Tema Tema

Blagdan Isusovog rođenja

Tradicionalni način proslavljanja blagdana Isusovog rođenja na sjeveru Bačke je u većoj mjeri jednak u svim katoličkim obiteljima. U biti sama priprema za Badnji dan započinjala je još na Sv. Lucu (13. prosinca) kada se u manjim posudama sijalo žito, nezaobilazni ukras božićnog dekora, ali i svojevrsni indikator budućeg agrarnog prinosa. Na Badnjak su se djeca morala okupati i odjenuti čistu odjeću, otići na zornicu i skupa sa svim članovima obitelji pridržavati se cjelodnevnog posta. Zbog toga su svi ukućani s nestrpljenjem čekali da padne prvi mrak, kada je većina prakticirala sjedati za blagdanski stol i uz prigodne običajne radnje i svečani objed proslavljala Badnju večer. Sljedeća dva kazivanja potvrđuju ove navode, a razlike su, unatoč ruralnom i gradskom okruženju životnog prostora, zbilja minimalne.

Tavankut

»Moja sjećanja datiraju iz sredine šezdesetih godina kada sam kao petogodišnjak već bio svjestan proslave Badnjeg dana i večeri u našoj kući. Jutro je započinjalo zornicom, a po povratku s mise je moja mater Marija počela s pripravom tradicionalnog večernjeg objeda. Kuhala je grah čorbu, pravila tijesto sa sirom i makom i tzv. gube, ali dominantna je bila priprema ribe, kao glavnog jela s blagdanskog menua. Na stolu je bila zamedljana rakija, ali i posuda s medom u koju su se umakali komadići oraha, jabuka i češnjaka. Naravno, prije konzumiranja večere obvezno je bilo moljenje Očenaša i tek tada se moglo pristupiti jelu. Vinom koje se pilo za trpezom, poslije se gasila božićna svijeća i zbog uvriježenog vjerovanja pratio trag njenog dima. Kao nasljednik obiteljske tradicije, osobno gotovo ništa nisam mijenjao u današnjoj pripremi blagdanske večere, izuzev što više ne unosim slamu kao vid prigodnog dekora. Ipak, rado se sjetim vremena moje mladosti kada smo se kao djeca znali valjati i 'trljati' sa slamom, ali danas zbog prašine i osjetljivih kućanskih aparata ovaj detalj izbjegavam. Naravno, poslije večere i obiteljskog vremena, slijedio je zajednički odlazak na misu polnoćku«, kaže Grgo Orčić, trgovac.

Split i Subotica

»Kada sam se u Splitu udala za Hvaranina, moj bratić redatelj Petar Šarčević mi je rekao: ‘Krug se zatvorio’. To je bilo prije 50 godina, a mislio je na naše obiteljsko porijeklo. Kao svaka snaha, ugledala sam se na slavljenje Božića na dalmatinski način: bakalar, fritule, hrostule, makarana torta (makarska tradicija), ali je meni ostalo u srcu slavlje iz moje roditeljske kuće tako da ja danas priređujem Božić na način kako su ga moji roditelji slavili u Subotici. Prije večere pila se zamedljana rakija i pojela žlica meda s orasima i češnjakom. Blagdanski menu je bio: juha od graha začinjena maslacem, nasuvo sa sirom, riba – obično šaran i naravno kolači: osim mliječnog kruha – pletenica, torta i sitni kolači austrougarske recepture. Kao najmlađa, ulazila sam u svečanu sobu govoreći: ‘Sretan Božić, došla sam vam na položaj’. Onda bi počela svečana večera, a tata (poznati nogometaš Bačke 'Dečko' Šarčević) bi ugasio svijeću kruhom umočenim u vino – da se vidi kamo će dim ići i tko će te godine umrijeti. Obično bi dim išao ravno u vis i svi bi bili veseli. Još čuvam i palim svijeću u istoj čaši, kao znak sjećanja na moje porijeklo i običaje uz koje sam odrastala«, priča Jasna Dulčić-Šarčević, liječnica dentalne medicine.

