Intervju Intervju

Mladi novinari u hrvatskoj redakciji

Pozorni gledatelji programa na hrvatskom jeziku na Radio-televiziji Vojvodine (RTV) primijetili su da je uredništvo u svojem svakodnevnom informativnom programu imalo »na posudbi« prezentatoricu iz uredništva na slovačkom jeziku. Odahnuli su gledatelji kada su početkom ovoga mjeseca u informativnim emisijama upoznali nova lica. O tome da je hrvatskom uredništvu znatno otežan rad, napose nakon odlaska jedne suradnice prošloga ljeta, govorilo se povremeno u krugovima manjinske politike, no činilo se da je moglo biti i gore, pa te priče nisu bile dostatno glasne. Dobre vijesti u tom pogledu priopćio nam je zamjenik tajnika u resornome Pokrajinskom tajništvu za kulturu, informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Goran Kaurić.

Hrvatsku redakciju, od koje gledatelji pokrajinskog medijskog servisa puno toga očekuju, već dugo pritiska teško breme nedostatka novinarskih kapaciteta, no i s njime ona redovito i svakodnevno proizvodi televizijske minute. Imate li uvid o tome kako je došlo do ovoga problema?

Primijetili smo u posljednje vrijeme da je rad redakcije na hrvatskom jeziku gotovo paraliziran. Kap je prelila čašu kada je organiziran događaj u zgradi Pokrajinske vlade, glede kojega je postojao jasan interes da se o njemu informira hrvatska zajednica, te je pozvano uredništvo na hrvatskom jeziku. Od odgovorne urednice hrvatske redakcije Jelene Hajduković dobio sam odgovor da oni ne mogu doći, jer nema novinara koji bi pokrio taj događaj. U kasnijem razgovoru s njom upoznat sam s činjenicom da ima premalo uposlenih novinara, svega četvero u cijeloj redakciji, te da rad redakcije postaje gotovo paraliziran čim netko od njih nije u mogućnosti raditi. Ukoliko povučemo paralelu sa stanjem u drugim redakcijama na manjinskim jezicima na RTV-u, primjerice sa slovačkom redakcijom, imajući u vidu da je broj Slovaka u Srbiji sličan broju Hrvata, zaključujemo da je u pitanju velika razlika, uvažavajući, dakako, i činjenicu da Slovaci imaju veći broj novinara po osnovi davno stečenih manjinskih prava.

Koji broj članova redakcije bi mogao kvalitetno informirati javnost na hrvatskom jeziku i kako do njega doći?

Broj koji bi bio optimalan kako bi hrvatska zajednica u Vojvodini bila kvalitetno i na pravi način informirana je najmanje šest. Minutaža emisija hrvatske redakcije je gotovo zadovoljavajuća, no nema dovoljnoga broja izvršitelja koji bi mogli kreirati program na našem jeziku. Nije suština uzimati agencijske vijesti i prevoditi ih na hrvatski. To vremenom postaje monotono i sve manje Hrvata takav program gleda u emisijama hrvatske redakcije. Ne spominjem ovdje uopće kvalitetno praćenje života ovdašnjih Hrvata. Mislim da novinari hrvatske redakcije moraju biti na svim mjestima gdje ima sadržaja i da moraju upoznavati cijelu zajednicu s onim što radi. To mi, nažalost, u programu ne možemo vidjeti. Prije tjedan dana imali smo jedan iznimno značajan događaj za opovačke Hrvate, na kojem hrvatska redakcija nije mogla biti nazočna. Gdje drugo može nazočiti ako na tom događaju nije mogla?

Što ste poduzeli tim povodom?

Budući da sam dužnosnik u Pokrajinskom tajništvu za kulturu, javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama razgovarao sam o ovom problemu s predsjednikom Pokrajinske vlade Igorom Mirovićem. Načelno smo se dogovorili da je neophodno kadrovski osnažiti uredništvo na hrvatskom jeziku, te da će uprava RTV-a imati potporu Pokrajinske vlade da to učini. Nakon toga je uslijedio sastanak na kojem sam, s urednicom Hajduković, primljen kod ravnatelja pokrajinskog medijskog servisa Miodraga Koprivice. Saznao sam da su dvije novinarke hrvatske redakcije otišle na dulji dopust, te je time stvoren niz problema u produkciji programa. U duljem razgovoru došli smo do zajedničkog zaključka da u programu na hrvatskom odmah krene raditi prezenterica koja bi bila angažirana na privremenim i povremenim poslovima, što se i dogodilo. Moram istaknuti da se televizijski novinar stvara, te da obuka jednoga televizijskog novinara, bez obzira na formalnu naobrazbu i njegova interesiranja, traje dugo. Novinarski posao nije statičan nego podrazumijeva i odnos prema kameri, snimanja i terenski rad. Stoga hrvatskoj zajednici nije prihvatljivo da ljudi budu angažirani na određeno vrijeme ili po osnovi privremenih i povremenih poslova dok ne završe svoje fakultete ili dok ne pronađu posao zbog kojega odlaze s RTV-a, jer tada redakcija ostaje bez novinara.

Ima li šanse da se ovaj problem trajno riješi?

Moramo pronaći novinare koji su spremni trajno se angažirati u redakciji i trajno se baviti tim poslom. Tada će zajednica dobiti informiranje kakvo zaslužuje. S ravnateljem RTV-a dogovorena su dva koraka. U prvom će se odmah primiti na zamjenu dvoje novinara, koji će zamijeniti odsutne, a u drugom koraku još dva koji ispunjavaju uvjete, odnosno koji mogu raditi u uredništvu na hrvatskom. Menadžment RTV-a je donošenjem ovih odluka pokazao veliku odgovornost, jer je sa svima nama riješio da otvori tu problematiku i da je počnemo skupa rješavati. Nadam se da će u naredna dva tjedna hrvatska redakcija biti popunjena s dvoje mladih novinara, a gledat ćemo da u narednom roku pronađemo još jednoga kandidata koji ima afiniteta i želje posvetiti se novinarskom djelovanju u hrvatskoj redakciji. Prvi puta nakon deset godina krećemo u ozbiljno rješavanje ovoga problema, te se zahvaljujem predsjedniku Pokrajinske vlade Igoru Miroviću koji nam je odmah izišao u susret. Obojica mojih sugovornika pokazala su želju da ovaj problem riješimo i da ta rješenja budu trajna, a da bi tako bilo primljeni novinari moraju prijeći u status uposlenika RTV-a na neodređeno vrijeme, da se zaštite od gubitka posla, te kako informiranje na hrvatskom jeziku ne bi trpjelo.

Otvoren je dio obnovljene župne kuće u Opovu, a ranije je popravljen i osposobljen dom župe u Starčevu. Prepoznate su potrebe banatskih Hrvata i oni dobivaju svoje prostore. Na koji način i dalje raditi s tom zajednicom, koje su njezine perspektive i kako da ona unutar korpusa hrvatske zajednice u Vojvodini postane vidljiviji i značajniji čimbenik?

Unatrag nekoliko godina, otkako Udruga banatskih Hrvata djeluje na tim prostorima, neki pomaci se vide. Ovo je prvi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća koji je prepoznao pojave Hrvata u Banatu, te želim pohvaliti predsjednicu HNV-a Jasnu Vojnić koja je imala razumijevanja za naše potrebe. HNV je na svojim natječajima pomogao Udrugu banatskih Hrvata kako bi povremeno uposleni tajnik obavljao administrativne poslove u središtu Udruge u Zrenjaninu. Sve što smo posljednjih godina učinili, probudilo je nadu hrvatske zajednice, prije svega u južnom Banatu. Počelo je okupljanjima, sada ne samo oko Crkve nego i glede drugih aktivnosti vezanih za kulturu i povijest hrvatske zajednice. Dogodilo se i ono najbitnije – banatski Hrvati počeli su i politički djelovati. Sve je brojnije članstvo u mjesnim odborima DSHV-a i to pokazuje da se interes budi te da se hrvatska zajednica počela uključivati u politički život lokalnih zajednica. Samim time, ona će dobivati veću pozornost. Suštinski je potrebno za sve manjine, pa i hrvatsku, u svim lokalnim samoupravama gdje žive da imaju svoje predstavnike u tijelima tih samoprava koji će skrbiti za njihove potrebe. To treba biti smjer u kojem trebamo ići. Da nisam optimist glede toga, ne bih ovo nastojao činiti ovoliko intenzivno. Da je ozračje drukčije vidim po aktivnostima zajednice, po odazivu ljudi, po pozitivnom prihvaćanju. Za mene je bila velika enigma hoće li banatski Hrvati imati želju politički se angažirati. Pokazalo se da itekako imaju. Trudit ćemo se da zajednica zaokruži svoje djelovanje, te da se, osim kulture i vjerskih događanja, uključi i u politički život lokalnih samouprava, te tako osnaži onaj dio hrvatske zajednice koji se nacionalno ne očituje. Na nama je da pozitivno djelujemo i ostvarujemo svoja prava u postojećim okvirima.

Lokalna samouprava u Novom Sadu pokazala je onoliko razumijevanja za hrvatsku zajednicu koliko se ona možda nije ni nadala. Kako, nakon pola godine prilično intenzivnih odnosa, ocjenjujete suradnju s Gradom Novim Sadom? Što mislite, zašto je ta suradnja usamljeni primjer među vojvođanskim gradovima i općinama?

Kada bih rekao makar jednu lošu riječ o predstavnicima Novog Sada s kojima HNV i DSHV surađuju, ne bih govorio istinu. Od samoga početka i prvog razgovora s gradonačelnikom Milošem Vučevićem i njegovim zamjenikom Milanom Đurićem otvorili smo probleme koji tište Hrvate, prvenstveno u Novom Sadu i Petrovaradinu i počeli smo ih, jedan po jedan, rješavati. Nalazimo se tu na dva smjera. Jedan se tiče života, povijesti i kulture, na čemu radi Radna skupina koju je je imenovao gradonačelnik, a članove delegiralo HNV, a drugi je politički kojim rukovodim ja u partnerstvu s vodstvom Grada. To su dva smjera koja će ući u jedan kolosijek. To je moj plan. Suradnja je iznimna, što pokazuje i poziv da iziđemo skupa na izbore za Savjet Mjesne zajednice Petrovaradin. Sve više članova HKPD-a Jelačić i DSHV-a počinje aktivnije raditi, uključuje se i integrira u tijela Skupštine grada, gdje ima predstavnika u svim onim tijelima u kojima je hrvatska zajednica iskazala interes. Imamo i članicu Stručnog savjeta gradonačelnika, što najbolje govori o tome kako kreiramo okvir koji bi trebao biti važeći za cijelu hrvatsku zajednicu u Srbiji. Imam riječi hvale glede dosadašne suradnje, gdje uključujem i iznimnu suradnju s Pokrajinskom vladom. Mislimo je i dalje razvijati. Do sada imamo pruženu ruku, no svemu tome smo i mi pridonijeli. Siguran sam da ćemo i dalje razvijati taj okvir, dok se trajno ne riješi pitanje određenih prava hrvatske zajednice u Srbiji. Novi Sad u tome može biti svijetli primjer, te se i druge lokalne samouprave mogu ugledati na to kako bi trebalo rješavati otvorena pitanja hrvatske zajednice na lokalnoj razini.

Intervju vodio: Marko Tucakov

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika