Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Glavni majstor, šef, direktor...

Koliko su značajni i za svakodnevni život važni zanati svjedoči nam ovotjedni sugovornik Marko Kujundžić, vlasnik zanatsko-trgovinske radnje za postavljanje sustava grijanja i vodovoda Pipe Mont iz Subotice.

Iako mlad, Marko se ovim poslovima bavi već više od deset godina. Prvo je učio od drugih, a tada je napravio veliki korak u životu – osamostalio se u poslu, te kasnije i otvorio vlastitu tvrtku. No, sve je počelo još kod odabira srednje škole.

Montaža cijevi

Po završetku osnovne škole želio sam upisati srednju školu za stolara, ali budući da te godine u Građevinskoj školi nije bio ponuđen taj smjer, upisao sam Tehničku školu Ivan Sarić (poznatiju kao MESŠC) – smjer mehaničar plino i pneumoenergetskih postrojenja, što sam i završio«, priča nam Marko i nastavlja: »Odmah po završetku srednje škole počeo sam raditi kod privatnika Stipana Sudarevića, kod kojeg sam zapravo učio posao, točnije ono što sam naučio u teoriji sam počeo primjenjivati u praksi. Radili smo skupa tri godine, a 2010. sam se odlučio osamostaliti. Stalno sam bio u poslu i to me je vuklo da napredujem dalje. Šest godina kasnije, 2016., sam otvorio svoju firmu Pipe Mont.« 

Iako će mnogi pročitati onako kako i piše, riječ je o engleskom nazivu što u prijevodu znači montaža cijevi.

»Kada sam birao ime tvrtke, bile su u igri tri opcije, dva prethodna naziva su bila zauzeta pa sam se odlučio za ovaj. Kod našeg naroda i na ovom podneblju se često izgovara onako kako se piše, pa možda zvuči smiješno. Za slavinu se može reći i pipa, a u engleskom jeziku pipe znači cijev, te iako mnogi misle da su u pitanju pipe, zapravo je u pitanju montaža cijevi«, kaže kroz smijeh Marko.

Posla ima za sve

Kao i danas, tako je i prije deset godina, trebalo je hrabrosti krenuti u samostalne vode.

»Danas kada o tome razmišljam ni sam ne znam kako je sve krenulo i kako sam to izveo. Sve do dana današnjeg ide svojim tokom. Ne mogu a ne spomenuti veliku familiju Kujundžić koja mi je sigurno bila podrška i na početku. Uz pomoć njih brzo se raščulo što radim«, priča Marko i pojašnjava kako je u početku radio tri skupine radova: montažu i održavanje klima uređaja, grijanje i vodovod, a kako su mušterije postale brojnije i množili se poslovi, bio je prinuđen reducirati posao, te je zadržao vodovod i grijanje.

»Pratio sam zahtjeve i potrebe tržišta i više smo se specijalizirali za vodovod i grijanje. Kupio sam strojeve s kojima smo bili među prvima, zapravo i danas smo jedini u Subotici. Od kada je osnovana firma, više radimo u objektima pravnih osoba, tvrtki, tvornica, ugostitelja, a manje smo u privatnim domovima, jer ekipa od četiri čovjeka ne može sve sustići. Kopanje i pripremanje terena sada već ne radimo, jer imamo vanjske suradnike – podizvođače koji pripremaju teren, a mi radimo montažu instalacija i sanitarija, a svodi se na montažu investicijskih objekata i na održavanje istih«, kaže Kujundžić i pojašnjava kako na teren odlaze spremni s potrebnim materijalom u svom kombiju.

Veći dio materijala nabavlja u Subotici, a manji iz Novog Sada, a rade sa svojim materijalom što se pokazalo boljim.

»S obzirom na to da su materijali specifični i teško je ljudima nabaviti sve potrebno, a da to bude odgovarajuće, odlučili smo raditi isključivo s našim materijalom. Ujedno, kako mušterije ne bi čekale na nabavu, što iziskuje dodatno vrijeme, mi na teren donesemo uvijek i više nego nam je potrebno, a ono što ostane jednostavno vratimo, te i mušterija jeftinije prođe, a ja mogu garantirati za urađeni posao«, kaže Marko.

