Širom Vojvodine
Slastice bez aditiva, konzervansa i umjetnih boja
Ako vas put dovede do Srijema, jedno od odredišta koje ne smijete propustiti su Golubinci. O njemu smo više puta pisali u našem tjedniku: o aktivnostima HKPD-a Tomislav, aktivnim župljanima i jedinstvenoj nadaleko poznatoj manifestaciji u Srijemu, Mačkarama. Ovoga puta u Golubince smo se uputili iz drugog razloga, tragom uspješnog gospodarstvenika. Razlog je bio posjet slastičaru Nikoli Gašparoviću i njegovoj radionici za izradu kolača koje ovaj svojevrsni majstor pravi isključivo od prirodnih sastojaka, bez aditiva, konzervansa i umjetnih boja.
Obitelj i zanat najveće zadovoljstvo
Gašparović je rođen 1952. godine. Od svoje 14. godine je u slastičarskom poslu i iza njega su 53 godine uspješnog bavljenja ugostiteljskim i slastičarskim obrtom. Svoj zanat je učio od vrhunskih majstora iz Beograda, Beča, Bratislave, Budimpešte...
»Rođaka mojih susjeda je bila udana za jednog od najpoznatijih slastičara u Beogradu Vukašina Petrovića, koji je imao radnju u samom centru Beograda, u Zmaj Jovinoj ulici. U petom razredu osnovne škole otišao sam sa susjedima u Beograd. Kada smo ušli u tu slastičarnu i kada sam vidio majstore kako rade s prirodnim sastojcima, s čokoladom, orasima, lješnjacima... mene je to fasciniralo. Već tada sam imao određeno predznanje, jer moja pokojna baka i majka su bile dobre kućanice. Budući da sam jedino dijete, nekako sam uz njih zavolio kulinarstvo. Otac je primijetio da me taj zanat privlači i kada sam završio osmi razred, predložio mi je da upišem slastičarski zanat. Prihvatio sam njegov prijedlog. Sjećam se da je bio 4. lipanj 1967. godine kada me odveo u Beograd. Nikad nisam požalio što sam otišao u Beograd zbog zanata. Još uvijek volim to raditi i osim obitelji koja mi je na prvom mjestu, u ovom poslu vidim najveće zadovoljstvo«, kaže Gašparović, koga zbog njegovog slastičarskog umijeća zovu maestro.
Mnogi s uživanjem degustiraju slastice Gašparovića, jer rijetko gdje se u današnje vrijeme mogu kupiti kolači koji se prave na prirodan i tradicionalan način.
»Vremena su se mijenjala. Ukusi i tehnologija također. Svatko tko je držao do svog posla i do sebe trudio se prilagoditi se vremenu. Nisam htio poći u industrijsku proizvodnju kolača, iako mi se nudilo puno. Odlučio sam se za obrtničku proizvodnju. Obrtnička proizvodnja uključuje upravo to što ja radim. Nekoliko mojih kolega veterana i ja radimo termičku obradu namirnica. Točnije, produženje roka trajanja naših specijaliteta se postiže termičkom obradom namirnica, pasterizacijom. To znači da ne moramo koristiti nikakve emulgatore, nikakve umjetne boje i arome. Za to se uči škola i za to trebate imati talenta. To svoje iskustvo nesebično prenosim na moje radnike, ljude koji rade kod mene i na one koji su ovdje bili učenici. Jedan od njih je poznati prezentator Petar Žuljević, autor emisije Sa slatkim na ti. On je kod mene učio zanat i danas je jedan od najpoznatijih slastičara. Dosta toga sam ugradio u njega, a on je dalje nadogradio suvremene načine pravljenja kolača«, navodi slastičar iz Golubinaca.
Na naše pitanje koliko ljudi danas cijene proizvode pravljene od prirodnih sastojaka on kaže da sve zavisi od materijalne situacije pojedinca.
»Kada ljudi imaju više novca, oni će kupiti kvalitetan proizvod. Samim tim trenutna situacija je dosta utjecala na platežnu moć ljudi. Moja lokacija nije na nekom frekventnom mjestu. Ja sam na pola Maradičke ulice, čak nisam ni u centru Golubinaca. Ljudi dolaze iz raznih okolnih mjesta: Inđije, Stare Pazove, Pećinaca, Beograda, Novog Sada, a sve zahvaljujući medijima koji su na neki način prikazali i pokazali način rada koji ja primjenjujem. Tko želi kvalitetan proizvod, zna gdje će doći«, ističe maestro.
Zahvaljujući zajmovima Fonda za razvoj Republike Srbije, a zatim i zajmu Fonda za razvoj AP Vojvodine, Gašparović je proširio svoj prodajni prostor. Uradio je dodatni prostor gdje kupci mogu sjediti i tijekom zime i ljeta. Uz pomoć odobrenih sredstava urađena je ventilacija i klimatizacija, te sve što je potrebno za ugodan boravak u tom objektu.
Prenio ljubav i na mlađe generacije
Iako je prvi u obitelji koji se bavi slastičarskim obrtom, nada se da će njegova djeca nastaviti istim putem.
»I kći i sin rade sa mnom u radnji. Mislim da im nisam uspio prenijeti ljubav prema slastičarskom zanatu u onoj mjeri kolika je ona kod mene, gdje je to baš naglašeno, ali zadovoljan sam onim što sam uspio prenijeti na njih. Imam četiri unuka. Hoće li i oni krenuti istim putem to isključivo ovisi od njih. Tu sam da ih usmjerim i pomognem«, kaže Gašparović.
Također ističe da je zadovoljan što je dio svog iskustva uspio prenijeti i na mnoge generacije učenika.
»Ne znam točan broj, ali sigurno da ih je bilo oko 20 odavde iznjedrenih i naučenih da rade ovaj posao. Nastavnici su mi dovodili cijelo odjeljenje djece. Uvedem ih u radionicu gdje nastaje proizvod, kako bi se upoznali s procesom proizvodnje i tu im održim jedan školski sat. Pričam im o svemu onome što sam nekada učio u ugostiteljskoj školi. Nakon izlaganja, kada ih pitam tko bi od njih volio biti slastičar, uvijek se izjasni pola odjeljenja. Mislim da je takav rad s djecom dobar način, ne samo u slastičarstvu nego uopće u zanatstvu, da se oni animiraju«, navodi on.
Korona otežala posao
Kako dalje kaže, trenutna situacija otežala je rad mnogim malim obrtnicima.
»Uvijek su postojali problemi i nedoumice u obrtničkom poslu. Bili su periodi kada je bilo nešto lakše poslovanje, a nekada teže. Trenutna situacija s koronavirusom je mnogo utjecala na gospodarstvo i nama gospodarstvenicima je teško opstati. Nema slavlja, nema velikih okupljanja, a to je sve što nam donosi posao od kojeg živimo. Kao čovjeku mi je najteže pala nepoznanica oko tog virusa, velika smrtnost i obolijevanje. Na stranu posao i prihodi. Što se tiče rada, mi gospodarstvenici smo dobili koliko-toliko neke poticaje od Vlade Srbije. To nam je puno značilo, a značilo bi nam da opet bude tako nešto kako bismo mogli premostiti ovaj period kada zaista nema posla i kako bismo zadržali zaposlene. Imam šest zaposlenih radnika i zbog korone nisam nikoga otpustio. Uvijek lijepo razgovaramo i dogovaramo se. Nadamo se boljim danima. Mislim da je to ljudski i da tako treba promatrati ovu situaciju. Potrudit ćemo se da naš obrt opstane, usprkos teškoj situaciji. Mislim da ćemo poslije svega ovoga dobiti veći elan za životom i radom i da ćemo biti optimističniji«, navodi Gašparović.
A na naše pitanje u čemu je tajna njegovog uspjeha, on kaže:
»Tajna je u ljubavi prema ovom poslu. Volim reći da sam zadovoljan što radim ono što volim i što od tog posla mogu pristojno živjeti«.
S. D.
