Kolumne Kolumne

Danas joj je divan dan...

Navršava se, eto, ovih dana prva godina otkako nam se virus korona i službeno uselio u živote, pa je nekako red prisjetiti se što nam je ovo čedo izmijenilo u istima. Kao prvo – čak i više nego kod onih kojima je nojevska mantra »mene politika ne zanima« – koronavirus postala je svakodnevna tema razgovora među svim stanovnicima našeg planeta, uključujući i Suboticu i okolna naselja. Korona, dakle, ne samo da je i sama postala politika nego ju je uspjela i kreirati. Kao drugo – upravo poput demokrata i republikanaca u SAD-u – ovo majušno tijelo podijelilo je svijet na dva suprotstavljena pola koji se iz dana u dan sve više udaljavaju: jedni u pravcu panike, drugi prema teorijama zavjere.

U međuvremenu i međuprostoru zbivalo se i zbiva se mnogo toga novoga i na brzinu usvojenoga. Kao prvo: ljudi su se od početnog straha od nepoznatog i solidarnosti prema oboljelima ili unesrećenima mjerama policijskog sata na prisustvo korone navikli kao na vlastitu sjenu. Razloga za to je mnogo, ali je svakako najbitniji onaj životni: razmjerno mali postotak smrtnosti. Naravno, slaba je to utjeha za one koji su se jedva izvukli od grobarske lopate u borbi s koronom (još i više za one koji su u istoj izgubili), ali to je jednostavno tako kada je riječ o opstanku: što te ne ubije, to te ojača. Stoga je i život s koronom za mnoge postao pakao kakav u određeno vrijeme prirede komarci: tu su, tamaniš ih, a opet im ne možeš ništa.

Svikavanje na koronu, međutim, ne znači i da je ona unijela neku novu, a prihvaćenu rutinu u život. Upravo suprotno: konstantno polumobilizacijsko stanje, s čestim manjim ili većim izmjenama, već odavno je kod ljudi proizvelo zamor, koliko fizički još i više psihički. Kombinacija kriznih stožera i političara, koji svojim oprečnim mjerama sluđuju stanovništvo (u supermarkete se može, a u svatove ne), dodatno hrani skepsu i jača nepovjerenje i kod onih koji se u ovakvoj situaciji nastoje ponašati razmjerno razumno.

Svikavanje na koronu – uz svijest o niskoj stopi smrtnosti od nje, igranje uloge kolektivnih zamoraca u odlukama kriznih stožera i vlada, plus nemali broj pristaša teorije zavjere – proizvelo je i to da veliki broj ljudi na svakodnevne podatke o broju oboljelih i umrlih na globalnoj, državnoj i lokalnoj razini gleda kao na izvještaj Hidrometeorološkog zavoda o vodostaju Save kod Slavonskog Broda. Upravo stoga, kao i diljem Planeta, i na ulicama našeg grada svakodnevno možemo vidjeti polariziranu sliku građana koji ne nose i onih koji nose maske, ponekad uljepšane detaljima koji, poput garderobe, ponešto otkrivaju i o vlastitom identitetu.

Virus korona toliko nam se, kao vrsti, urezao u svijest da ni dugo željeno cjepivo nije donijelo očekivanu masovnu euforiju. Dapače, brzina kojom su znanstvenici na nekoliko svjetskih strana stigli do istoga cilja: visokoučinkovitoga virusoubojice na određeno vrijeme proizvela je dodatnu skepsu kod velikog dijela ljudi da je tu riječ prije svega o globalnom interesu farmaceutske industrije koja je nekim čudom u dosluhu sa svim vladama u svijetu. O tome ne svjedoče samo konfuzne i kontradiktorne, a prije svega smiješne odluke o nabavi i distribuciji cjepiva nego i naša praksa: vakcina svih vrsta ko na buvljaku, a opet se njima nije poslužilo ni 20% stanovništva. Otuda je valjda preteklo i za čašćavanje susjeda i stjecanje dodatnih poena u novom poglavlju biografije o regionalnom apostolu u misiji mira i čovjekoljublja. Tragikomičnu sliku jedne ovako ozbiljne stvari kao što je opće zdravlje ljudi mogu poboljšati samo dvije stvari: uvođenje obveze cijepljenja za sve (koji to mogu podnijeti) ili pak, a sve ka tome vodi, dodatno ograničavanje prava kretanja onima koji nisu vlasnici »kovid pasoša«.

Konačno, na pitanje koje sve muči, a glasi: »dokle će ovo trajati«, odgovor se za sada može podijeliti na nekoliko milijardi individualnih mišljenja. Jedno od njih je da smo koronu, poput privremeno nestale gripe, zapatili za cijeli život, a borba s njenom mutiranom braćom i sestrama izgledat će kao mačji kašalj u odnosu na dalje rođake koji tek čekaju da se pojave na sceni.

Z. R.

Najava događaja

15.10.2021 - HRCKO i KUŽIŠ?!: NATJEČAJ ZA PJESME I PROZU

Dječji i omladinski časopisi »Hrcko« i »Kužiš?!« raspisali su natječaj za literarne radove pod sloganom: »Budi pisac, pjesnik budi / Nek riječi polete iz grudi, u sebi maštu probudi!«.

Radovi (pjesma, proza u obliku kratke priče) mogu biti pisani hrvatskim standardnim jezikom, te mjesnim hrvatskim govorima (bunjevačka i šokačka ikavica).

Pjesme ili priče šalju se na e-mailove: hrcko@hrvatskarijec.rs ili kuzis07@gmail.com.

Prvi rok za slanje radova je kraj školske godine, a drugi do 20. rujna 2021. godine.

Autori najboljih radova bit će nagrađeni na »Danima hrvatske knjige i riječi – danima Balinta Vujkova« u listopadu.

Čeka vas iznenađenje!

Uz svoj rad(ove) potrebno je poslati sljedeće podatke: ime i prezime, razred, naziv škole i mjesta, ime i prezime učitelja, nastavnika ili profesora (mentora).

Organizatori natječaja su: NIU »Hrvatska riječ«, Hrvatsko nacionalno vijeće, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatska čitaonica Subotica.

20.05.2021 - Poziv za »Liru naivu 2021.«

Hrvatska čitaonica i Bunjevačko-šokačka knjižnica Ivan Kujundžić pri Katoličkom društvu Ivan Antunović Subotica upućuju poziv za devetnaesti susret hrvatskih pučkih pjesnika pod nazivom Lira naiva 2021.

Zainteresirani pjesnici trebaju poslati 3-5 svojih (neobjavljenih) pjesama koje mogu biti pisane standardnim hrvatskim jezikom ili ikavicom (bunjevačkom ili šokačkom), a bit će objavljene u zbirci. Pokrajinski susret pjesnika Lira naiva 2021. bit će održan 29. svibnja 2021. godine u Vajskoj.

Pjesme i prijavu (s kraćom biografijom te fotografijom/portret), u wordu, treba poslati do 10. travnja 2021. na adresu: Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21, 24000 Subotica ili putem elektroničke pošte na adresu: katarina.celikovic@gmail.com

Detaljnije informacije mogu se dobiti putem telefona broj +381/64-6590-752.

31.05.2021 - Natječaj za Festival bunjevački pisama

Temeljna svrha ovoga festivala je promocija i popularizacija nove bunjevačke pisme i poticaj svima, a osobito mladima kako bi sami pridonijeli očuvanju i unapređenju kulturne baštine svoga roda i naroda.

Propozicije:

  1. Tekst i glazba trebaju predstavljati život i običaje bačkih Bunjevaca;
  2. Tekst pjesme mora biti pisan ikavicom ili ijekavicom;
  3. Pjesma može imati 3 ili 4 strofe;
  4. Dužina pjesme je od 3 do5 minuta;
  5. Note (melodija, akordi) i tekst treba dostaviti u 2 primjerka;
  6. Uz tekst i melodiju obvezno dostaviti i demo snimku;
  7. Radovi prethodno ne smiju biti izvođeni (premijerno izvođenje);
  8. Jedan autor može dostaviti najviše 3 skladbe;
  9. Primljeni radovi se ne vraćaju;
  10. Radovi se šalju pod šifrom, a rješenje šifre (ime, prezime i adresa autora i kontakt telefon) mora biti u posebnoj, zatvorenoj kuverti;
  11. Nakon odabira najboljih radova, stručna komisija će autore izvijestiti o rezultatima;
  12. Festival se organizira isključivo na volonterskim principima, te se radovi neće honorirati;
  13. Autor skladbe koja je odabrana za izvedbu na festivalu samim njezinim slanjem daje svoj neopozivi pristanak da se skladba studijski snimi i izda na nosaču zvuka i video zapisu radi popularizacije festivala.

Natječaj je otvoren do 31. svibnja 2021. godine.

Skladbe slati na adresu:

Vojislav Temunović, Skerlićeva 17 24000 Subotica, ili

HGU FBP, Jo Lajoša 4/a 24000 Subotica;

mail: hgu.fbp@gmail.com

s naznakom: ZA XXI. »Festival bunjevački pisama«

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay