Tema Tema

Bivšim vlasnicima tek 15 posto imovine

Vlada Srbije utvrdila je koeficijent obeštećenja za imovinu oduzetu poslije Drugog svjetskog rata u iznosu od 15 posto. Država će za to emitirati obveznice denominirane u eurima. Obveznice dospijevaju godišnje s prvom isplatom naredne godine u odnosu na godinu kada je isplaćena akontacija i isplaćuju se u roku od 12 godina od datuma emisije. Predviđeni su izuzetci koji važe za one koji su na dan primjene zakona bili stariji od 70 godina i njima će obveznice biti isplaćene u roku od pet godina, a za starije od 65 godina rok isplate je 10 godina. Za obeštećenje je ukupno predviđeno dvije milijarde eura, jer je procijenjeno da taj iznos neće ugroziti makroekonomsku stabilnost Srbije.

Umanjenje – diskriminacija građana

Komentirajući usvojeni koeficijent Vlade na temelju kojega će se obračunati obeštećenje bivšim vlasnicima oduzete imovine nakon Drugog svjetskog rata u Srbiji, predsjednik Mreže za restituciju Mile Antić kaže kako je to očekivani potez kontinuiteta komunističke vladavine više od sedam desetljeća.

»Od samog početka i usvajanja Zakona o restituciji, postoji dio Zakona o naturalnom vraćanju koji se uz ogromne pritiske i opstrukcije primjenjuje, i dio Zakona o takozvanom obeštećenju koji do sada nije primijenjen i kojeg će i nakon najnovije odluke Vlade i dalje biti problem primijeniti. Bilo koji postotak umanjenja restitucije, kao suštinskog sadržajnog vida nasušno potrebne privatizacije u jednom teško zagađenom društvu, ogromna je diskriminacija građana u odnosu na sve ostale partijski kontrolirane entitete. Gradovi, općine, javna poduzeća, tajkunske tvrtke, nemaju nikakva ograničenja da im se na poklon daju na desetke tisuća hektara poljoprivrednog, šumskog, građevinskog zemljišta, čiji vlasnici nikada nisu bili, a građani koji mogu potraživati samo ono čega su njihovi pretci bili vlasnici, ograničavaju se, ne samo na 15 posto u obveznicama, već ako je u nekim slučajevima vrijednost oduzete imovine bila i veća, a 15 posto od te vrijednosti prelazi iznos od pola milijuna eura, onda je taj procent umanjenja još manji.«

Antić kaže da je Odluka Vlade donijeta na temelju spornih odredbi Zakona iz 2011. za koje se već ispostavilo da su neprovodive, koja predviđa da najranije nakon 31. ožujka 2022. godine može krenuti prva isplata, i to iznosa do tisuću eura.

»Još jedna je to u nizu 'bensedinskih' pilula za široke narodne mase, nastala u kuhinji ispitivanja javnog mnijenja 2007. godine. Po tom ispitivanju, mjerna jedinica prihvatljivosti građana Srbije da se suglase s obmanom o 31 godini lažnih privatizacija, ali i budućih, bilo je upravo to obećanje od 1.000 eura. Vjerojatno će 31. ožujka sljedeće godine uz neke izbore biti lako pronaći nekoliko obitelji koje će imati pravo da dobiju do tisuću eura, a za sve ostale, narednog dana je, da podsjetimo, prvi travanj«, kaže Antić i naglašava kako će Mreža za restituciju tražiti poništavanje tog postotka.

»U proračunskom Fondu za restituciju, izuzev nominalnih 100 milijuna eura, nema suštinski ni dinara. Zakonom je predviđeno da se proračunski Fond za restituciju puni od privatizacija i konverzija prava korištenja građevinskog zemljišta u svojinu, a ti prihodi su praktično nepostojeći. Zakonom iz 1958. godine predviđeno je da će se do 2008. godine isplatiti obeštećenje od strane 'velike, dobrostojeće, pune blagostanja i prosperiteta' države, te je neozbiljno da u 2021. godini bilo što govorimo o obeštećenju u novcu ili obveznicama već jedino ozbiljno da što više, prije svega svake vrste zemljišta, vratimo građanima koji su bili vlasnici. Vlada koja brine o građanima će tako i postupati. Na nama je da ih podsjećamo«, kaže predsjednik Mreže za restituciju.

Niz zlouporaba

O temi restitucije razgovarali smo i s predsjednikom Udruženja građana za povrat oduzete imovine za Suboticu Milanom Uzelcem.

