U povodu nedavnog izglasavanja odluke o promjeni Statuta Grada Subotice, kojom se omogućuje uvođenje »bunjevačkog jezika« reagirao je i subotički redatelj Zoltán Siflis. Umjesto prepričavanja, njegov pisani tekst donosimo u cijelosti:

»U svoje ime sramim se odluke predstavnika subotičke lokalne samouprave, u kojoj su sudjelovali i vijećnici mađarske zajednice (Saveza vojvođanskih Mađara), zbog grijeha prema Hrvatima u Srbiji kada su izglasali da bunjevački postane četvrti službeni jezik u Subotici. Ako u raspravi o prijedlogu nisu dali nijednu kritiku protiv, mogli su bar biti suzdržani prilikom glasanja. Teško je prihvatiti drugu konstataciju osim one da bunjevački jezik kao samostalni ne postoji. Ne može biti predmet rasprave da ne postoji prihvatljiva gramatika niti normirani pravopis, te da do sada nijedna državna akademija znanosti niti druge relevantne znanstvene i jezikoslovne institucije nisu bunjevački proglasili kao posebni jezik. Blisko istini je samo to da je on samo jedan od dijalekata. To je jedan tužan, u Srbiji opetovani pokušaj da podijeli rimokatoličke vjernike u okviru južnoslavenske kulturne sredine u kojoj dio sebe doživljava kao Hrvate, a drugi kao Bunjevce. Inicijativa ovog prijedloga nije znanstveno utemeljena nego je pokrenuta iz političkih interesa i naši Mađari bi trebali uzeti u obzir znanstvene činjenice i očuvanje vlastitog jezičnog identitea i te temeljne principe trebalo bi suprotstaviti i kada je u pitanju hrvatska nacija.«