Intervju

Odškrinuta vrata i obazrivo pružena ruka

Kraj godine razdoblje je u kome se sumira postignuto u godini koja je na izmaku. O najznačajnijim postignućima Hrvatskog nacionalnog vijeća u 2020. razgovarali smo s predsjednicom Vijeća Jasnom Vojnić.

Prošle su dvije godine kako ste na dužnosti predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća. Prvu godinu zaokružili ste sastankom s elektorima i predstavljanjem onoga što je urađeno u prvih godinu dana. Ove godine zbog pandemije koronavirusa takvog susreta nije bilo. Da ga je bilo što biste, obraćajući se elektorima, izdvojili od ovogodišnjih aktivnosti i postignuća HNV-a?

Na našu veliku žalost taj susret se ove godine nije dogodio. Imali smo u planu da sastanak osvrta na učinjeno i planiranja daljih aktivnosti bude u okviru dvodnevnog posjeta svih elektora Petrovaradinu i Beogradu – destinacijama dva naša velika ovogodišnja postignuća. Ipak, umjesto toga, izvješća radi, izrađen je samo kratak film u kojem su prikazani ovogodišnji ishodi, a u tijeku je i izrada biltena koji će stići na adrese elektora i svih onih koji su pomogli da ova godina unatoč neuobičajenoj situaciji za hrvatsku zajednicu bude izuzetno uspješna. Možda čak s pravom možemo zaključiti da nas je ova izvanredna situacija navela da pronađemo nove, kreativnije načine rješavanja i ostvarivanja zacrtanih planova pa je stoga bila tako plodonosna. Bili smo rasterećeni organiziranja i posjeta velikom broju manifestacija, održavanja uobičajenih sastanaka, sjednica i organiziranja izvannastavnih aktivnosti – na primjer samo u dvije godine mandata HNV je organizirao putovanja na 12 destinacija za 550 učenika, imali smo 540 sastanaka, 116 sjednica Vijeća i odbora, poslali 1.816 dopisa i posjetili 135 manifestacija. Kada smo u 2020. godini, zbog izvanrednog stanja bili »oslobođeni« uobičajenih aktivnosti, mogli smo kreativno promišljati o novim pothvatima te su se izrodile i nove ideje. Žao nam je, pak, da zbog malog broja profesionalno uposlenog kadra u Vijeću nemamo svake godine prevelike mogućnosti za inovacije, ali ne smijemo biti nezahvalni. Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, na čelu s državnim tajnikom Zvonkom Milasom, prepoznao je tu našu prioritetnu potrebu za kadrovskim snaženjem te nas u tome već nekoliko godina podupire, a odnedavno i hrvatska Vlada. Premijer Andrej Plenković učinio je također veliki iskorak uputivši nam financijsku i moralnu potporu da podignemo Hrvatsku kuću – središte svih važnih institucija hrvatske zajednice u Srbiji i središte naše jezgre koja će zbog prirode svojega nastanka i podrške Hrvatske biti dodatni izvor motivacije za naš daljnji napredak. Moramo priznati da je financijska i politička potpora i podrška Hrvatske najveća stvar koja nam se dogodila u protekle dvije godine i koja nam je umnožila vjeru da će se i sve drugo uskoro zaista posložiti. Druga velika stvar u proteklom razdoblju bili su i pomaci u prihvaćanju hrvatske zajednice od predstavnika vlasti Srbije – odškrinuta vrata, obazrivo pružena ruka i pomisao da bismo u partnerskom odnosu ipak mogli zajedno kvalitetnije graditi našu državu. Dakle, to su dva najvažnija postignuća u ovoj godini, ako ostavimo po strani uspjeh obranjenog udarca u pokušaju razbijanja naše zajednice. Sve ostalo – osiguran prostor u Beogradu, otkupljen dio rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu i izrađena projektna dokumentacija za njenu obnovu, izrađena projektna dokumentacija za Hrvatsku kuću u Subotici i osigurana sredstva za prvu fazu izgradnje, otvorene prve jaslice na hrvatskom jeziku, ustupljena Kuća monoštorske župe, 24 nova programa nastave i učenja, 55 prevedenih udžbenika, prvi didaktički materijal za Pripremni predškolski program, nacionalni dodatak za Povijest, prvi puta udžbenici za gimnazijalce, osigurane kvote na sveučilištima u Hrvatskoj, prijevoz za djecu od kuće do škole, postavljen spomenik biskupu Ivanu Antunoviću, otvorena Mala škola tambure u Monoštoru i osnovane dvije nove fondacije – samo su bili plodovi izrasli iz očuvanog zajedništva u hrvatskoj zajednici i posloženih okolnosti.

U Petrovaradinu su se susreli srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, novinarskim jezikom rečeno, na margini proslave Dana hrvatske zajednice u rodnoj kući bana Jelačića. Predaja rodne kuće bana Jelačića, prostor u Beogradu izazvali su i interes, uvjetno rečeno, velikih medija, pa se o hrvatskoj zajednici govorilo i u Dnevniku RTS-a. Koliko je značajan taj medijski »proboj« i koliko to može pomoći hrvatskoj zajednici?

Jedan od zacrtanih ciljeva IV. saziva HNV-a bio je: »Dospjeti u mainstream medije, a da povod nije negativan!«. Moramo priznati da je ovo bila jedna od težih zadaća. Međukorak ovom cilju bio bi da dospijemo u medije u negativnom povodu, ali da vijest nije spinovana i krivo interpretirana. No, mi smo ipak ljestvicu odmah visoko postavili. Ne bismo svakako nikako uspjeli da nismo napravili pomake u dva već ranije navedena područja. Kada vam u posjet dođe ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, koji ima osjetljivost kada i što treba kazati, kako biti zaleđina, vjetar i koja vrata treba otvoriti, sve ostalo se događa samo od sebe. I što je najbolje u svemu, ni na čiju štetu. Predstavnici vlasti Srbije tada rado prihvate i načine sljedeći korak naprijed, pa onda mi, pa opet Hrvatska... i tako postupno zadobijemo onoliki broj mikrofona na konferencijama koje smo nekad samo na televiziji mogli gledati. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sam je također dao nekoliko povoda da Hrvati u Srbiji budu prikazani u pozitivnom kontekstu. A onda, kada se čuje da mi zapravo imamo puno toga afirmativnog za reći, nastane čuđenje da Hrvati u Srbiji zapravo nisu oni kakvim ih se nekad predstavljalo – posvijeste i drugi da je »NDH incident« bio spin, da je naslov »Imate nešto protiv vlasti, a tražite privilegije« bio osmišljen prije izrežiranog incidenta u skupštini, da su komentari na sajtovima nakon vijesti o hrvatskoj zajednici unaprijed dogovoreni i da je medijska slika o nama zapravo u potpunosti iskrivljena. Tada se dogodi da kada netko tko o hrvatskoj zajednici u Srbiji čita samo u medijima, dođe u službeni posjet, i zbog »efekta kontrasta« oduševi se kako je HNV zapravo prava institucija posvećenih kadrova, značajnih kapaciteta i realnih potencijala. Eto, u svemu uvijek bude i nešto pozitivno.

Godina na izmaku bila je godina u kojoj je HNV osnovao dvije fondacije. Uz postojeći Cro-fond osnovana je Fondacija Spomen dom bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu i Fondacija Antun Gustav Matoš u Beogradu. Što je zacrtano u planovima ovih fondacija?

U najužem smislu planovi fondacija odnose se na stavljanje prostora u funkciju čuvanja uspomene na bana Josipa Jelačića, odnosno Antuna Gustav Matoša, afirmiranje i prezentaciju suvremene i tradicijske kulture Hrvata, organiziranje edukacijskih i kulturnih događaja, stvaranje turističke ponude, prostora za djecu, studente, umjetnike... No, glavna zadaća fondacija nadilazi prostor naše zajednice. One trebaju postati i spojnica između srpskog i hrvatskog naroda, poveznica s matičnom domovinom i mjesta preko kojih će se naša zajednica sa svim svojim očuvanim bogatstvom u potpunosti integrirati u srbijansko društvo.

Prostori u Beogradu i Petrovaradinu trebala bi biti i mjesta za područne urede HNV-a. Hoće li to biti realizirano u 2021. godini? I poučeni iskustvom područnog ureda u Srijemu, što se planira uraditi kako bi ti područni uredi zaista bili od koristi, kako udrugama tako i pojedincima?

Tako je. Dvije nove fondacije u širem smislu osnovane su upravo u svrhu stavljanja u funkciju područnih ureda u glavnom gradu Autonomne Pokrajine Vojvodine i glavnom gradu Srbije. Ukoliko želimo biti blizu vatre, neophodno je da imamo naše centre u Novom Sadu i Beogradu, mjestima gdje su sve važnije institucije, ministarstva, republička i pokrajinska vlada, odnosno tamo gdje Hrvati trebaju biti prisutni i činiti konstruktivni dio. U tom smislu, fondacije su osnovane radi veće autonomije rada i djelovanja budućih područnih ureda. Kada bi za svaki dokument trebao potpis iz Subotice, vjerojatno vremenom ne bismo daleko odmakli. A pogotovo je važno to što će odluke konsenzusom donositi oni kojih se to izravno tiče – u upravnim odborima obje fondacije nalaze se aktivni članovi naše zajednice iz Petrovaradina/Novog Sada, odnosno s područja Grada Beograda. Za početak je važno bilo osigurati institucionalne pretpostavke, kao i ne samo u Srijemskoj Mitrovici nego i u Monoštoru, Vajskoj... a onda se uglavnom nađu pojedinci koji imaju entuzijazam, snagu i karizmu dalje to voditi. Negdje smo to uspjeli, negdje ćemo tek uspjeti. Uglavnom, zadaća članova upravnih odbora ovih fondacija neće biti laka, iako sudeći po energiji kakva je prisutna počevši od upravitelja, vjerujem da ćemo uskoro ugledati sjaj i rodne kuće bana Josipa Jelačića i prostora u Beogradu. Vijećnici HNV-a naravno imat će obvezu priteći u pomoć, biti zaleđina, podrška i oni koji će strateške pravce, kao i uvijek ako nisu na korist zajednice, moći preusmjeriti.

Jedno od otvorenih pitanja i dalje je Hrvatski školski centar u Subotici. Formalno, zapelo je u subotičkoj lokalnoj vlasti, ali čini se da zapravo nema političke odluke da se dozvoli otvaranje hrvatskog obrazovnog centra. Hoće li to biti tema kojom će se HNV baviti ove godine i u kom pravcu planirate djelovati?

Sve što smo zacrtali platformom »Hrvati ZAjedno« naša je obveza i provodit ćemo ju do kraja mandata. Bez obzira koliko dugo stajali u mjestu, ako smo dovoljno istrajni jednom se mora pokrenuti. Dok čekamo, zapravo sa Središnjim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske i gospodinom Milanom Bošnjakom intenzivno radimo na formiranju naših kadrova za školski centar, osiguravajući posebne upisne kvote na sveučilištima u Hrvatskoj. Dobra država se poznaje po dobrim školama i dobrim putovima. Na putovima naša država već intenzivno radi, a mi bismo zapravo bili od pomoći našoj državi – dobrom školom obogatili bismo našu državu, a njegovanjem interkulturalnosti odgojili bismo njene zadovoljne građane. Kako god bilo, za sada nema ništa od političke volje na tom planu osim uvježbavanja vještine razvodnjavanja stvari, skretanja s teme i pretvaranja da nakon tri godine učestalih sastanaka na tu temu prvi puta čujete za takvo što i da ćete tek provjeriti o čemu se tu zapravo radi.

