Intervju

Na svom terenu

Koncem prošle godine doktorand na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu i nekadašnji predsjednik Mladeži Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Mladen Petreš imenovan je za pomoćnika pokrajinskog tajnika za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo u Vladi AP Vojvodine. »Ovo tajništvo je najveće u Pokrajinskoj vladi, s najvećim proračunom i najvećim brojem zaposlenih i u suštini najviše utjecaja u smislu investicija i sufinanciranja leži u Tajništvu za poljoprivredu što donosi jedan značajni opseg posla i dinamiku koja meni odgovara«, kaže Petreš. U ovom tajništvu postoji osam sektora – za vodoprivredu, biljnu proizvodnju, stočarstvo, šumarstvo, ruralni razvoj, zemljište, lovstvo, i opće i pravne poslove i svaki sektor vodi pomoćnik tajnika. Petreš je pomoćnik za biljnu proizvodnju i jedno od zaduženja mu se odnosi na nedavno raspisane natječaje za poticaje za poljoprivredna gospodarstva.

Pokrajinsko tajništvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo raspisalo je sedam natječaja za poticaje u području poljoprivrede za 2021. godinu. Pojedini poljoprivrednici su se žalili da su aplikacije za natječaje i sama procedura kompliciraniji u Pokrajini nego li u Republici i da se teško snalaze u tome.

S jedne strane, mogu razumjeti kada kažu da je komplicirano, jer su ljudi većinom na zemlji i bave se mehanizacijom, zemljom, razmišljaju kako poboljšati proizvodnju, a slobodno vrijeme koriste za odmor, i to je normalno. Ali ako bi se posvetilo samo malo više pažnje, vidjeli bi kako to nije tako teško jer treba svega nekoliko dokumenata pribaviti, popuniti aplikaciju i izvršiti sve svoje zakonske obveze u smislu plaćanja poreza i naknade za odvodnjavanje, te imati regulirane obveze prema državi u smislu plaćanja zakupa državnog zemljišta. Što se tiče toga na kojem se zemljištu, kojoj parceli, radi investicija koju će Pokrajina sufinancirati, ta parcela mora biti u gospodarstvu, a ako nije u vlasništvu mora biti riješen pravni okvir ugovorom. Ne može se ulagati na parceli koja nije tvoja, koja nije u gospodarstvu i koja nije regulirana. Smatram da nije previše komplicirano, a prva adresa svim poljoprivrednicima koji žele aplicirati na bilo koje natječaje jesmo mi pomoćnici u tajništvu. Prvi sam taj koji sam obavezan dati, i koji želim dati informacije i koji svakodnevno primam na desetke poziva u vezi s pomoći oko natječaja. Dakle, mi smo prva adresa koja može dati prave relevantne i aktualne podatke i pomoći ljudima da ispune te prijave i zainteresirani se mogu javiti na moj mail mladen.petres@vojvodina.gov.rs ili telefon: 021 4874518.

Kakvi su trendovi u pogledu poljoprivredne proizvodnje? Može li se danas od poljoprivrede pristojno živjeti? Ranijih godina su česti bili prosvjedi poljoprivrednika, dok danas toga nema.

Odgovor na ovo pitanje je vrlo slojevit. Ima tu i pomaka u standard, ali i neku svoju političku konotaciju. S druge strane, ne treba zaboraviti da je u posljednjih nekoliko godina bilo dva velika trenda: otvaranja tvornica, u slobodnim zonama, gdje su ljudi dobijali posao s koliko-toliko sigurnom plaćom i koliko-toliko izvjesnom sumom novca. Možda bi neki od njih i više zaradili da su ostali na selu, ali nekako je izvjesnije raditi u tvornici i krajem mjeseca brojati novce, nekoliko desetaka tisuća dinara plaće. Drugi je značajni trend iseljavanje. Mislim da je generalni trend u poljoprivredi ukrupnjavanje stabilnijih gospodarstava, srednjih ili većih, a da manji ili napuštaju poljoprivredu ili odlaze u Beograd i Novi Sad ili se iseljavaju. Dakle, napuštanje sela i urbanizacija je i dalje glavni trend. Ono pak što sam vidio u generalnom programu Tajništva i svim programima na temelju kojih se i formiraju natječaji jest upravo omogućavanje i onima s manjim posjedima da ostanu na selu, jer je Vojvodina regija u kojoj se veliki postotak stanovništva bavi poljoprivredom, bilo da je to jedini izvor financiranja obitelji ili ne.

