Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća društvo prestaje s radom, no članovi se opet okupljaju nakon rata i nešto kasnije nazivu društva pridodaju nacionalni predznak, treći put kroz povijest

Hrvati Šokci u Bačkom Bregu njegovali su i čuvali od davnina svoju tradiciju i kulturu, prenosili običaje s koljena na koljeno, a udruge koje su postojale u ovom mjestu bile su posebni čuvari tih starih običaja. U ove krajeve šokački Hrvati dolaze većinom iz Bosne (okolica Tuzle), ali s tim u svezi postoji interesantan sačuvan pisani podatak, da je oko 1620. godine iz okolice Klisa kod Splita pošao narod na Dunav, te nije isključeno da je u Bereg i Santovo došao jedan veći dio obitelji iz tih krajeva. Postoji pisani podatak kako je 1649. u Santovu beogradski biskup Marin Ibrašimović krizmao mlade vjernike i obilazio katoličke obitelji u Bačkoj. Nakon Sombora dolazi u Bereg gdje među ostalima zatiče i deset obitelji Dalmata.
Iako iz različitih krajeva, Berežani su znali kojem narodu pripadaju, stopili su se u jedno i oduvijek govorili čistu hrvatsku ikavicu, a kad god im je to bilo omogućeno, isticali su svoje hrvatsvo u nazivima društava, zastavama i drugim simbolima, iako su nerijetko zbog toga imali i problema.

Zlatko Gorjanac

Opširnije u tiskanom izdanju