sredina iz nekog drugog ugla.

A, onda, možda... jednog dana ponovno počne emitiranje Pravog fudbala u okviru kojeg, zašto ne, na tv ekranima vidimo nadmetanje Graničara s Kelebije i Vinogradara iz Hajdukova, uz, naravno, neponovljive komentare dobro znanog trojca iz Novog Sada. Jer... to je zaista esencija, bez koje nogometa, onog pravog, nema i ne može biti.

Z. R.