Od formiranja ove Vlade Srbija ponovno ima Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Koordinacija nacionalnih vijeća nacionalnih manjina susrela se s ministricom Gordanom Čomić. Tema sastanka bila su i sredstva za nacionalna vijeća koja su ove godine trebala biti umanjena za 20 posto. Ministrica je obećala da se to ipak neće dogoditi. Koliko je ovo ministarstvo važno za manjinske zajednice i koja konkretna pitanja namjeravate staviti na stol ministrici Čomić? Hoće li jedno od pitanja biti i Hrvatski školski centar?

Sva. Konačno imamo ministarstvo i ministricu koja čuje. Za sada je prva ministrica koja je zaista ostala na sastanku koji je zakazala, i to tri puna sata. Obično bi se ministri nakon dvadeset minuta ispričali zbog ranije preuzetih obaveza, a mi ako nismo stigli svi u glas ispričati što nas je tištilo, otišli smo jednako razočarani kao s prošlog sastanka kada smo izrekli, a opet se u međuvremenu ništa nije promijenilo. Tako da, očekivanja ne samo da su velika nego za sada i ispunjena – najavljeno smanjenje sredstava od 20% se nije dogodilo. Zapravo, vjerojatno se nije dogodilo. Tri dana pred kraj ove godine još nismo sigurni možemo li računati na posljednjih 1.081.000 dinara, ali najavljeno je da vjerojatno možemo, tako da nam ostaju samo plan A i plan B, što moramo saznati u preostala dva dana ove godine kako bismo posljednji dan morali ili hitno utrošiti (plan A) ili brzo posuditi iz svojih rezervi koje smo morali uštedjeti za plan B. Ipak je to veliki napredak za život u Srbiji – samo 10% proračuna je neizvjesno do samog kraja. Ostala pitanja... sva će se naći kod ministrice na stolu. Od školskog centra do popisa stanovništva.

Grad Novi Sad čini se ima najviše spremnosti da rješava pitanja koja se tiču hrvatske zajednice. Podsjetit ćemo naše čitatelje da u Novom Sadu aktivno radi Radna skupina za rješavanje otvorenih pitanja hrvatske zajednice. U razgovorima s predstavnicima gradske vlasti pokrenuto je i pitanje obrazovanja na hrvatskom jeziku. Kakva je suradnja s vlastima u drugim gradovima ili općinama – Subotica, Sombor, Apatin, Srijemska Mitrovica...? Je li od izbora i formiranja novih lokalnih vlasti bilo susreta, razgovora?

Tako je. Grad Novi Sad je zaista primjer odlične suradnje i podrške hrvatskoj zajednici od strane predstavnika vlasti, nasuprot na primjer za sada suradnji s Gradom Somborom što se, vjerujem, također može promijeniti. Grad Novi Sad je formiranjem posebne radne skupine pokazao kako je zaista spreman rješavati svaki problem i izazov koji kao potrebu iskaže hrvatska zajednica, od postavljanja spomen ploča do razvijanja obrazovanja na hrvatskom jeziku. Grad Novi Sad je također, kao i vlada APV, puno pomogao oko organiziranja Dana zajednice, 16. listopada ove godine u Petrovaradinu. Prvi puta nismo sve morali sami osigurati što je kod nas izazvalo veliko čuđenje i oduševljenje. Biti konstruktivni dio velikih sustava je zaista naša velika želja i krajnji cilj. Na tome u posljednje vrijeme Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, na čelu s Tomislavom Žigmanovim, intenzivno je provodio aktivnosti što će, vjerujem, i u drugim mjestima uroditi plodom.

Plan je bio da se dvije nedostajuće strategije HNV-a – za informiranje i službenu uporabu jezika završe do kraja ove godine, ali još uvijek nisu završene. Zašto?

Možemo reći da su uvelike pri kraju. U svrhu izrade strategija izrađeno je u vrijeme izvanrednog stanja veliko ispitivanje javnog mnijenja u kojem je sudjelovalo 250 ispitanika, rezultati su obrađeni, napravljena je analiza arhivske građe, trenutačnog stanja, anketirane su medijske kuće i udruge informiranja na hrvatskom jeziku i dokument je u najvećoj mjeri priveden kraju. Koordinatorice timova za izradu strategija Karolina Bašić (informiranje) i Nataša Stipančević (službena uporaba jezika i pisma) odlično su organizirale najveći dio posla. Ono što predstoji jesu javne rasprave za koje ipak moramo sačekati prestanak mjera ograničenog broja okupljanja. Kada je već dokument tako studiozno izrađen, kada je uložen veliki napor u sakupljanje svih podataka na jedno mjesto, šteta bi bilo da se on bez javnih rasprava usvoji na jednoj telefonskoj sjednici vijeća. Za dobar poso triba vrimena, a ovo će zaista biti jedan od onih kojim ćemo se ponositi. Veliko zadovoljstvo je bilo istraživati, iako ne baš posebno razvijena područja informiranja i službene uporabe jezika i pisma s naše strane, ali vjerujem da će provođenje strategije nakon svega biti još veći izazov za sve nas.

HNV ima četiri odbora – za obrazovanje, kulturu, informiranje i službenu uporabu jezika. Neki su aktivniji, dok neki osim konstitutivne sjednice nisu organizirali ni jednu sjednicu. Hoće li se raditi na tom da se aktiviraju i ti neaktivni odbori?

Da, pronašli ste nam slabe točke. Ova dva odbora su, na žalost, do sada imala samo konstituirajuće sjednice. Za sada smo ova područja dobro pretresli kroz sedam mjeseci diskusija u cilju izrade strategija, a kada one budu izrađene vjerujem da će predsjednicima odbora pomoći da realiziraju aktivnosti i u ovim područjima. Dobar plan je pola posla, za početak ćemo barem to imati.

Na konferenciji Republika Hrvatska i projekti hrvatskih manjinskih zajednica – spone koje nas povezuju kazali ste kako je država Hrvatska financijsku potporu Hrvatima u Srbiji uvećala čak 12 puta. Koliko je ove godine dobijeno sredstava iz Hrvatske i za što je taj novac namijenjen? Koliko je on bio značajan i za samo funcioniranje HNV-a?

Hvala na pitanju, ovo je nešto bez čega HNV ne bi mogao ni desetinu aktivnosti realizirati. U odnosu na 2018. s ponosom ističemo kako su sredstva i potpora koju upućuju različiti donatori iz Hrvatske i Srbije dvanaest puta uvećana i ona su u 2020. godini iznosila 333.595,81 eura. Prevelike zahvalnosti radi nabrojat ću ih sve ovdje koji su nam u dvije godine mandata pomagali. (detaljan pregled donacija dostupan ovdje)

Značajna potpora stizala je i od županija. Upravo je prije desetak dana raspisan natječaj za koji je novac osigurala Osječko-baranjska županija. Dakle, o Hrvatima u Srbiji skrbe i niže razine vlasti, čak i u godini u kojoj su proračuni zbog pandemije sa smanjenim prihodima. Očekujete li takvu vrstu suradnje i dalje?

Kao što ste vidjeli, ne samo »niže« razine vlasti nego i pojedinci koji potaknu svoje škole, udruge ili zajednice da upute potporu Hrvatima u Srbiji. Niže razine vlasti, kako ste rekli, moram reći da za nas nerijetko budu vrlo visoke, jer imati emociju i osjetljivost za Hrvate u Srbiji koja je čak nerijetko i nematerijalna, nama određuje nečiju razinu, a vrlo visokih razina sve je više i to je ono što nam ne dopušta posustati. Vjerujem da će suradnja ne samo biti nastavljena nego da će se i razvijati sa svim razinama vlasti.

Osim one financijske potpore, značajna je i ona politička u smislu da Hrvati kao manjina mogu računati na potporu svoje matične države. Svakako daje određenu sigurnost kada se razgovara, pregovara s ovdašnjim vlastima ukoliko iza vas stoji matična država, uz to članica EU. Ima li HNV, pa i Hrvati u Srbiji takvu potporu?

