Sport i zabava

Sombor mijenja tok biciklističkog nacionalnog identiteta

Na sjednici održanoj 14. ožujka, u okviru redovnih izbora Biciklističkog saveza Srbije, mandat je povjeren novim ljudima u upravi Biciklističkog saveza Srbije, a među njima su i dvojica Somboraca: Marko Sudarić iz S Ekipni biciklistički tim i Dejan Vidaković iz Biciklističkog kluba Sombor. Uz to, Marko Sudarić imenovan je na mjesto šefa stručnog stožera, odnosno direktora srpskog biciklističkog tima.

Ovo je povijesno značajan trenutak za somborski sport, a posebno za somborski biciklizam. Uz čestitke na ovom priznanju, recite nam što to znači za somborski biciklizam, a što za Vas osobno?

Prošlo je deset godina od osnivanja biciklističkog kluba S Team, i za to vrijeme imali smo 189 državnih i 18 balkanskih medalja, i trenutno smo najuspješniji klub u južnoj Europi i na Balkanu. Nekoliko ljudi radilo je sa mnom do sada i svi su oni pomogli da dođemo tamo gdje jesmo i za to vrijeme izgrađen je prepoznatljiv sustav rada koji je doveo do toga da se točno zna tko smo, kako radimo, kakva su naša djeca. Sombor je dobio dva člana u upravi Biciklističkog saveza Srbije od sedam, a ja sam postao direktor reprezentacije, odnosno koordinator svih reprezentativnih izbornika, pa osim upravljačke funkcije pišem i planove, dajem neke konkretne doprinose u realizaciji i logistici reprezentacije. Sad imamo povijesnu priliku staviti biciklizam na zdrave noge i zaista vjerujem da ćemo uspjeti, a time će i cijeli biciklizam profitirati. Što to točno znači za somborski biciklizam? Pa to znači korak više i pomoć. Do sada su roditelji bili pokretači i uzori drugima u Srbiji kako treba funkcionirati sportski tim kroz ulaganja i u svoje dijete. Do sada su somborski roditelji bili jako opterećeni, jer udruga nije prepoznala talente u mjeri u kojoj ih je trebala prepoznati i nije im pomogla na razini opreme i pripreme ili je to bilo na minimalnoj razini. Trenutna struktura federacije to će sigurno prepoznati i procijeniti i u konačnici će preokrenuti koncept u smislu ulaganja u mlade ljude, a ne u gotove vozače, jer gotovog vozača ne možete promijeniti, situacija je gotova. Dijete možete promijeniti, uložiti u njega da uđe u profesionalnu priču jer samo ta profesionalna priča ima smisla, podiže cjelovit biciklistički sustav u jednoj zemlji, sustav koji nam zaista nedostaje. Na to je posljednjih godina puno utjecao Veljko Stojnić, kao naše prvo vrhunsko dijete. Ali Veljko je jedan i upravo je njegova ozljeda pokazala koliko je ovaj sport opasan, odnosno koliko se nepredviđenih stvari može dogoditi i ako imate jednog profesionalca, cijelu zemlju ne možete vući na njegovim leđima. Treba nam najmanje deset takvih vozača. Trenutno je u Somboru, od 18 natjecatelja, 8 reprezentativaca i zaista ima talenata koji su možda potencijalno ispred u odnosu na Veljka, koji je zaslužan jer je probio taj put, a djeca imaju svog idola i znaju da je napredak moguć. Siguran sam da ćemo u budućnosti postići još mnogo takvih vozača i uspjeha.

Koji su Vaši posebno važni uspjesi koje biste izdvojili?

Posljednji je najveći, jer je veliko priznanje, ali i velika odgovornost za budućnost, jer dobivate priliku promijeniti tijek cjelovitog nacionalnog biciklističkog identiteta. Čak bih rekao i povijesni tok, jer je ovo jedna velika prekretnica. A rezultatski uspjeh zasigurno je 16 članova reprezentacije, a čini mi se da u pet godina ima 18 balkanskih medalja. Veljkovi rezultati - 4. na Olimpijskim igrama mladih i 8. u Europi, zasigurno su najveći pojedinačni uspjesi. Njegova karijera u Italiji i odlazak Sare Počić u Sloveniju potvrda su stranaca da je naš sustav dobar i da žele našu djecu. Siguran sam da će se u sljedećih nekoliko godina popeti na još višu razinu, jer sam u posljednjih nekoliko mjeseci okupio vrhunski tim ljudi, stručnjaka i trenera, najboljih u južnoj Europi. Sad bi takav tim ljudi trebao iznjedriti našu viziju biciklističke akademije, koja bi trebala stvoriti sjajni somborsko-srpski biciklistički duh.

Kakvi su planovi za ovu sezonu? Koliko je cijela situacija s epidemijom utjecala na prošlogodišnju sezonu, kao i na ovu?

Organizirali smo juniorski kamp u Somboru i to je početna priča o juniorskom konceptu za ovu i sljedeću godinu. Održan je trodnevni kamp za srpske juniore, gdje je Sombor ugostio bicikliste iz drugih gradova, koji su, posebno u ovim epidemiološkim okolnostima, osim vrhunskog treninga, nudili i izgradnju duha momčadi. Čitava epidemiološka situacija snažno pogađa. Upravo ovih dana otkazan je Svjetski kup u Francuskoj. Sve je nepredvidivo, pripremate se za utrke za koje niste sigurni da će biti realizirane. Nadam se da će od lipnja program biti redovan, a kulminacija će biti od rujna i odlaska na Svjetsko prvenstvo, što mislim da je realno, da će se cijepljenje i cijela ova situacija malo smiriti. Imamo velike ciljeve. Medalja na velikim natjecanjima za nas je postala stvarnost. Prošle godine smo bili sedmi na Svjetskom kupu, sad je vrijeme za medalju.

U dosadašnjem radu kluba istaklo se nekoliko imena. Da li biste nekoga posebno izdvojili?

Trenutno imamo najbolju generaciju juniora u povijesti, a četiri vozača su iz našeg pogona. Tu je Mihajlo Stolić, koji se nametnuo kao najveći Veljkov nasljednik, iako ne bih rekao nasljednik, jer je on nekako svoja priča u odnosu na Veljka. Igor Nadoveza, koji je prošle godine napravio sjajan svjetski rezultat. Zatim Nemanja Marković, koji je prošle godine pobijedio na međunarodnoj etapi u Beogradu. Tu su i dva vozača, članovi Spartaka, koji su dio našeg međunarodnog tima: Perčić i Borić. Perčić i Stolić najjači su dvojac koji je Srbija imala u jednoj generaciji u posljednjih stotinu godina. Od njih očekujemo vrlo visoke profesionalne karijere, ali i od druge djece.

Koji su dugoročni ciljevi na polju biciklizma?

Stvaranje nacionalne akademije u Somboru, centra za obuku 20-30 djece. Logičan je slijed kada ste klub s najvišim rezultatima u južnoj Europi, Sombor je grad biciklista, i treće, vrlo važan čimbenik, da je somborska Gimnazija od rujna dobila sportski smjer. Stvaramo uvjete da biciklisti dođu trenirati u našu buduću akademiju, razvijaju se i obrazuju. Budući da nije svaki sportaš stvoren za profesionalca, pa ga, recimo u dobi od 19 godina, možemo poslati u određenu fakultetsku podružnicu ili već majstorsku granu jer su nam potrebni stručnjaci poput fizioterapeuta, kondicijskih trenera, menadžera, psihologa, financijera, računovođa... Dakle, cilj je napraviti tvrtku rađenu od našeg kadra ili da se isti ti vozači sutra vrate u svoje gradove i primijeni naš koncept i razviti ga tamo.

Antrfile

Za one koji to ne znaju, profesor ste matematike u Gimnaziji. Ovo je zanimljiv trenutak za pitanje: matematika ili biciklizam?

Toliko je složeno da nema konačnog odgovora. Prva mi je pomogla za drugu, a druga za prvu. Zapravo me zanima matematika u biciklizmu, a vidjet ćemo hoću li se matematikom baviti cijeloga života. Svakako, ono što me zanima je sportska znanost. A ako dođemo u situaciju da razvijemo nacionalnu razinu, odnosno nacionalnu akademiju, to će sigurno značiti moj rastanak sa školom i prelazak u svijet profesionalnog sporta. Da nije bilo matematike, ne bih bio tu gdje jesam i ona mi je glavni pomagač kroz menadžerski dio, kroz financije i u konačnici kroz taj trenerski algoritam da napravim što bolji rezultat, jer je vrhunski sport postao najviša razina znanosti, kao što pokazuju vrhunski stručnjaci s kojima sam se spojio. Sombor i cijeli balkanski sport još uvijek daleko zaostaju.

Gorana Koporan