Tema

Hrvati na Kosovu – u nestajanju

O nacionalnim manjinama se često u medijima govori i piše stereotipno – malo o povijesti, malo o kulturi, malo o karakterističnim tradicijama, malo o identitetu, nošnji, vjeri, malo o problemima s kojima se suočavaju u ostvarivanju svojih manjinskih prava, malo o suživotu... I obično se tu sve završava.

Međutim, danas je o Hrvatima na Kosovu, bolje reći s Kosova, nemoguće tako pisati. Jer premda imaju svoje specifične tradicije, nošnje, govor dugu i bogatu povijest i baštinu njihova je skorija povijest primjer ne suživota i multikulturalnosti, kako se to voli govoriti, već tragične sudbine manjine koja je u jednom vremenu zla postala nepoželjna. Od sredine osamdesetih bili su izloženi pritiscima, a kako se zaoštravalo u odnosima između Srbije i Hrvatske, tako je i njihov položaj postajao sve teži. Iz Letnice su bili primorani odlaziti već od 1992. godine, a iz Janjeva je najveći progon uslijedio početkom 1993. godine. Većina je Hrvata s Kosova tako devedesetih godina prošlog stoljeća bila prinuđena napustiti mjesta u kojima su živjeli stoljećima te su se naselili u Hrvatskoj, a mnogi su otišli i dalje u zapadnoeuropske države.

Janjevo

Janjevo i Letnica su dva mjesta koja su stoljećima nastanjivali Hrvati. Janjevo, smješteno 12 km jugoistočno od Prištine, okruženo je brdima, s uzanim uličicama i strmim stazama u čijoj slici dominira crkva sv. Nikole. U Janjevu, ali i Zagrebu i Dubrovniku, je 2003. godine proslavljena 700. obljetnica od prvog pisanog spomena ove župe. Najupečatljiviji dio svečanosti bila je procesija s kipom sv. Nikole, zaštitnikom Janjeva, koja je bila organizirana uzanim uličicama i strmim stazama oko sela, a sve uz pjesmu i molitve upućene sv. Nikoli u nakanu za ponovno uskrsnuće Janjeva, pisali smo tada u Hrvatskoj riječi o ovom događaju.

Međutim, broj je janjevskih Hrvata u stalnom opadanju, 1981. godine je u Janjevu živjelo 3.534 Hrvata (od ukupno 5.086 stanovnika), 1991. godine 2.859 (od 3.319 st.), potkraj 1990-ih ostalo ih je živjeti još oko 400, ali se njihov broj i dalje smanjuje, te je 2011. godine bilo tek 237 Hrvata.

Od 1303. godine, kada se Janjevo prvi put spominje, ovo se mjesto zahvaljujući rudnicima srebra i olova, koji su radili do XVI. stoljeća, brzo gospodarski razvijalo, a povoljan geografski položaj je omogućio da postane trgovačko središte. Potkraj srednjega vijeka Janjevo je postalo snažna kolonija dubrovačkih i kotorskih trgovaca, i otad su Hrvati većinsko stanovništvo. U XX. stoljeću razvila se metaloprerađivačka industrija, ali su obrt i trgovina ostali glavna gospodarska grana. Raspad Jugoslavije i ratna zbivanja na Kosovu natjerali su većinu stanovnika na izbjeglištvo u Hrvatsku, najviše u Zagreb, Slavoniju i Dalmaciju (Kistanje). Naziv Janjevo su prema predaji donijeli doseljenici iz Janjine na poluotoku Pelješcu, koji je u to vrijeme bio dijelom Dubrovačke Republike. Malo je poznato da je zvono na crkvi svetoga Nikole u Janjevu (iz 1368. godine) drugo najstarije crkveno zvono u Hrvata.

Letnica

Letnica se nalazi na jugoistoku Kosova, u brdima Skopske Crne Gore na 755 metara nadmorske visine. Od Prištine je udaljena oko 60 kilometara zračnom linijom, a od Skoplja oko 30. Pripada općini Vitini od čijeg je centra udaljena 9 kilometara. S ostatkom svijeta je povezana samo jednom cestom.

Prema popisu stanovništva Kosova iz 1991., u mjestima Letnica, Šašare, Vrnez, Vrnavkolo i ostalim zaseocima živjelo je 5.836 osoba hrvatske nacionalnosti.

Crkva u Letnici jedna je od najljepših građevina na Kosovu i poznato je mjesto hodočašća, drevno svetište Majke Božje Letničke. Ova crkva je ujedno i župna crkva župe Letnice. Svake godine 15. kolovoza okupi se više ljudi svih vjera, kada se Letnica budi, a tijekom godine je ovo mjesto pusto, jer se tijekom rata odselilo gotovo kompletno stanovništvo u Hrvatsku. Hrvatska ih je primila i naselila velikim dijelom na ispražnjenim područjima tijekom rata, ali ima ih i u svim drugim krajevima Hrvatske – najviše u Đulovcu kod Voćina (1.800), Kistanju (oko 1.400), Dumačama kod Petrinje (oko 350), a žive i u: Zagrebu, Rijeci, Crikvenici, Dugom Selu, Brckovljanu (kod Dugog Sela), na Krku i u Dubrovniku.

Danas u Letnici tako živi tek tridesetak Hrvata, mahom starih osoba.

Udruge

Predstavnik hrvatske manjine s Kosova Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Hrvatske je Josip Blaško koji je i predsjednik Hrvatske udruge mladih Janjevo.
U Janjevu djeluju i Udruga Sveti Nikola koja skrbi o očuvanju hrvatske kulture i baštine janjevačkih Hrvata.
U Hrvatskoj Hrvati s Kosova imaju udruge Janjevo i Letnica sa sjedištem u Zagrebu, a u Kistanju imaju svoj nogometni klub Janjevo te Udrugu Novo Janjevo. 

U Janjevu djeluje hrvatski svećenik, župnik don Matej Palić. Janjevo je dalo dvadesetak svećenika i isto toliko časnih sestara, koji su u Hrvatskoj i po svijetu.

Možemo zaključiti – povijest dvaju naselja je prebogata, ali je sadašnjost prilično tužna a budućnosti skoro da nema za Hrvate na Kosovu.

U težak život malog broja preostalih Hrvata na Kosovu uvjerilo se nedavno i izaslanstvo Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske predvođeno državnim tajnikom Zvonkom Milasom.

U Letnici su se susreli s Karolinom Dokić, koja vodi pučku kuhinju u ovom mjestu a također vodi i obnovu starog mlina, te s ocem Marijanom Demajem u crkvi Majke Božje Letničke. U župnom uredu u Janjevu održan je sastanak na kojemu su sudjelovali don Matej Palić, Josip Cimirotić i Sebastijan Čolakić. Radni posjet hrvatskog izaslanstva završio je obilaskom crkve sv. Nikole u Janjevu.

»Na žalost, stanje u oba ova mjesta u kojima pripadnici hrvatske nacionale manjine žive već stoljećima vrlo je loše i puno je problema, počevši od onih sigurnosnih, pa nadalje. Središnji državni ured će našim sunarodnjacima i nadalje pružati snažnu stručnu, materijalnu i političku potporu, kako bi došlo do vidljivih pozitivnih pomaka«, rekao je Milas nakon posjeta.

J. D.
 

Antrfile

Zaštitnik Janjevaca – sv. Nikola

Zaštitnik janjevačke župe i svih Janjevaca ma gdje bili je sv. Nikola. Svi Janjevci, odlazeći i vraćajući se u Janjevo, uzimali su uvijek blagoslov od kipa sv. Nikole u crkvi, a don Matej Palić kaže kako svatko tko potječe iz Janjeva, gdje god živio na svijetu, u kući ima sliku ili kip sv. Nikole.