Ah, osjećam se kao na životnoj ispovjedi. Vi zaista poznajete svaki segment koji nas dotiče. No, nisam sigurna proničete li u iskrenost odgovora. Ipak, budući da vjerujem u psihološki fenomen »Proročanstvo koje samo sebe potvrđuje«, odgovorit ću kratko: imaju u potpunosti, od diplomacije do vrha države!

Pandemija koronavirusa, izvanredno stanje, mjere koje se poduzimaju utjecali su i na rad udruga kulture. Neki programi su realizirani u manjem opsegu, neki na drugačiji način, neki su odgođeni. Po Vašoj ocjeni, kako su se udruge snašle u cijeloj to situaciji?

To ćemo tek vidjeti kada prođe ova kriza. Iskreno se nadam da budući rad nijedne udruge ovim izvanrednim stanjem nije doveden u pitanje. HNV će pomoći koliko bude mogao i vjerujem da ništa nije bespovratno narušeno. Čak smo u ovom izvanrednom stanju napravili izmjenu u jednom projektu koju je pomogao Središnji ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a po kojem smo dva mjeseca intenzivno na terenu snimali rad i djelovanje kulturnih udruga. Ishodi ovog projekta će biti video materijal koji će ostati u arhivi svake udruge, a koji će se u smanjenom opsegu prikazati u okviru virtualne manifestacije Srijemci Srijemu i Šokci i baština. Ovim video uradcima trajno smo zabilježili bogatstvo s kojim se svaka udruga ima ponositi.

Što su planovi za 2021. godinu?

Nastaviti započeto. Nastaviti graditi zajedništvo sa svim subjektima hrvatske zajednice – od DSHV-a, Crkve preko kulturnih i drugih udruga, pa do pojedinaca, kroz institucionalno umrežavanje i jačanje. Nastaviti ne odustajati da jednog dana budemo dio koji nedostaje kako bi i matična i domicilna država bile cjelovite. A od »sitnijih« planova tu su početak izgradnje Hrvatske kuće, zatim stavljanje u funkciju područnih ureda, obnova rodne kuće bana Josipa Jelačića, uređenje prostora u Beogradu, organizacija popisa stanovništva, razvijanje informiranja na online platformama, usvajanje i realizacija aktivnosti Strategije informiranja i Strategije službene uporabe jezika i pisma, završetak prijevoda udžbenika i izrade planova nastave i učenja prema obrazovnoj reformi, registar gospodarstvenika, bilten o povredi manjinskih prava, o udrugama kulture, najboljim učenicima u nastavi na hrvatskom jeziku, fundraising, osnivanje scene na hrvatskom jeziku, »proboj« prema EU institucijama, a od mjesta koja su sada došla na vrh prioriteta HNV-a to su Sombor i Sonta.

Koncem 2021. godine u Srbiji će biti proveden popis stanovništva. Priprema li se HNV za to i što vidite kao moguće probleme?

Sprema se da se spremi. Imali smo jedan preliminarni sastanak na tu temu, ministrici Čomić smo uputili svoja zapažanja i zamolbe po pitanju predstojećih izbora, a prava organizacija i kampanja nam tek predstoji. Ono što je za početak važno, prema odličnom naputku našeg generalnog konzula, jest da svi kao pjesmicu moramo usvojiti i početi širiti da na popisu stanovništva u Srbiji 2021. godine na pitanje nacionalnosti kratko i jasno odgovaramo: »Hrvat« ili »Hrvatica«. Sve ostalo: »Bunjevački Hrvat«, »Hrvat-Šokac«, »Bunjevac«... možemo biti dan prije i dan poslije, ali na popisu ne, jer se takva formulacija pri obradi podataka ubraja u kategorije Bunjevaca nehrvata, ostalih i slično. No, o tome, podrobnije informacije, upute i kampanja tek nam predstoje. Vjerujem da ćemo i ovaj ispit zrelosti našeg zajedništva uspješno položiti!

Intervju vodila: Zlata Vasiljević