Predsjednik i prvi trener sonćanskog KK Kumite Tomislav Matin, iako mu je u biti 2020. godina pomela sve planove i nastojanja u omasovljenju seoskog sporta u Sonti, Svilojevu i Bogojevu, na osobnom planu zabilježio je uspjeh dostižan samo rijetkima. Dohvatio je svojevrsni vrh u amaterskom karateu. Koncem lipnja, odlukom nadležnog tijela Shotokan Karate Do postao je vlasnik crnog pojasa 5. dan i nositelj zvanja shihan, odnosno učitelj visoke razine. Napredak od 6. do 10. dana od karatista zahtijeva potpunu profesionalizaciju, nedostižnu za Matina. Iako ga svega tri godine dijeli od punih pedeset, zahvaljujući omiljenom sportu djeluje daleko mlađe i vitalnije. Dob mu odaje jedino srebrna boja na zaliscima.

»U karateu sam već puna tri desetljeća. Iza mene je vrijeme puno odricanja, puno seminara, puno treninga. I, ponad svega, puno rada s djecom i mladima. I danas u sebi imam neki unutarnji nagon za još dalje i još bolje. Svaki pravi karatist to ima, kod nas nema nikakvog eto, to je to, gotov sam. Za neki naredni pojas trebalo bi uložiti još puno rada, kako na sebi, tako i s djecom i mladima i trebalo bi proteći još puno vremena. Svjestan sam svojih godina, ali sam svjestan i da će karate u meni živjeti dok sam i ja živ«, kaže Matin.

Svoje znanje i bogato iskustvo namjerava i dalje prenositi drugima. Osim iskustvenog, poradio je i na teorijskom usavršavanju, pa je na Fakultetu za sport i turizam – tims stekao i zvanje višeg trenera. Danas, kad se veliki postotak seoskih klubova gasi, njegov KK Kumite je u ekspanziji. Matin je utemeljio ispostave i u susjednim selima Svilojevu i Bogojevu.

»Djeca školske dobi pojedinačno su dolazila u naš klub na treninge, radila predano pa i osvajala odličja na natjecanjima. Recimo, iz Svilojeva je Monika Matić, koja je sudjelovala na Svjetskom prvenstvu i osvojila visoko 4. mjesto, što je moj najveći trenerski uspjeh. Na moju veliku žalost, morali smo zbog epidemiološke situacije obustaviti sve aktivnosti. Nadam se da ovo neće još dugo potrajati i da ćemo uskoro krenuti s trenizima, što će za mene biti novi početak, jer se u međuvremenu jedan broj djece s roditeljima iselio, neki su odustali od karatea i našli druga polja zanimanja. No, mi koji smo ostali vjerni klubu nastavit ćemo borbu, sukladno našem geslu: jedanput karatist, zauvijek karatist«, završava priču Matin.

I. Andrašić