Ima li promjena u strukturi i vrsti proizvodnje kod manjih gospodarstava, da se bave umjesto ratarstvom nekom proizvodnjom koja je isplativija, kao na primjer organskom proizvodnjom i slično?

U suštini, ljudi prepoznaju tu šansu ali ukoliko nema podrške institucija, ozbiljnije i organiziranije, teško će to uspjeti napraviti. U Tajništvu za poljoprivredu to je dugoročni cilj i koncem prošle godine donesen je akcijski plan za narednih pet godina za razvoj organske poljoprivrede, čiju izradu je financiralo Tajništvo za poljoprivredu. Plan je nastao radom profesora i istraživača s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, Udruge Terra’s iz Subotice i Otvorenog sveučilišta u Subotici, gdje su zajedno utvrdili probleme i izazove, te nedostatke i potrebe proizvođača kako bi se na temelju toga mogle kreirati politike podrške za organske proizvođače. To je jedan od načina zadržavanja ljudi na selu – da njihova proizvodnja bude visoke vrijednosti.

Koliko je danas zastupljena organska poljoprivreda u Srbiji?

U Srbiji je vrlo mali postotak, nekih 19.000 hektara u cijeloj Srbiji, od toga u Vojvodini oko 6.000 hektara, što je izuzetno malo jer Vojvodina ima 1,6 milijuna hektara obradive površine.

Zašto je tako malo zastupljena organska poljoprivreda, a stalno se o njoj govori kao perspektivi za poljoprivrednike?

Ove godine je tajništvo osiguralo za nabavku mehanizacije u organskoj proizvodnji 9 milijuna dinara što je malo ako usporedimo sa, recimo, stočarskom proizvodnjom gdje je 90 milijuna. Može se osigurati i veća suma, ali nema tko povući ta sredstva. Naime, u organsku proizvodnju se ulazi postupno jer se mora odlučiti, raspitati se, samoobrazovati se, imati savjetnike, pohađati seminare, ući u certifikaciju, proći period konverzije pa tek onda postati organski proizvođač. U to se ulazi s planom. Ako se ljudi osmjele i uđu u to naravno ih treba podržavati kroz poticaje, kroz direktna davanja koja se sada, prema Pravilniku, uvećavaju za 400% od iznosa za poticaje koji se isplaćuju za osnovne poticaje za biljnu proizvodnju.

Ako se usporede ova direktna davanja s nekim okolnim državama, to nisu velika sredstva. Je li tendencija da se izravna davanja po hektaru ukinu?

Smatram da ne postoji alternativa izravnom davanju. Mora postojati i jedno i drugo, i poticaji i izravna davanja. To su dvije politike koje se moraju provoditi zajedno. Republika provodi obje politike, a poljoprivrednici u Vojvodini mogu koristiti kako republička davanja, natječaje za nabavu opreme tako i poticaje koje daje Pokrajina kroz natječaje.

Udružuju li se poljoprivrednici kako bi pomogli sami sebi i jedni drugima?

Kod nas zadrugarstvo nije baš na nekim visokim granama, nije organizirano i oni koji su udruženi u zadruge ne bih se usudio dati neke svijetle primjere. Ima ih, daleko od toga da ih nema, ali većina posluje samo radi opstanka. Moje je osobno mišljenje u pogledu zadrugarstva da bi se trebalo malo drugačije definirati. Ne slažem se s onima koji govore kako to kod nas ne može uspjeti zbog mentaliteta. Svi narodi u Europi imaju svoj osobeni mentalitet, ali ako postoji zakon koji te obvezuje i koji se provodi, onda se ljudi i organiziraju u zadruge. Ako bi, na primjer, članstvo u zadruzi bilo uvjet a ne prednost prilikom konkuriranja, i da sve svoje pogodnosti i prava mogu ostvariti samo ako si član zadruge, radile bi i zadruge.

Poznato je da se u nekim zemljama, kao u Italiji na primjer, puno toga radi kroz zadruge.

Kroz zadruge, kooperacije i konzorcije zadruga u tim zemljama možeš dobiti sve premije i sredstva preko natječaja. A biti član zadruge nije samo kao članstvo u klubu nego je to poslovno okruženje u kojem posluješ i kao član zadruge imaš i neke obveze prema njemu. Ako prekršiš, izbačen si iz zadruge, a ako si izbačen, to povlači za sobom da gubiš pravo na sve premije i sredstva koja možeš povući. Dakle, vrlo čist odnos i svi gledaju da igraju fer u zadruzi. Smatram da je to dobar model. Kod nas se to ne uvjetuje na taj način. Naravno, treba gledati i mišljenje poljoprivrednika, jer se kod nas svako uvjetovanje ne gleda kao nešto dobro. I ne nailazi na odaziv. To je u suštini jedan dugoročni rad, isto kao i u slučaju razvoja organske poljoprivrede. Potrebna je kontinualna edukacija i iznošenje pravih informacija ljudima kako bi sagledali prednosti u odnosu na to kako je sada. I onda možemo ići na fomiranje suvremenih zadruga u poljoprivrednoj proizvodnji i europskih standarda poslovanja. Prosvećivanje i obrazovanje je ključno.

Ima li dovoljno zemljišta u Vojvodini za potrebe poljoprivrednika? Je li tendencija rasta cijena zakupa pokazatelj veće potražnje za obradivom zemljom?

Prije dva-tri tjedna smo imali konferenciju gdje smo gostovali s tajnikom Čedomirom Božićem, pomoćnicom za ruralni razvoj Ljiljanom Petrović i pomoćnikom za stočarsku proizvodnju Miloradom Malićem, čiji je naziv bio »Mladi – budućnost Srbije«, u suorganizaciji Srpskog udruženja mladih poljoprivrednika. I onda su na dvodnevnoj konferenciji mladi poljoprivrednici imali mogućnost postavljati pitanja. Najveći dio pitanja, bilo onih koji se bave stočarstvom bilo organskom proizvodnjom ili ratarstvom, voćarstvom, odnosio se na dugogodišnji zakup zemljišta, kupovinu državnog poljoprivrednog zemljišta, sredstvima i poticajima za kupovinu zemlje. Znači, može se steći dojam da zemlje nema dovoljno. Je li to tako ili nije – ne znam, ali definitivno potreba za poljoprivrednim zemljištem raste u Srbiji.

Je li to indirektni pokazatelj da se ulaganje u poljoprivredu isplati?

Jeste.

Imate li saznanja kada će se konačno riješiti pitanje restitucije?

Pitanje restitucije je isključivo u domeni Ministarstva poljoprivrede i ne bavim se time. Ali mogu reći da je restitucija uvjet za sve to, jer kad se završi restitucija, moći će se možda i kupovati zemlja ako je država bude prodavala kao i uzeti ju u dugoročni zakup. Sve to ovisi i od restitucije koja nije završena i nemam informacije kad bi mogla biti završena.

Prioritet je u natječajima ove godine dan mladim poljoprivrednicima.

Natječaj za mlade u ruralnom području je start-up program na koji mogu aplicirati svi poljoprivrednici do 40 godina koji su registrirali gazdinstvo 2020. i 2021. godine. Taj je program izostao zbog situacije prošle godine, pa će ove godine biti proveden. Može se dobiti do maksimalno 90% planiranih sredstava prihvaćenih za investiciju, a do maksimalnog iznosa od milijun i pol dinara.

Koliko mladih ljudi aplicira? Postoji li velika zainteresiranost?

Natječaj je otvoren prije dva tjedna, a aplikanata već sada ima mnogo. Jako je velika zainteresiranost.

Ako ima više aplikanata nego sredstava, kako se određuje tko će dobiti sredstva?

Opredijeljeno je 200 milijuna dinara. Postoji bodovna lista koja je definirana i na temelju toga svi koji ispune uvjete će se kvalificirati za dobijanje sredstava, a onda će se vršiti rangiranje na temelju broja bodova i defniranih kriterija. Svi mladi poljoprivrednici do 40 godina u većini preostalih natječaja će imati i mogućnost da dobiju 10 posto više nego što je određeno, a samim tim što su mlađi od 40 godina dobijaju i više bodova i mogućnost da ostvare i veći postotak povrata. Također se dodatno boduju i dobijaju mogućnost da dobiju veći postotak povrata od planirane investicije žene koje su nositelji gospodarstva, i nositelji gospodarstva koji rade na područjima s otežanim uvjetima za rad u poljoprivredi. Tu listu je definiralo Ministarstvo poljoprivrede i može se pronaći online.

Početkom godine je bio velik porast cijena za ratarske proizvode. Kako to tumačite?

Smatram da je to povezano sa situacijom u svijetu vezano za kovid jer, kako je obustavljen promet i putovanja ljudi, spušten je na neke niže razine i promet roba. Vjerojatno je došlo do tendencije stvaranja rezervi, zaliha, pa su se masovno kupovali poljoprivredni proizvodi što je dobro došlo proizvođačima da plasiraju svoje proizvode. Koliko će to biti dugotrajno i hoće li se vratiti na prijašnje stanje, vidjet ćemo. To je, smatram, trend koji će se neko vrijeme održati i sigurno će trajati dok se ne stabilizira situacija.

Je li riješeno pitanje skladištenja poljoprivrednih proizvoda koje je dugo bilo veliki problem?

To je i dalje veliki problem i dosta veliki broj poljoprivrednika nema odgovarajuće objekte za skladištenje i postrojenja i osuđeni su i dalje ili plaćati skladištenje i onda biti u neizvjesnosti hoće li se to isplatiti na koncu, pa se većina odlučuje robu odmah prodati i uzima se prva cijena samo da bude sigurno. To je i danas problem i nešto na čemu se treba raditi u budućnosti da se povećavaju skladišni prostori, možda kroz udruživanje jer ne može svatko imati silos, ali troje-četvero mogu čuvati robu zajedno i prodavati kad im najviše odgovara. Sad se trenutno može ulagati i neki dižu skladišne prostore. Slična je priča i s hladnjačama, ali je to u voćarstvu malo drugačije urađeno i na neki način je i dostupnije. To je veliki ulog, ali svatko gleda da ima neku hladnjaču za koju opet može dobiti sredstva za ulaganje i za izgradnju u Republici, a za opremanje u Pokrajini.

U svom doktoratu bavite se temom zaštite bilja alternativnim – biološkim i fizičkim metodama. Kakve su posljedice pretjeranog korištenja herbicida i pesticida na prirodu i ljudsko zdravlje?

To je jedno kompleksno pitanje, ali štetan utjecaj na životni okoliš i samim time na ljude postoji u nekoj mjeri. To svakako nije isto kao 70-ih i 80-ih godina kada su se koristile, kao aktivne tvari u pesticidima, izuzetno agresivne supstance. To više nije slučaj. Svake godine proizvođačima je problem što se poneki preparati ukinu ili povuku s tržišta iz razloga što i ove materije koje su sada aktualne dobijaju dozvolu na desetak godina i nakon toga idu na reevaluaciju i ako se procijeni da se predugo zadržavaju u životnom okolišu ili imaju bilo kakvih štetnih efekata, povlače se. Svake godine se povlači sve veći broj preparata s tržišta, a suština je da se moramo zamisliti što da radimo: ili prestati s radom ili se prilagoditi novim uvjetima. Nema čarobnih štapića i nećemo postići ništa ako sada ovim dozvoljenim sredstvima špricamo do besvesti nekotrolirano nego trebamo upregnuti znanje, znanost i ono što imamo. Postoje modeli predviđanja i pojave bolesti i pojave kukaca i treba koristiti najefikasnije dozvoljene preparate u pravom trenutku. Na taj način možemo koristiti preparate koji nisu visoko otrovni i visoko štetni, a kada se koriste u pravom trenutku, imaju gotovo stopostotnu efikasnost, a smanjujemo i mogućnost zagađenja. To možemo postići samo znanjem.

Imaju li poljoprivrednici dovoljno znanja o zaštiti bilja?

Mislim da ne. Mnogi koji rade nisam siguran znaju li dovoljno i svakako je potrebno kontinualno obrazovanje i edukacija i poljoprivrednika, a i zaštitara, inženjera zaštite bilja o novim metodama, novim tehnikama, pa i novim saznanjima i kako ih primijeniti u praksi.

Imaju li šanse ekološki načini zaštite u odnosu na konvencionalne preparate?

Svakako da. Dobar dio mog doktorata se odnosi na alternativne mjere, to su ekološki pripravci od etarskih ulja i korisne bakterije što su sredstva koja imaju odličnu efikasnost, a uopće nisu štetna za životni okoliš i ljude. Potrebno je još raditi istraživanja kako bi oni postali što stabilniji partner u zaštiti bilja. Postoji veliki potencijal, a neki od njih, kao korisne bakterije, već se koriste u organskoj i integralnoj zaštiti bilja. Druga stvar jesu fizičke mjere borbe, kao što su tretmani toplom vodom prije skladištenja plodova voća kako bi se, što oprao, što uništio, taj infektivni inokul koji postoji na svakom voću i na taj način smanjila potreba korištenja bilo kakvih pripravaka i zaštitnih sredstava. Postoje načini, ali treba mnogo ulagati. Na kraju krajeva, u znanost kako bismo došli do toga.

U kojoj mjeri se kod nas, kao u svijetu, povezuje znanost i istraživanja s privredom, odnosno poljoprivredom?

Prepoznalo se generalno, i Vlada i sveučilišta, da se ne može raditi sami za sebe nego se mora ići u povezivanje. Nedavno je osnovan Naučno-tehnološki park u Novom Sadu i to treba biti kuća za istraživače i mlade start-upe. Poznato je da u Srbiji, i napose u Novom Sadu, IT sektor najviše ima takvih start-upova, ali bi bilo dobro malo dati akcent i na biološka istraživanja i biološke start-upe kako bi se multidisciplinarno povezivale suvremene tehnologije s biološkim znanostima.

Od punoljetstva ste član DSHV-a, bili ste predsjednik Mladeži stranke, član Predsjedništva i Vijeća stranke, vijećnik Hrvatskog nacionalnog vijeća. Na poziciju u Pokrajinskoj vladi ste također došli preko ove stranke.

Došla je prilika i drago mi je da sam prepoznat kao netko iz stranke i iz hrvatske zajednice kao netko tko je mlad i stručan. Ne bojim se posla i na svom sam terenu i drago mi je da su to prepoznali i predsjednik stranke Tomislav Žigmanov i općenito što sam prepoznat kao netko tko može pridonijeti. Volim reći da svi mi živimo u društvu u državi u kojoj živimo i da samim time što dajemo svoj doprinos razvoju svog društva na taj način doprinosimo i svojoj zajednici. Svakako se trebamo angažirati i na unaprjeđenju rada i života u našoj zajednici, ali angažiranjem i radom za boljitak društva pomažemo i svojoj zajednici.

Kako vidite perspektivu manjinskih stranaka. Imaju li budućnost?

Manjinske stranke i manjine će uvijek imati problem ostvarivanja svojih prava. Biti prihvaćen, biti uključen u tokove, a opet ne asimilirati se. To je kontinuirana borba. Ne biti getoiziran, biti involviran, a opet ne asimilirati se. To je ono na čemu trebamo inzistirati – ne odustati nikada od svojih legitiminih prava, to tražiti i to konzumirati. Jedino na taj način crpimo i kredibilitet da nešto i tražimo i budemo uključeni u cijelo društvo.

 

ANTRFILE

Karijera

Mladen Petreš, rođen 1988. godine u Subotici, je nakon Srednje medicinske škole završio Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu, smjer zaštita bilja, fitomedicina kao prvi u generaciji. Nakon toga je završio master studije, volontirao u jednom voćnjaku, dvije i pol godine radio u Poljoprivrednoj stručnoj službi u Subotici. Kao doktorand je radio kao volonter na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu da bi nakon nekoliko mjeseci dobio zaposlenje preko Ministarstva prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja za uključivanje 1.000 najboljih istraživača na fakultete. Kao istraživač pripravnik je tijekom studija položio sve ispite odmah na početku i bavio se istraživačkim radom. Aplicirao je i dobio najpoznatiju i najprestižniju stipendiju koju dodjeljuje američka Vlada kroz Fulbright program. Kao stipendist ovog programa proveo je devet mjeseci na University of Masachusets gdje je radio istraživanja na Fusarium vrstama gljiva koje su mu i tema doktorata. Radi se o gljivama prouzrokovačima truleži u skladištima plodova jabuka. U doktoratu se bavi suzbijanjem ovih gljiva alternativnim – biološkim i fizičkim metodama. Želja mu je biti sveučilišni profesor i na dobrom je putu da to i postane. Četvrtu godinu je već u nastavi na Poljoprivrednom fakultetu i pored angažiranja u Tajništvu drži i nastavu – vježbe iz fitopatologije i iz bolesti voća i vinove loze.