Širom Vojvodine

Privremeno rješenje, ali života vrijedno

Subotici, kao i mnogim drugim gradovima u Srbiji, nedostaje prihvatilište/svratište za beskućnike koje bi radilo tijekom cijele godine. U tome se slažu, kako predstavnici subotičkog Crvenog križa i Caritasa, kojima je povjerena organizacija rada Privremenog prihvatilišta za beskućnike s područja Grada Subotice, koje je otvoreno 11. siječnja, tako i predstavnici Grada kao financijera ove neophodne i prijeko potrebne socijalno-humanitarne usluge. Međutim, za tako što neophodni su višemilijunski iznosi na godišnjem nivou, koje je teško osigurati, ali zato subotička lokalna samouprava razmatra mogućnost otvaranja svratišta makar na duže razdoblje tijekom godine te s predstavnicima subotičkog Crvenog križa i Centra za socijalni rad u narednom periodu planira intenzivirati razgovore na ovu temu.

Sklonište od smrzavanja

Privremeno prihvatilište u Gajevoj ulici broj 50, koje u posljednjih jedanaest godina prima beskućnike s područja Grada, ima karakter urgentnog smještaja najugroženijih sugrađana tijekom zimskog razdoblja, tj. veoma niskih dnevnih i noćnih temperatura koje bi mogle ugroziti ne samo njihovo zdravlje već i život. Inicijativa za njegovo otvaranje potekla je od Kriznog stožera Grada Subotice, a uz financijsku pomoć Grada sve ove godine ono funkcionira zahvaljujući zajedničkoj suradnji subotičkog Centra za socijalni rad, Crvenog križa i Caritasa.

Prihvatilište se otvara kada je temperatura zraka u minusu uzastopno oko tjedan dana, a koliko dugo će primati korisnike ovisi o vremenskim uvjetima i broju korisnika. Uglavnom je to oko mjesec-mjesec i pol dana. Što se tiče Crvenog križa Subotica, ova organizacija bi, prema riječima njezinog stručnog suradnika Miodraga Varoa, imala mogućnost logistički podržati ovu uslugu i duže, i to osiguravanjem većeg broja kreveta, većeg broja obroka i većom količinom garderobe.

»Bili bismo najsretniji kada bismo u Subotici imali makar svratište, gdje bismo tim ljudima mogli pomoći tijekom cijele godine, da se sklone s ulice, da se okrijepe, pojedu nešto, obave svoje higijenske potrebe, da se presvuku. Ono što košta jest što objekt ne može istodobno primiti više od 15-20 osoba, pogotovo u ovoj epidemiološkoj situaciji. Novac ide za namirnice, higijenska sredstva, liječničke preglede, gorivo, a sada s koronom i za maske, zaštitna, dezinfekcijska sredstva (za objekt i za svakog pojedinca) itd. Grijanje i komunalije su izvan toga, oni idu putem potraživanja Mjesne zajednice. Iznos sredstava od Grada svake godine raste, što znači da ima sluha i svjestan je potreba socijalno ugroženih«, ističe Varo.

Što se tiče konkretne podrške radu Prihvatilišta, Crveni križ ga oprema mobilnim krevetima, posteljinom, sredstvima za održavanje osobne, odnosno kolektivne higijene, sredstvima za održavanje mjera zaštite, korisnici imaju tri obroka dnevno iz Narodne kuhinje, putem donatora pribavlja im se dodatno voće, povrće, peciva, osigurava im se polovna ili nova garderoba, imaju neograničenu količinu toplih napitaka. Tijekom 24 sata dežuraju njihovi te volonteri Caritasa. Kada bude oko deset korisnika, sa subotičkim Domom zdravlja se organizira njihov pregled kojeg obavlja liječnik opće prakse (mjeri im se tlak, pregledaju pluća, srce, koža), a nakon propisanih terapija Crveni križ im kupuje potrebne lijekove. Zbog aktualne epidemiološke situacije ove godine je akcent na pridržavanju mjera zaštite, te je izdignuta bina u prostoru Prihvatilišta opremljena s dva izolirana kreveta s paravanima. Kada je zdravstvena zaštita u pitanju, ove godine je uključen i Zavod za javno zdravlje Subotica za slučaj potrebe testiranja korisnika s nekim od simptoma koji ukazuju na koronu.

Kada se Prihvatilište zatvori, nitko od uključenih u njegov rad ne može »ostati slijep« i ne pomoći onom koji tu pomoć želi prihvatiti.

»U suradnji s Centrom za socijalni rad, a kada se za to ukaže prilika, mi reagiramo. Konkretno, prošle godine, po zatvaranju Prihvatilišta, jednog korisnika smo smjestili na jedan salaš gdje je on imao obvezu pospremiti, raditi, ali je barem imao krov nad glavom. Javljaju se donatori, ljudi dobre volje, a netko ponudi i smještaj za nekog od njih«, kaže Miodrag Varo.