»Zakon o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju u Srbiji je donijet 2011. godine, nakon javne rasprave na kojoj je Udruženje građana za povrat imovine za Suboticu s okolinom imalo niz primjedbi. Najvažnija primjedba, koja je i pismeno dokumentirana, je bila da država ne može unaprijed predvidjeti koliko će se imovine moći vratiti u naturi i koliko će dinarskih sredstava biti potrebno za obeštećenje onih kojima se imovina ne može vratiti u naturi, pa se zato predlagalo da u zakon uđe naturalna supstitucija. Nakon devet godina važenja Zakona, ispostavilo se da smo bili potpuno u pravu: zbog provedene privatizacije prije vraćanja oduzete imovine veliki dio oduzete imovine je prešao u privatne ruke i sad se ne može vratiti bivšim vlasnicima. Mada je od 1994. godine postojao zakon da se razdvoji ’društvena’ imovina koja je u izvornom vlasništvu i ’državna’ (oduzeta) imovina koja se nije smjela otuđivati, ali se mogla mijenjati, došlo je do niz zlouporaba. To se najviše odnosi na poljoprivredno zemljište, koje je u potraživanju imovine zastupljeno s oko 90 posto. Jedan dio oduzetog poljoprivrednog zemljišta je odmah poslije rata usitnjen i podijeljen zaslužnim pojedincima. Zemlja je u međuvremenu mijenjala titulara na niz drugih načina, primjerice na trasi Y kraka 2008. godine zemlja nije isplaćena već je u zamjenu dana nečija oduzeta zemlja«, kaže Uzelac i navodi kako je u međuvremenu donijet Zakon o legalizaciji.

»Došlo je do takvih nonsensa da je pojedincima, prije vraćanja imovine, usred poljoprivrednog zemljišta legalizirana divlja gradnja i s tim zajedno osiguran prilazni put i nužno zemljište.«

Uzelac navodi i kako je 2006. godine donijet Zakon o popisu i evidentiranju oduzete imovine koji je trajao godinu dana.

»Mada je imovinu s popisa bilo zabranjeno otuđivati, tek tada su bivša vlast i tajkuni imali jasnu sliku koja imovina se može zloupotrijebiti i otuđiti iz državnog vlasništva, a da pri tome država ne trpi nikakvu štetu. Na kraju, sve se prilikom restitucije svelo na to koja obitelj ima sreću da im je zemljište ostalo na onom mjestu i u državnom vlasništvu, kako je oduzeta, a ispostavilo se da je oko dvije trećine oduzete zemlje u međuvremenu ili promijenilo titulara ili utopljeno u druge parcele pa se ne može vratiti.«

Zalaganje za naturalnu supstituciju

Milan Uzelac naglašava kako je donijeta izmjena Zakona za lakše vraćanje u komasiranim parcelama, kada je vlast prije tri godine uvidjela da ne može vratiti veći dio zemljišta.

»To je opet bilo nepotpuno rješenje, pa smo naše Udruženje i Mreža za restituciju tražili da u izmjenu uđe naturalna restitucija, jer je očigledno da državne zemlje ima stostruko više nego što se potražuje kroz restituciju. Taj prijedlog nije prihvaćen, pa su oštećeni u nekim općinama, gdje je vršena komasacija, dobro prošli. U subotičkoj općini je komasacija vršena samo na malom dijelu K. O. Čantavir. Rezultat svega toga je da je subotička općina, što se tiče vraćanja poljoprivrednog zemljišta, najgore prošla. Prema podacima Agencije za restituciju od 20. prosinca 2020. godine, u Subotici je vraćen 1 hektar i 35 ari građevinskog zemljišta, 12 hektara i 33 ari šuma i 2.222 hektara poljoprivrednog zemljišta.«

Uzelac kaže da se Udruženje na čijem je čelu od početka zalagalo za »naturalnu supstituciju« i pojašnjava:

»Dakle, da se umjesto na razne načine otuđenog oduzetog poljoprivrednog zemljišta, oštećenima vrati drugo zemljište koje je ostalo u državnom vlasništvu. Bivše vlasnike na taj način ne interesira kako je država otuđila baš ono poljoprivredno zemljište koje netko potražuje, i time bi pravda donekle bila zadovoljena. Ruku na srce, očekivali smo da će država kroz restituciju istražiti koja je i kako imovina na nelegalan način otuđena i kazniti pojedince. Umjesto toga, sav teret nedomaćinskog odnosa prema imovini se prebacuje na oštećene, čime se nepravda još više uvećava.

Treba napomenuti da je Srbija osnovala Upravu za poljoprivredno zemljište i u roku oko tri godine je došla do evidencije da država posjeduje preko 450.000 hektara zemljišta koje je velikom većinom uglavnom oduzeto. Samo u Subotici je ove godine izdano u arendu oko 9.000 ha poljoprivrednog zemljišta, što znači da zemlje ima dovoljno za naturalnu supstituciju, pa još velikim dijelom i preostane.

Postavlja se pitanje što će država raditi s tom zemljom kada znamo da je intencija da se sva državna imovina privatizira. Znači li to da će domaćim i stranim investitorima za veliku cijenu prodati oduzetu zemlju, a bivše vlasnike obeštetiti s obveznicama koje će vrijediti 15% od tržišne cijene? Mislimo da je to ipak sramota za jednu ozbiljnu državu, jer ili obveznice trebaju imati realnu tržišnu vrijednost ili zemlju treba vratiti u naturi, jer je ima dovoljno«, zaključuje na kraju razgovora Uzelac.

Zvonko Sarić

 

Najava događaja

06.03.2021 - Folklorna trilogija HKC-a »Bunjevačko kolo«

Trilogija 50 je projekt HKC-a Bunjevačko kolo u okviru obilježavanja 50. obljetnice od osnutka, i predstavlja zamjenu za njihov tradicionalni godišnji koncert koji se održava u prosincu. Bojazvuk i emocije su nazivi tri priče u ovoj folklornoj verziji trilogije. Svaka priča se sastoji od tri koreografije i sve zajedno čine jednu cjelinu ispričanu mnogo puta, ali ovoga puta na drugačiji, originalni način. Svaki segment trilogije ima različitu scenografiju, većinu prati dramska radnja ili neki lajtmotiv.

Svaku večer u razdoblju od 20. do 28. veljače na Facebook stranici i YouTube kanalu Bunjevačkog kola od 20 sati premijerno će biti prikazana po jedna koreografija.

Raspored prikazivanja:

  • 20. – 22. veljače u 20h - Boje
  • 23. – 25. veljače u 20h – Zvuk
  • 26. – 28. veljače u 20h – Emocije
  • 1. ožujka u 20h – Cio koncert Trilogija 50 s bonus točkama
  • 6. ožujka u 20h – kratak film Iza scene

20.05.2021 - Poziv za »Liru naivu 2021.«

Hrvatska čitaonica i Bunjevačko-šokačka knjižnica Ivan Kujundžić pri Katoličkom društvu Ivan Antunović Subotica upućuju poziv za devetnaesti susret hrvatskih pučkih pjesnika pod nazivom Lira naiva 2021.

Zainteresirani pjesnici trebaju poslati 3-5 svojih (neobjavljenih) pjesama koje mogu biti pisane standardnim hrvatskim jezikom ili ikavicom (bunjevačkom ili šokačkom), a bit će objavljene u zbirci. Pokrajinski susret pjesnika Lira naiva 2021. bit će održan 29. svibnja 2021. godine u Vajskoj.

Pjesme i prijavu (s kraćom biografijom te fotografijom/portret), u wordu, treba poslati do 10. travnja 2021. na adresu: Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21, 24000 Subotica ili putem elektroničke pošte na adresu: katarina.celikovic@gmail.com

Detaljnije informacije mogu se dobiti putem telefona broj +381/64-6590-752.

31.05.2021 - Natječaj za Festival bunjevački pisama

Temeljna svrha ovoga festivala je promocija i popularizacija nove bunjevačke pisme i poticaj svima, a osobito mladima kako bi sami pridonijeli očuvanju i unapređenju kulturne baštine svoga roda i naroda.

Propozicije:

  1. Tekst i glazba trebaju predstavljati život i običaje bačkih Bunjevaca;
  2. Tekst pjesme mora biti pisan ikavicom ili ijekavicom;
  3. Pjesma može imati 3 ili 4 strofe;
  4. Dužina pjesme je od 3 do5 minuta;
  5. Note (melodija, akordi) i tekst treba dostaviti u 2 primjerka;
  6. Uz tekst i melodiju obvezno dostaviti i demo snimku;
  7. Radovi prethodno ne smiju biti izvođeni (premijerno izvođenje);
  8. Jedan autor može dostaviti najviše 3 skladbe;
  9. Primljeni radovi se ne vraćaju;
  10. Radovi se šalju pod šifrom, a rješenje šifre (ime, prezime i adresa autora i kontakt telefon) mora biti u posebnoj, zatvorenoj kuverti;
  11. Nakon odabira najboljih radova, stručna komisija će autore izvijestiti o rezultatima;
  12. Festival se organizira isključivo na volonterskim principima, te se radovi neće honorirati;
  13. Autor skladbe koja je odabrana za izvedbu na festivalu samim njezinim slanjem daje svoj neopozivi pristanak da se skladba studijski snimi i izda na nosaču zvuka i video zapisu radi popularizacije festivala.

Natječaj je otvoren do 31. svibnja 2021. godine.

Skladbe slati na adresu:

Vojislav Temunović, Skerlićeva 17 24000 Subotica, ili

HGU FBP, Jo Lajoša 4/a 24000 Subotica;

mail: hgu.fbp@gmail.com

s naznakom: ZA XXI. »Festival bunjevački pisama«

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay