Širom Vojvodine

Nema povratka na staro

Robert Čoban, ravnatelj nakladničke kuće Color Press Group, na čelu je tvrtke koja ima 350 uposlenika, 110 magazina i 25 internetskih portala. A početak je bio 1992. godine kada je Čoban pokrenuo svoj prvi tjednik Novosadski Index.

Stavove i mišljenja, često savjete ili britke komentare Roberta Čobana, poduzetnika u nakladničkom svijetu, ravnatelja tvrtke Color Media Group iz Novog Sada, teško je zaobići u javnome prostoru. Je li to stoga što je on u svojem poslu najbolji, pa njegovo iskustvo žele čuti mnogi, svojim poslovima navezani na ambijent nakladništva? Ili su drugi »top menadžeri« šutljivi i ne žele o svojem poslu javno razgovarati, a niti ugrožavati svoje pozicije u odnosu prema vlastima i pravilima koja vlasti zadaju kao okvir njihovog rada? Čini se da ima i jednoga i drugoga. Dodatnu vrijednost dinamičnog javnog djelovanja Roberta Čobana moguće je sagledati ako se zna za još jednu raritetnu pojavu koju on simbolizira u ovdašnjem društvenom ozračju. On je jedna od rijetkih, u poslovnome svijetu uspješnih, osoba koja nikad ne krije svoju pripadnost ovdašnjoj hrvatskoj zajednici, no niti kozmopolitska stremljenja koja idu daleko izvan njezinih okvira.

Uvijek se vraćajući Baču, gdje je rođen 1968., Robert iz njega crpi neka od svojih poslovnih nadahnuća, no istovremeno za Bač želi mnogo više. »Kada će Bač izaći s periferije interesa poslovnoga svijeta?« – to je pitanje koje smo baš njega željeli pitati. Zateklo ga je u Zagrebu, gdje je prije dva tjedna otvorio konferenciju »The Economist: Svijet u 2021.« skupa s predsjednikom Vlade Hrvatske Andrejem Plenkovićem.

»Nedavno smo prigodom Dana europske baštine organizirali online konferenciju na temu velike kulturne i povijesne baštine koja se nalazi na teritoriju Općine Bač, a nije adekvatno materijalizirana kroz održivi turizam. Mislim da i u ovom slučaju na polju turizma ima najviše prostora za napredak. Tvrđava, franjevački samostan, tursko kupatilo, manastir u Bođanima, čarde na Dunavu, šume i lovišta, jezero Provala, gastronomska i etnografska raznolikost... Zaista je impresivan popis potencijalnih turističkih aduta Općine Bač kako ona ne bi svakog mjeseca, skupa sa Srijemskim Karlovcima, bila na dnu popisa općina s najnižim prosječnim plaćama u Vojvodini. Bač i Srijemski Karlovci s najviše kulturne i povijesne baštine, a imaju najniže plaće«, navodi ovaj apsurd Čoban.

Prijelomna 1992.

Ukupno 350 uposlenika, naklada 110 magazina (od toga 30 licencnih i 80 »domaćih« naslova) i 25 internetskih portala, i to na tržištima Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Austrije. Organizacija 60 tematski vrlo raznolikih konferencija godišnje, te deset manifestacija na otvorenom prostoru. Tako izgleda poslovni portfolio Čobanove tvrtke. Ovaj impresivni rezultat započeo je poslovnom odlukom donesenom 1992. godine.

»Zapravo, bilo je više ‘prijelomnih trenutaka’, i svi su se dogodili te godine. Prvi je bio kad su, nakon dva broja studentskoga magazina Index, koji sam uredio, smijenili cijelu redakciju, izbacili nas na ulicu, a mojim roditeljima nakon jedne emisije na Televiziji Novi Sad bacili bombu na kuću. Nakon toga smo nastavili objavljivati Nezavisni Index u suradnji s Nezavisnim društvom novinara Vojvodine (NDNV). Drugi ‘prijelomni trenutak’ bio je u listopadu iste godine, kada smo od NDNV-a osjetili sličan pritisak kao i od Saveza studenata i najavu da ćemo biti smijenjeni. Tada smo pokrenuli samostalni magazin Novosadski Index koji je godinu dana kasnije promijenio ime u Svet, iz kojega je kasnije nastala cijela nakladnička kuća Color Press Group. Svet, politički tjednik, tri godine kasnije mijenja dotadašnji koncept i postaje celebrity magazin. Nakon pada Miloševićeva režima i početka tranzicije 2000. godine, krećemo u izdavanje licencnih magazina i širenje operacija po regiji. Ta promjena se dogodila, jer smo procijenili da će taj koncept u budućnosti biti održiviji i da ćemo umjesto od vlasti, političkih stranaka i stranih fondacija, biti ovisni od čitatelja koji magazine kupuju i tvrtki koje se u njima oglašavaju. Odluke donosimo po jasnom kriteriju: procjenjujemo što bi moglo proći na tržištu. Ukoliko neki magazin nema prođu, mi ga gasimo«, kaže Čoban.

Od vremena početka objavljivanja prvoga izdanja do danas prošlo je četvrt stoljeća tijekom kojih su se, kako kaže Robert, mijenjale tehnike tiska, te mijenjao koncept nakladništva.

»Danas objavljujemo magazine na premaznom papiru, imamo svoju rotacijsku tiskaru, a kada je riječ o konceptu, pokrivamo gotovo sve niše i kategorije tržišta: od kulinarskih magazina za žene, preko tinejdžerskih magazina, celebrity tjednika do mjesečnika na engleskom jeziku za diplomatsku i poslovnu zajednicu«, navodi Čoban.

Na pitanje o društveno odgovornome poslovanju odgovara da se njegova tvrtka po tom obrascu ponašala i prije no što je izraz »društvena odgovornost« ušao u javnu uporabu na ovim prostorima.

»Još prije dvadeset godina fokusirali smo se na pomoć različitim domovima za stare, djecu, bolesne, beskućnike, migrante na teritoriju Novog Sada. To radimo ne zato što je to sad trend nego zato što se tako osjećamo i to nas ispunjava«, kaže Robert, kojega je, opet pomalo neobično za vlasnike velikih poslovnih sustava, lako vidjeti i popričati s njime u šetnji gradom s članovima obitelji i obiteljskim psima, kao i u popularnim gradskim kafićima, nerijetko u društvu članova diplomatskoga kora.

Dobra strana pandemije

Čoban je proteklih pandemijskih mjeseci često izjavljivao da se biznis nakon pandemije neće više moći vratiti na točku na kojoj je bio dok ona nije zavladala. Pitali smo ga koje su transformacije u radu njegove tvrtke bile najizazovnije od proljeća ove godine i kako su na njih reagirali uposlenici.

»Pandemija nas je pogurala mnogo brže u digitalnu transformaciju no što smo to bili spremni učiniti prije ožujka ove godine. Pored brojnih problema i izazova, to je jedna vrlo dobra strana ove pandemije. Shvatili smo da možemo organizirati događaje online i na taj način, uz znatno manje troškove, doći lakše do velikog broja sugovornika iz cijelog svijeta. Ranije je bilo potrebno da svi ti ljudi u isto vrijeme budu na jednom mjestu.«

I mi smo Roberta pitali za savjet za ovdašnju hrvatsku zajednicu, njezine predstavnike i aktiviste u udrugama, budući da naš sugovornik pridaje veliki značaj promidžbi menadžmenta u kulturi i turizmu, dva područja koja i hrvatska zajednica u Srbiji smatra svojim adutima za budućnost. Koji bi joj organizacijski savjet bio najkorisniji?

»Hrvatska zajednica u Srbiji ima mnogo atraktivnih lokaliteta i pojedinaca koje bi trebalo aktivnije promovirati, organizirati različite događaje, biti prisutan u ‘mainstream’ medijima i na društvenim mrežama. Hrvatska zajednica ima, s jedne strane, dragocjene običaje, nošnje i manifestacije, ali se ne smije pretvoriti samo u ‘snaše i salaše’ nego mora promovirati svoje članove koji su se ostvarili u različitim područjima suvremenoga stvaralaštva«, savjetuje on.

U poslovnoj suradnji Srbije i Hrvatske u postepidemijskom vremenu također gleda na turizam kao svijetlu točku.

»Poslovni ljudi uvijek nađu put za svoje proizvode i usluge. Tako je bilo čak i za vrijeme ratova devedesetih godina. Mi, primjerice, objavljujemo srbijanska izdanja hrvatskih magazina Gloria i OK!, kao što imamo nakladničku kuću u Zagrebu i tamo objavljujemo veliki broj magazina: Ljepota i zdravlje, Grazia, Diplomacy & Commerce... Objavili smo, primjerice, u suradnji s Turističkom zajednicom Grada Zagreba Hello! Travel: Zagreb i predstavili ga u rezidenciji hrvatskoga veleposlanika u Beogradu u prisustvu Milana Bandića, gradonačelnika hrvatske prijestolnice. Mislim da u području turizma, kada jednoga dana prođe pandemija, ima najviše prostora za suradnju«, završava Čoban.

Upravo pri kraju našega intervjua on se vratio iz Zagreba u Novi Sad. Nekoliko dana kasnije sa svojim je uposlenicima podijelio novogodišnje darove za dvoznamenkasti broj medicinskih i ustanova socijalne skrbi, nastavljajući svoju (ne samo) poslovnu misiju.

Marko Tucakov / Foto: Facebook Robert Čoban