Aktualno
Božja Riječ i službeni liturgijski tekstovi na hrvatskom
Tijekom javne rasprave koja je uslijedila nakon inicijative za uvođenje bunjevačkog kao službenog jezika na teritoriju Grada Subotive, spominjana je i liturgijska uporaba bunjevačkoga dijalekta u Subotičkoj biskupiji. Ekonom Subotičke biskupije mr. Mirko Štefković kazao je za Radio-televiziju Vojvodine kako »to nije nova tema, jer je i prije nekoliko godina bilo zahtjeva da se bunjevačka ikavica uvrsti u službene liturgijske jezike«.
Za ovu medijsku kuću on je pojasnio stav Katoličke crkve. »Imamo naše stare molitvenike koji su pisani na ikavici, također i mnoštvo božićnih i uskrsnih pjesama koje su tiskane na hrvatskome jeziku, na ikavici. One se mogu koristiti i dalje bez problema i oko toga nema nikakvih zapreka. Međutim, kada je u pitanju Božja Riječ te službeni liturgijski tekstovi, mi tu uopće nemamo slobodu za bilo kakve ‘kreativnosti’, nego jednostavno moramo poštivati ono što nam je dano. Ovdje, u Republici Srbiji, Katolička crkva koristi liturgijske knjige koje objavljuje i odobrava Hrvatska biskupska konferencija, a za vjernike Mađare koristimo liturgijske knjige koje izdaje i odobrava Mađarska biskupska konferencija. Dakle, mi uopće nemamo kapacitet da bilo što drugo ‘proizvodimo’, odnosno ‘prevodimo’, osobito ako se radi o nečemu što nema obrise standardnoga jezika, koji ima bogat rječnik koji omogućuje da se može prevesti sve ono što je u Svetom pismu sadržano«, zaključio je Štefković.
Javna rasprava o izmjeni Statuta Grada Subotice i uvođenja bunjevačkog u službenu uporabu trajala je od 9. do 23. travnja, nakon čega je uslijedio otvoreni sastanak u Subotici na kome su primjedbe ponovljene. Javnome sastanku su svojim podnescima i primjedbama pridonijeli i svećenici Subotičke biskupije mons. Andrija Anišić i vlč. Tomislav Vojnić Mijatov. U izvješću sa sastanka za sve primjedbe koje su išle u prilog nemogućnosti da bunjevačka ikavica bude proglašena službenim jezikom navedeno je da »nisu od značaja za odluku da se predloži uvođenje bunjevačkog jezika u službenu uporabu, te na nju ni na koji način ne utječu«.
(IKA)