Tradicijska trpeza nepromijenjena

»Božić spada u skupinu zimskih tradicijskih običaja kome se ljudi najviše vesele. Božićno vrijeme obiluje običajima koji se prenose s generaciju na generaciju i radi toga nam se može učiniti kako se isti od davnina nisu mijenjali. Istina je, pak, kako društvene okolnosti utječu kako na vanjska obilježja, tako i značenje koje im se pripisuje, o čemu je devedesetih godina prošlog stoljeća pisala etnologinja Dunja Rihtman-Auguštin u knjizi Etnologija naše svakodnevice. Naime, odgovori kazivača različitih godišta o pojedinim tradicijskim običajima razlikovat će se čak iako dolaze iz istoga mjesta stanovanja. Međutim, njihove odgovore najvjerojatnije će povezivati najistaknutiji simboli Božića poput zelenila, orašastih plodova, svijeća, vatre, slame, žita, paljenje badnjaka, ali i darivanje za koje Rihtman-Auguštin navodi kako su zapravo pretkršćanski supstrati, te božićno drvce koje je simbol suvremenog Božića. Zorni primjer ove tvrdnje jesu kazivanja sugovornika, koji svi navode kako se nekada na Badnji dan u dom unosila slama, te su se djeca na njoj valjala. Ovaj običaj polako se gasio nakon Drugog svjetskog rata preseljavanjem ljudi sa salaša u sela i gradove, gdje dolazi do promjene uvjeta i stila života.  Dok se tradicijska trpeza za Badnju večeru uglavnom nije puno mijenjala, kao primjer čestih i očitih promjena može nam poslužiti i novija tradicija ukrašavanja božićnog drvca koja je za jedno stoljeće prešla put od božićne grane, sječenog drveta do umjetnih ili stiliziranih stabala bora. Izgled ukrasa za bor i materijali od kojih su se izrađivali prilagođavali su se mogućnostima, kupovnoj moći i modnim trendovima. Tako su oni u prvo vrijeme bili od tijesta, papira, kokica, orašastih plodova, preko staklenih figurica do danas, najviše rasprostranjene plastike. Dakle, vremenom neki su se običaji izgubili, neki prilagodili novome vremenu, a treći su pak uvedeni za našega vremena. Zadaća svih nas je običaje koje baštinimo prenijeti na buduće generacije«, kaže doktorica etnologije i kulturne antropologije Aleksandra Prćić.

Online Badnja večer, polnoćka i Božić

Vjerni u potpunosti tradiciji ili je sukladno modernim vremenima prilagoditi osobnom doživljaju, i ovi božićni blagdani proteći će u lijepom obiteljskom raspoloženju proslavljanja novoga Isusovoga rođenja u svima nama. Negdje će biti slame, negdje je neće biti, ali će zato svuda na ovim prostorima sjevera Bačke biti prigodna svečana gozba u kojoj će dominirati nezaobilazna grah čorba i pečena riba.  Nažalost, ova 2020. godina zbog pandemije koronavirusa bit će znatno drugačija u odnosu na svoje prethodnice. U cilju sprječavanja širenja covida-19 i poštivanja važećih sigurnosnih mjera brojne obitelji neće biti kompletne za blagdanskim stolom, jer pojedini članovi koji žive u inozemstvu neće moći stići u svoj rodni kraj i domove najbližih srodnika. Na određeni način upravo će zahvaljujući suvremenoj tehnici ovi božićni blagdani doživjeti svojevrsnu modernizaciju i prilagodbu vremenu koje živimo. Putem Skypea, Facebooka, Vibera, Whatsappa, Messengera i sličnih audio-video online platformi na otvorenim zaslonima PC-a, laptopova, tableta i smartphonea svi će moći vidjeti se i čestitati Božić. Možda je to početak baštinjenja nove tradicije.

D. P.    

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay