Čak i ako ne komentirate po portalima ili društvenim mrežama, sigurno ste puno puta i sami bili u prilici raspravljati o tome koja je kategorija »sudionika u prometu« najopasnija. I... vjerojatno ćete se složiti s time da, bez obzira na snagu argumenata, na krajnju ocjenu ipak presudno utječe vlastita pozicija u prometu. Pa ipak, neke od kategorija nedvojbeno se izdvajaju i nameću kao »favoriti«.

Tako je, recimo, pozornost javnosti na sebe skrenuo osamdesetpetogodišnji muškarac koji je prošloga tjedna automobilom srušio semafor na jednom od najfrekventnijih gradskih raskrižja, nanijevši pritom po život ozbiljne ozljede dječaku koji je imao nesreću da se u tom trenutku nađe uz semafor koji se na njega obrušio. Naravno, ova je vijest odmah pobudila lavinu komentara u čijem se središtu našlo pitanje kako je nekome s 85 godina uopće i (bilo) moguće produžiti vozačku dozvolu? Uz prigodne predrasude na račun toga otkuda je (također) nesretni starac i kako u njegovom mjestu (ne) znaju voziti, nametnulo se i drugo pitanje: koja je starosna granica nakon koje se vozačke dozvole više ne bi smjele produžavati ili izdavati – 65, 70, 75...? Čak i kada bi se nekim čudom to egzaktno moglo i utvrditi, ostalo bi mnoštvo drugih otvorenih, a također veoma bitnih pitanja vezanih uz dob »učesnika u saobraćaju«.

Jedno od njih je – a to je već druga kritična i za mnoge iritantna kategorija – kako izaći na kraj s mladima (pa čak i djecom!) koji – zajedno s automobilima, kamionima i drugim četvero i dvokotačima – na rolerima špartaju ulicama grada? Pod kojom se oni definicijom sudionika u prometu vode, kako se to regulira i ima li za njih pravila i dozvola? Na temelju onoga što se svakodnevno da vidjeti – nema i pravo je čudo i luda sreća što u policijskim izvješćima o prometnim nezgodama oni ne zauzimaju istaknuto mjesto.

Istaknuto mjesto u istim izvješćima, na sreću, ne zauzima ni treća, također rizična i za mnoge također iritantna, grupa vozača nečega između bicikla i motocikla; nečega što pristojno juri a opet ga se ne čuje. Iako ekološko, to je vozilo upravo zbog svoje brzine i nečujnosti navuklo bijes mnogih pješaka koji se svako malo moraju osvrtati oko sebe zarad vlastite sigurnosti. Zanimljivo, ovo je vozilo najčešće omiljeno upravo kategoriji s početka teksta: starijima, kojima i okretanje pedala na biciklu predstavlja napor ili pak zasluženu nagradu za dosadašnju potrošenu životnu energiju. Što s njima, kako ih definirati i regulirati? Sudeći po onome što svakodnevno gledamo na ulicama grada, onako kao i djecu na rolerima ili skateboardovima. Znači – nikako.

Uvjerljivo najiritantnija i – čak i po statistikama – jedna od najopasnijih kategorija sudionika u prometu su motociklisti. Puni nepotrošenog adrenalina, mnogi od njih divljaju u najužoj gradskoj jezgri svakodnevno dovodeći u pitanje ne samo vlastitu sigurnost i život nego i sigurnost i živote drugih koji im se nađu na putu. Što s njima i kako ih dovesti u red? Na ovo pitanje, na sreću, postoji odgovor, ali, na žalost, malo tko za njega haje. Zaista djeluje nevjerojatno da grupa bezobraznih, drskih i po živote opasnih idiota iz dana u dan turira svoje skupe dvokotače, prekoračujući brzinu i dvostruko od dozvoljene i da svi to vide (i psuju im sve po spisku), a da baš tada po pravilu nema niti jedne patrole prometne policije koja bi ih promptno odvela na hlađenje, pa do izricanja primjerene kazne za ugrožavanje sigurnosti i života ljudi. E, da: uz razmjerno rijetke izuzetke, i u ovu kategoriju »vozača« spadaju uglavnom osobe mlađe dobi, osobe za koje – ako im se pristupi na pravi način i dovede u red – nije kasno da se isprave i poprave.

Našlo bi se, naravno, u ovim grupama i dovoljno podgrupa o kojima bi se također moglo reći ponešto zanimljivoga: pijanih biciklista svih uzrasnih kategorija, nepažljivih pješaka »od 7 do 77«, nedefiniranih gurača još nedefiniranijih prometala, pretrpanih džakovima sa »sekundarnim otpadom«, vozača zaprežnih kola s nemirnim konjima na semaforu...

Ali... kao što se da vidjeti i iz uzgred opisanih primjera, pravih i unificiranih odgovora – uz određene izuzetke – ni na pomolu. Zato je i čuđenje zbog broja godina osobe koja je srušila semafor također za potencijalno čuđenje: čovjeku je, kako se pretpostavlja, tijekom vožnje pozlilo. Ne ulazeći u to kakvoga je zdravstvenoga stanja (možda boljega od mnogih mlađih) u obzir treba uzeti i činjenicu da ovih dana sunce i doslovce udara u glavu. Mladima možda čak i više no starijima.

Z. R.