Povodom odluke Skupštine grada Subotice izglasane 4. ožujka da se tzv. bunjevački jezik uvrsti kao službeni u Statut Grada Subotice, dopis našem Uredništvu poslao je umirovljeni odvjetnik Grgo Bačlija, koji je s skupa Markom Peićem, autor Rečnika bačkih Bunjevaca iz 1990. godine. Drugo, dopunjeno izdanje toga rječnika objavljeno je 2018. u nakladi Bunjevačkog nacionalnog savita i Matice srpske i smatra se jednim od temelja standardizacije tzv. bunjevačkog jezika u Srbiji. Bačlija ističe kako su se Peić i on, prilikom istraživanja u Bajskom trokutu za potrebe rječnika, vodili činjenicom da se radi o govoru, odnosno dijalektu Bunjevaca a ne o jeziku. Podsjeća i da je rječnik izišao kao prva knjiga u ediciji Dijalekatski rečnici Matice srpske.

»Radi se o činjenici da smo svojedobno pokojni Marko Peić i ja samoinicijativno – amaterski započeli aktivnost na prikupljanju građe za objavljivanje rječnika govora bački Bunjevaca i to nakon što smo bili diskvalificirani iz javnog života. Ja sam etiketiran kao 'maspokovac', a Marko Peić kao liberal te smo obojica bili uklonjeni iz javnog života. Marko Peić je bio umirovljen u 50. godini života. Prilikom obrade terena u Bajskom trokutu mi smo se rukovodili činjenicom da se radi o govoru Bunjevaca a ne o jeziku. Bili smo svjesni da je to dijalekt. Najveći srbijanski lingvist Pavle Ivić svojedobno je bio mentor i cenzor izdanja rječnika koji je jasno smatrao da se rječnik mora štampati na latiničnom pismu, s obzirom na to da su izdavači Matica srpska i Subotičke novine. Rječnik je izašao kao prva knjiga u ediciji Dijalekatski rečnici Matice srpske. Osim rječnika paralelno smo radili i na knjigama Imenoslov bački Bunjevaca (1994.) i Narodne umotvorine bački Bunjevaca (1997.). Sve ovo smo radili iz ljubavi prema bunjevačkom rodu sa željom da ostavimo nešto ovdašnjem hrvatskom korpusu.

Drugo dopunjeno izdanje Rečnika bačkih Bunjevaca iliti Ričnika bački Bunjevaca objavljeno je 2018. godine. U izradi toga rječnika nisam sudjelovao niti sam bio osobno konzultiran, kao suautor prvog izdanja. Kao suautor prvog, i bez moga znanja drugog izdanja rječnika, želim naglasiti da bunjevački nije jezik već samo govor i to dijalekt kojim se služe ovdašnji Hrvati. Za mene kao suautora navedenih knjiga najmjerodavnije mišljenje dali su Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i lingvist Pavle Ivić koji je opisao bunjevački govor u svojoj knjizi Srpskohrvatski dijalekti – njihova struktura i razvoj – govor je stavljen u novoštokavski ikavski dijalekt«, navodi u svojem reagiranju Grgo Bačlija.  

H. R.