Kolumne

Jorgan zvani šutnja

U životnoj praksi nije nepoznato da krupne riječi nerijetko služe da prekriju rupe što ostanu iza sitnih nedjela. Tako se, eto, dogodilo da u ponedjeljak u Danasu bude objavljen intervju s predsjednikom Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) Istvánom Pásztorom u kom ovaj na sva zvona hvali premijera Mađarske Viktora Orbána i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, istodobno prangijajući po Europskoj uniji i njezinom odnosu spram matične mu i domicilne države, a što se sve može prepričati kroz coraxovski naslov razgovora: Vučić i Orban su glas razuma. Iza, dakle, tako krupnih tema kao što su državne politike dvije zemlje u svjetlu odnosa s briselskom administracijom kriju se sitna nedjela (eh, sitna) o kojima predsjednik SVM-a niti stiže niti želi govoriti, a, budimo iskreni, niti ga tko što o tomu pita.

A pitanje, na temelju slučaja posljednjeg nedjela krajem prošle godine, moglo bi glasiti: što je potrebno da nekome uđeš na imanje, buldožerom srušiš objekt pod zaštitom države, a da zbog toga ne budeš kažnjen?

U slučaju Attile Mészárosa iz Kraljevog Briga – budući da o tome István Pásztor gromko šuti – poslužimo se pretpostavkama: da bi na nečijem imanju srušio objekt pod zaštitom države potrebno je biti vijećnik SVM-a u Skupštini grada Subotice i imati poželjnu dozu netrpeljivosti prema migrantima. Naravno, i buldožer kao neophodno sredstvo za ostvarivanje vrhovnog cilja: Orbánovog glasa razuma koji želi, ne samo Mađarsku, nego i cijelu Europu bez migranata.

Budući da nitko do sada nije ne samo demantirao nego i komentirao tekst i slike prvobitne objavljene na portalu Szabad Magyar Szóa, a zatim prevedene i na Slobodnoj reči i Magločistaču, i dalje se moramo služiti pretpostavkama: negdje koncem prošle godine Attili Mészárosu je pukao film zbog prisustva migranata i uputio se na osam kilometara udaljenu parcelu u Selevensjkoj šumi gdje je bila smještena čarda pod zaštitom države i srušio ju! To što se čarda nalazi(la) na imanju Ferenca Mártona, koji sada potražuje njenu restauraciju, dođe mu kao kolateralna šteta. Ili korist. Ovisno o kutu gledanja.

Poput najboljih bestselera, ma poput najboljih primjera iz Biblije (pogledati zidanje Babilonske kule ili podizanje Zlatnog teleta) ova jednostavna i kratka, nedemantirana i nekomentirana priča otkriva nam – ako načas zaboravimo krupne riječi o krupnim temama – dosta toga zanimljivoga.

Otkriva nam, recimo, to da iz posve nepoznatih razloga o tome šute svi. Šuti stranka i njen predsjednik o nepočinstvu koje je počinio njihov član; šuti cijela Skupština grada čiji su se vijećnici, prije no što su stupili na dužnost, zakleli na poštivanje zakona i zastupanje interesa Grada; šuti JKP Palić – Ludoš i umjesto da poduzima mjere protiv odgovorne osobe za rušenje objekta koji mu je povjeren na brigu ono »piše zapisnik« o tom »događaju« (!); šute istražna tijela i nadležne inspekcije, pa – s izuzetkom Szabad Magyar Szóa, Slobodne reči i Magločistača – šute o tome i svi ostali lokalni, regionalni i državni mediji. Šuti, zapravo, cijela država, jer su u opticaju mnogo krupnije teme i riječi od buldožera u Savam… ovaj, Selevensjkoj šumi. Ovaj primjer, kako smo već rekli – a bez oglašavanja samog aktera i svite nadređenih mu – otkriva i to da su sada otvorena vrata svima koji iz raznoraznih razloga ne podnose migrante da uđu na nečiji posjed i ruše što im se prohtje, jer iza njih stoji imunitet u vidu stranačke knjižice, vijećničkog statusa ili samo »ispravne ideologije« i armije nadređenih i nadležnih koji će ih štititi nečinjenem, zataškavanjem i šutnjom.

Ako se, pak, netko čudi nad slučajem rušenja objekta na privatnom posjedu i žali nad sudbinom nesretnog vlasnika, neka se onda prisjeti slučaja s kraja studenoga 2017. kada je – zbog toga što je prijavio nelegalnu sječu 200 metara drvoreda topola na Paliću i o tome obavijestio javnost – bivši član Gradskog vijeća zadužen za poljoprivredu Simon Osztrogonác početkom prosinca iste godine doživio paljevinu dijela svog imanja u Kraljevom Brigu, a zatim i smjenu s dužnosti koju je obavljao. Kako smo u više navrata o tome pisali, sada možemo dodati samo osvježenu inačicu: »tražili su tražili od srede do petka, ali su i šutjeli sve do završetka«. Recimo – to je, naravno, samo pretpostavka – procesa »restauracije« čarde i podataka o »investitoru« i zainteresirane bratije oko toga »projekta«.

Z. R.