Kolumne
Ogrezli u oportunizam
Da je Savez vojvođanskih Mađara (SVM) već odavno ogrezao u duboki oportunizam, poznato je i prije njegova formalnog razvoda s Demokratskom strankom (DS) i istovremenog stupanja u vlast sa Srpskom naprednom strankom (SNS) nakon izbora 2012. Sjetimo se samo slike s obilježavanja 15. obljetnice SVM-a 2009. kada je na palićkoj Ljetnoj pozornici predsjednik ove stranke István Pásztor tadašnjem predsjedniku DS-a (i države) Borisu Tadiću predstavio svog budućeg partnera – predsjednika SNS-a (i države) Tomislava Nikolića, otvoreno mu pred velikim brojem svjedoka dajući na znanje kakva je priroda njihove ljubavi. Da, bilo je to vrijeme svakodnevnih trvenja DS-a i SVM-a na lokalu u kom se ovaj drugi više ponašao kao oporba nego li kao dio vlasti. U međuvremenu suštinski se ništa nije promijenilo: SVM je i dalje ostao u poziciji »drugog igrača«, ali se svi značajniji neporazumi s lokalnim SNS-om izravno rješavaju u kontaktima s predsjednikom stranke i države Aleksandrom Vučićem.
Naravno, takav odnos ima i svoju cijenu, pa vijećnici SVM-a bespogovorno prihvaćaju odluke najjače stranke u gradu koje ih se izravno ne tiču, poput »priče o tri spomenika« (dvije o vlastitom trošku inicijatora, a jedna na račun proračuna Grada). Posljednja u nizu takvih odluka bila je svakako i ona o uvođenju »bunjevačkog jezika« u službenu uporabu na teritoriju Subotice 4. ožujka ove godine. Predsjednik Skupštine grada Bálint Pásztor tom se prigodom našao u zaista neugodnoj situaciji: javno ne smije reći da ga se ta stvar ne tiče, jer nema nikakve veze s »mađarskim nacionalnim interesima«, a još mora udovoljiti volji jačeg koalicijskog partnera da se ispune želje najslabijeg u tom odnosu. Što mu je u toj poziciji preostalo? Kao pravniku, nije mu se teško bilo sjetiti dobre volje, odnosno pozitivne diskriminacije, a kao zastupniku nacionalne političke ideje dobro mu je poznata »borba za ostvarivanje vlastitih prava«. Sve, dakle, i formalno i pravno do idealnog oportunizma u kog je SVM, rekli smo na početku, već odavno ogrezao.
Oportunizam jest blizak pragmatizmu i konformizmu i kao takav nudi brojne pogodnosti, ali je oportunizam – u praksi dokazano – i ljuti protivnik kreaciji, etici i logici. Iz čistog oportunizma, bar kada je riječ o ulozi SVM-a, bunjevački će, eto, biti uveden kao četvrti službeni jezik u Subotici.
Da se Bálint Pásztor – umjesto pozivanja na empatiju i formalno-pravne uvjete o primjeni pozitivne diskriminacije – sjetio priča iz dječačkih mu dana o ulozi Demokoratske zajednice vojvođanskih Mađara (DZVM), iz koje je i stvoren SVM, »u borbi za ostvarivanje vlastitih prava« možda bi mu i iskaz bio za dlaku drugačiji. Možda bi mu – onako, čisto za usporedbu – na um pale davne priče iz dalekog Székelyfölda po kojoj su Székelyi posebna nacija, koja s mađarskom ima veze samo toliko što su im jezici donekle slični ili isti. Da se to dogodilo, možda bi, namjesto čistog oportunizma, u Bálintu Pásztoru proradio crv logike, pa bi mu se možda u glavi pojavila slika kakav bi mu bio vlastiti odnos prema standardizaciji székelyskog ili csángoskog »jezika« u uvjetima kada si brojčano slab, a politički nemoćan. Konačno, da se to dogodilo, možda bi se sjetio i da je negdje nekada davno čuo da je Mađarska akademija znanosti (može se o tome ponešto pročitati i u ovom broju Hrvatske riječi) u dva navrata jasno dala do znanja što misli o »bunjevačkom jeziku«.
Na žalost (ne i njegovu), to se niti kod njega niti kod stranke mu nije dogodilo, pa su i argumenti koje je iznijela krovna znanstvena institucija matične mu države, argumenti koje iznose jezikoslovci i nalaže osnovna logika prohujali kroz šupljinu između dva uha. Zašto bi se Pásztor i cijeli SVM zamajavao time zbog čega se u »u prvoj bunjevačkoj gramatici od I do IV razreda osnovne škule«, nazvanoj Klupče, kaže »viverica«, a ne i »ričenica« i cijelim nizom sličnih lekcija kada takvo što aktivira zdrav razum, budi sumnju i tjera na smijeh? A smijati se u tako ozbiljnom trenutku kao što je usvajanje odluke o promjeni Statuta Grada nije, naravno, pristojno. A ni poželjno. Dalekosežno.
Z. R.
