Aktualno
Pravno nasilje i nasrtaj na zdravu logiku
Govoreći u Hrvatskom saboru 5. ožujka 2021. godine, samo dan nakon sjednice Skupštine grada Subotice na kojoj je donijeta odluka o uvođenju takozvanoga bunjevačkoga jezika u službenu uporabu, zastupnica Marijana Petir je rekla kako se na hrvatsku manjinu vrši atentat. Zastupnica Petir poznata je kao politički djelatnik koji se već dugi niz godina zalaže za boljitak hrvatske manjine u Srbiji, o čemu svjedoči njezino djelovanje dok je bila zastupnica u Europskome parlamentu, sudjelovanje na velikome broju događaja koji se bave identitetom Hrvata u Vojvodini, pa čak i beskompromisno govoreći o stradanju hrvatskoga naroda tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća. No, ovdje nije riječ toliko o liku i djelu gospođe Petir, jer ono je već poznato i prepoznato među hrvatskom zajednicom u Vojvodini. Ovdje je riječ o konstataciji koju je hrvatska zastupnica napravila reagirajući na sve ono što se posljednjih dana dešava u Gradu Subotici. Riječ atentat mogla bi se prilikom komentiranja društvenih procesa učiniti previše oštrom, točnije radikalnom, ali svakome tko malo bolje poznaje sveukupne hrvatsko-srbijanske odnose ove riječi zvuče kao upozorenje. Atentata je bilo podosta u hrvatskoj povijesti, brojni su hrvatski društveni djelatnici bili žrtvama atentata: Ivo Pilar, Milan Shufllay, Stjepan Radić, čija je smrt od ruku radikalskih zastupnika imale nesagledive posljedice po odnose dva naroda, izgubljeno povjerenje koje nikada više nije moglo biti povraćeno. Bilo je mučno gledati verbalne napade kojima je bio izložen hrvatski zastupnik u subotičkoj skupštini Tomislav Žigmanov dok su mu pojedini zastupnici vladajućih struktura upućivali degutantne poruke, koje su išle čak toliko daleko da su se pojedinci pozivali i citirali ideologe četničkoga pokreta i njihova tumačenja o hrvatskome narodu. Samo dan nakon sjednice gradskoga parlamenta čitav srbijanski tisak ponovno targetira hrvatsku zajednicu i ono što je onespokojavajuće jest kako u tome ne sudjeluju samo esktremno desni mediji već i oni srednjostrujaški, koji, pored napada na čelništvo hrvatske zajednice i Hrvatske, pronalaze opravdanja za falsificiranje povijesti, protupravno djelovanje i otimanje hrvatske baštine i naslijeđa u Vojvodini. Istodobno, nedostatak bilo kakve reakcije od strane mjerodavnih tijela zaduženih za ljudska i manjinska prava oko uvrjeda izrečenih zastupniku jedne nacionalne manjine krajnje je zabrinjavajući. Postavimo pitanje kakve bi reakcije bile da se ovako što desilo spram srpskih zastupnika u Hrvatskome saboru, ne bismo morali dugo čekati na reakcije nekakvih vulina i linti ? Ovo s čim se danas suočava hrvatska zajednica jest velika prijetnja njezinome opstanku i očuvanju svojih etnokulturoloških sastavnica, ali je ohrabrujuće to što je vodstvo hrvatske manjine još jednom pokazalo spremnost hrabro se upustiti u borbu oko zaštite svoga dostojanstva, što je matična domovina Hrvatska jasno i nedvosmisleno stala iza svoje manjine i što u Hrvatskoj postoje strukture koje su spremne reagirati na nepravde koje se čine njezinim sunarodnjacima izvan matične domovine. Kako smo rekli, hrvatski je narod nakon brojnih atentata izlazio snažniji, pa uvjereni smo kako će to biti i nakon ovakvoga pravnoga nasilja i nasrtaja na zdravu logiku.
Darko Baštovanović