Zimski dani u Prihvatilištu i izvan njega

Uz Crveni križ, u organizaciju rada Privremenog prihvatilišta uključen je subotički Caritas. U prvim godinama ova je organizacija davala prostor u Gajevoj za koji je plaćala zakup Mjesnoj zajednici Novo selo, i to, prije ove namjene, za Caritasov klub za umirovljenike koji je zatvoren jer je vremenom ostao bez svojih članova. Prema riječima ravnatelja Gábora Rica, trenutna situacija vjerojatno utječe i na beskućnike, budući da ih nema u većem broju (prilikom zaključenja ovog broja bilo ih je petero), za razliku od prethodnih godina kada su uglavnom bili popunjeni svi kapaciteti (u prosjeku oko 30 osoba po sezoni).

»Ovih dana smo obišli mjesta u Subotici na kojima se beskućnici obično okupljaju (kod česme kod Mliječne tržnice, na Radijalcu i oko željezničkog kolodvora), kao i neke kuće i vikendice u kojima znamo da borave, i pozvali ih da se prijave u Centar, a potom dođu u Prihvatilište. U Subotici je jako mali broj onih, odnosno gotovo da ih ni nema, koji se nemaju gdje skloniti, odnosno pronaći negdje krov nad glavom. Često se sklone u napuštenu kuću gdje žive tijekom većeg dijela godine, ali problem za njih nastaje kada taj prostor, koji je često sa slomljenim prozorima ili bez njih, ne mogu zagrijati zbog velikih minusa. I zato mislimo da je važno u najhladnijim danima osigurati im mjesto gdje se mogu zagrijati i gdje mogu prespavati«, ističe Ric.

On dalje pojašnjava kako većina beskućnika koji se prijave u Prihvatilište tijekom većeg dijela dana borave vani jer je unutra zabranjeno konzumiranje alkohola, što mnogima predstavlja problem pa se događa da neki od njih upadnu u epileptični šok jer ne piju, a događa se i da usred noći probude volontera kako bi izašli van da mogu piti.

»Kada su dani tmurni, oni su tu. Odmore se, najedu, okupaju, dobiju garderobu ako im je potrebna, i čim se osnaže, za što im je potrebno oko tri dana, opet se vraćamo na to da su u pitanju asocijalni ljudi i uvijek će se naći netko tko će kritizirati onog drugog, tko će iskazati neku agresiju ili nezadovoljstvo, pa često netko završi u bolnici, a netko kod suca za prekršaje. Znači, ima svega i svačega. Imali smo situaciju da je korisnik počeo plaviti, jer je nešto progutao u pokušaju da izvrši samoubojstvo. Ono što je isto jako veliki problem jest da se dogodi da Bolnica, kada otpusti pacijenta koji nema kamo otići ili nema doma uvjete da ga njeguju, pošalje ga nama. Tako se prije dvije godine dogodilo da je jedan takav pacijent umro kod nas. Zamislite kad su tu njegovu agoniju umiranja, koja je trajala cijelu noć, morali preživljavati ostali korisnici koji su već ionako na kraju živaca zbog svoje situacije. Kada sam to jutro otišao tamo, vladao je muk i svi su bili u šoku. Međutim, iako smo molili Bolnicu da to ne rade, jer mi nemamo osobe niti uvjete za kvalitetnu njegu, opet se to događa«, prepričava mučna iskustva ravnatelj Caritasa.

Iako je Prihvatilište otvoreno svega oko mjesec-mjesec i pol dana, Gábor Ric ističe kako se tu spašavaju životi i kako se praktično sve samo na to svodi.

»Ako me pitate koliko se njih izvuklo, tj. nije umrlo, možda dvoje-troje od tih oko 30 godišnje. Mi, naravno, mnogima, neovisno o Prihvatalištu, pokušavamo pomoći, bilo njihovim smiještanjem u neku hraniteljsku obitelj, osiguravanjem ogrjeva, hrane, garderobe, ali mnogi ne žele pomoć jer im je na prvom mjestu njihova sloboda, odnosno da ne žive život po pravilima i kako im netko drugi diktira. Odmah iza slobode je ovisnost koja ih na kraju dovede do kraja takvog života koji su sami izabrali. Kada je netko beskućnik, za to postoji razlog i do toga ga je najčešće doveo njegov način života. Često je razlog za to neka vrsta ovisnosti (najčešće o alkoholu i kockanju) i uglavnom su u pitanju muškarci. On je jednom odlučio da neće ustati u 5-6 sati ujutro, da neće otići na posao, dobije otkaz, počinje njegovo, prvo financijsko potonuće, a potom osobno, obiteljsko pa društveno«, pojašnjava on na temelju svog dugogodišnjeg iskustva s građanima bez krova nad glavom.

Pola milijuna od Grada

Grad Subotica je u proračunu za 2021. godinu za realizaciju rada Privremenog prihvatilišta opredijelio 500 tisuća dinara (prošle godine, budući da je radilo manji broj dana, za tu je namjenu izdvojeno 221 tisuća, a 2017., 2018. i 2019. godine po 407 tisuća dinara). Uz konstataciju stručnog suradnika Crvenog križa Miodraga Varoa da Grad ima sluha i da je svjestan potreba socijalno ugroženih, ipak se nameće pitanje zbog čega Prihvatilište ne može biti otvoreno ranije i raditi duže, s obzirom na mnogo veći broj hladnih dana. Stoga smo člana Gradskog vijeća zaduženog za područje socijalne zaštite i zdravstva Iliju Đukanovića pitali je li se razmatrala mogućnost i je li ikada bilo riječi o tome da u Subotici bude otvoreno prihvatilište ili svratište za beskućnike koje bi radilo tijekom cijele godine, te dobili sljedeći odgovor:

»Subotička lokalna samoprava razmatra mogućnost otvaranja svratišta na duži period tijekom godine. Cjelokupnu situaciju u vezi s otvaranjem svratišta sagledavamo u zajedničkoj suradnji s predstavnicima Gradske organizacije Crvenog križa Subotica i Centrom za socijalni rad Grada Subotice i u narednom periodu će se intezivirati razgovori na ovu temu. Grad Subotica je u prethodnim godinama vodio odgovornu socijalnu politiku kako bi naši sugrađani imali kvalitetne usluge koje se pružaju putem ustanova socijalne zaštite, ali i putem organizacija i udruženja, a tako će biti i ove 2021.«

Pitali smo ga i koji su to parametri po kojima Grad odlučuje kada će u Subotici početi s radom Prihvatilište i dokle će biti otvoreno.

»Inicijativu za otvaranje Privremenog prihvatilišta pokreće Centar za socijalni rad Grada Subotice koji, po otvaranju, provodi postupak za korištenje usluge privremenog smještaja. To podrazumijeva da smještaj korisnika u Prihvatilište ide isključivo po uputi Centra za socijalni rad, a od procjene njegovih stručnih radnika ovisi i dužina trajanja rada«, kaže Ilija Đukanović.

Od ravnatelja subotičkog Caritasa Gábora Rica saznali smo i to da od ove godine u Prihvatilište ne može ući nitko bez upute spomenutog Centra za socijalni rad, za razliku od prijašnjih godina kada bi odmah primili korisnika, a u narednih dan-dva s Centrom rješavali neophodnu papirologiju.

Stoga smo Centru za socijalni rad, u četvrtak, 14. siječnja, uputili pitanja: što podrazumijeva postupak za korištenje usluga privremenog smještaja u prihvatilište za beskućnike, koji su to kriteriji po kojima se određuje može li netko koristiti usluge Prihvatilišta i na temelju kojih parametara Centar odlučuje o tome kada će Prihvatilište početi s radom, ali odgovore do srijede, 20. siječnja, tj. do zaključenja ovog broja, nažalost nismo dobili.

Ukoliko nam u međuvremenu stignu, objavit ćemo ih u sljedećem broju, a što se tiče rada Prihvatilišta, ostaje nam da se nadamo i vjerujemo u najavu Grada o mogućem otvaranju svratišta koje bi primalo beskućnike tijekom dužeg razdoblja. Tko zna, možda već od sljedeće zimske sezone.

I. Petrekanić Sič

 

ANTRFILE

Korisnik – (oko 70 godina):

»Supruga mi je preminula prije tri mjeseca, bili smo podstanari. Ne radim nigdje, bolestan sam, imam rak pankreasa, šećer. Tražio sam posao, ne mogu ništa naći. Jednostavno nemam gdje, ostao sam na ulici i ne znam što da radim. Hvala Crvenom križu, hvala Centru za socijalni rad što su mi omogućili da budem ovdje u Prihvatilištu.«

Korisnik – (oko 40 godina):

»Sklonio sam se s ulice, jer bih se inače smrznuo. Ovo mi je spasilo život, ali dalje ne znam što će i kako će biti. Samo se nadam da dok je ovako hladno mogu biti tu. Inače sam na ulici, tamo i spavam ili eventualno u nekoj zapuštenoj kući. Izgubio sam posao, izgubio sam stan, bio sam podstanar. U ožujku prošle godine sam našao posao, ali kada su uveli policijski sat zbog izvanrednog stanja, firma u kojoj sam trebao početi raditi se zatvorila, a poslije me nisu zvali. Nisam više mogao plaćati kiriju, pa sam morao napustiti stan i od onda sam na ulici. Preko ljeta nije problem, jer nije hladno, ali sad jeste. Ne mogu raditi teške fizičke poslove, jer imam zdravstvenih problema. Mogao sam se zaposliti u građevini kao pomoćni radnik, ali to je fizički posao, a ja imam proširene vene, imam problem s kukovima, nogama.«