Stalno usavršavanje

Kako bi bio u tijeku, naš sugovornik redovito prati zahtjeve tržišta i materijala. Jasno je da se materijali i sanitarije mijenjaju, a samim time i način rada, što podrazumijeva stalno usavršavanje. Po njegovim riječima, za vodoinstalaterskim radovima je danas velika potražnja jer svaka kuća zahtijeva kad-tad intervenciju vodoinstalatera, te iako ima dosta majstora u Subotici očito je nedovoljan broj, jer, kako je rekao naš sugovornik, svi od kolega, kao i on, su prebukirani poslom. Konkurencije zapravo nema, jer svi imaju i previše posla, a na veliko proširenje potreba, kako je napomenuo Kujundžić, utječe kvaliteta usluge, a zatim i materijala. Samim time kako je velika potražnja za ovim poslom, puno je i samoukih majstora koji često znaju napraviti veću štetu nego li korist.

Osim Marka, koji je glavni majstor, šef, direktor, portir, financijski direktor... uposlena su još tri radnika. »Trebalo bi se raditi na proširenju što se tiče radne snage, ali ne mogu trenutno financijski ispratiti više od tri čovjeka, a ne mogu ni raditi na tri strane. Tako sam odlučio da ću iskristalizirati posao i zahtjeve mušterija. Za sada planiram ostati na ovome broju mušterija dok se ne nađe neki stručni kadar koji bi mogao voditi jednu ekipu. Došao sam do te točke da mogu birati što ćemo raditi, a što ne. Trudim se ispoštovati stare mušterije, ali nove mušterije sa sitnim poslovima trenutno ne mogu prihvatiti. Odnosno, ne možemo stići sve uraditi. Svaki posao je za sebe zasebna situacija. Svaka kuća ima drugačije običaje, drugačiji problem i to zahtijeva vrijeme i pažnju. To nije serijski posao. Tu su sve uglavnom skriveni kvarovi u zidovima i potrebno je iskustvo kako bismo znali odakle početi i što raditi, a važno mi je da za ono što uradim mogu i garantirati«, kaže Kujundžić koji je radio i na velikim i značajnim poslovima, a to je doživio kao poseban izazov.

Sve je rješivo

Pitali smo ga: ima li uopće radno vrijeme? Na to se Marko prvo nasmijao, a onda krenuo u obrazloženje istog:

»Gledam da formiramo ipak neko radno vrijeme, ali često bude posla i izvan njega. Radnici rade od 7 do 15 sati, a moje radno vrijeme se nikad ne završi tada. Poslije terenskog rada moram obaviti kalkulacije za taj dan, pripremiti materijal i mjesto rada za sutradan, pogledati posao, a svaki posao koji se radi iziskuje bar tri poziva, dati ponudu, nabaviti materijal i naplatiti. To sve spada u dodatni posao. Ako kažem da mjesečno imamo i po stotinu adresa, onda vjerujem da je svima jasno. Moje radno vrijeme zna biti i po 14 sati dnevno. Činjenica, i sam posao je takav, te se često zna dogoditi da ljudima pukne cijev ili nešto procuri, te se zahtijeva brza intervencija, osobito kod ugostitelja«, pojašnjava Marko i priča kako je i njegova obitelj navikla da ga nema doma, te da se bez njihove velike podrške ne bi mogao toliko posvetiti poslu.   

Iako mnogi imaju problema oko naplate urađenoga, Kujundžić kaže da za sada nema problema s time, te da je mali postotak ljudi s kojima je imao problema.

»Veliki broj svojih mušterija poznajem pa vjerojatno i to igra ulogu, ali ljudi znaju da ću i ja ispoštovati njihove potrebe i to je onda, rekao bih, krug povjerenja. Kada sam otvorio firmu, mislim da nisam ni znao u što ulazim. Napravio sam taj korak i učio iz dana u dan. Zapravo, naučio sam svladati situaciju po situaciju. Svakodnevno idemo rješavati problem po problem. Nema tu puno razmišljanja nego te jednostavno posao vuče. Koji god da je, problem se mora riješiti i tako naučiš živjeti s tim da je zapravo sve rješivo, kako među cijevima, tako i u životu«, poručuje Marko Kujundžić.

Ž. Vukov

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika