Aktualno

Život se očitova i vidjesmo i svjedočimo

Iz božićne poslanice nadbiskupa Beogradske nadbiskupije mons. Stanislava Hočevara

»Nisi se strašio…«

Tako sam radostan što mogu biti s vama!

S vama sam u zajedništvu neopisivo divne Tajne života; s vama sam u nadi i vjeri da smo od Nositelja svekolikoga života, to jest Isusa Krista, život i primili te da smo sad u svome zemaljskom hodočašću na putu prema punini pravog života.

To je naime onaj Život o kojem govori Isus iz Nazareta: »Dođoh«, veli, »da vi imate život! I u izobilju da ga imate!«

Jer Isus ne škrtari sa životom.

Isusu svakako nije drago što živimo u pandemiji. Isus se nije pomirio s tim da živimo u strahu i neizvjesnosti. Jer nije po Njegovoj volji da budemo zatvoreni, da budemo izolirani i udaljeni jedni od drugih! A kamoli da bi On mogao željeti da živimo s maskama na licu. Na licu koje odražava naš identitet, našu originalnost, naše jedinstveno povijesno i kozmičko mjesto. Sve to nije po Njegovoj volji, sve to smo, nažalost, izabrali mi sami ‒ svjesno ili nesvjesno. Mislili smo, naime, da možemo mijenjati svoj identitet i proglasiti se »tvorcima«, »bogovima«, »realizatorima« Božje snage...

Zašto je, dakle, pravo slavljenje Božića tako važno? Upravo zato što nam samo Bog može reći tko je Bog, a i tko je čovjek i kakav treba biti čovjekov život. Samo zato je, naime, Bog postao čovjekom. Zato je sam čin gledanja, promatranja, prihvaćanja, identificiranja s Bogo-Čovjekom, Isusom Kristom ‒ i slavljenje Njegovog utjelovljenja ‒ jedini izlaz iz svih današnjih redukcija života. Ako nam danas neki nude cjepiva u čiji sastav ulaze dijelovi manipuliranih stanica ljudskog bića, ljudskih fetusa, i govore nam da nam donose lijek, na duge staze donose nam zapravo novi covid. Božić je, naime, veličanstveno slavlje života po zakonima Boga Tvorca. Ne može nam sebična ljudska ruka, koja teži novcu i slavi, donositi zdravlje; to može samo bezuvjetna ljubav sklopljena u neraskidivom bračnom savezu, koja se zato besplatno predaje, živi i rađa život u majčinskom krilu.

Od srca želim svima nama, draga braćo i sestre, da i ove godine imamo vremena čitati taj »revolucionarni« tekst najvećeg proroka i naći vremena kontemplirati pred jaslicama važnost utjelovljenja samoga Boga.

Svestrano nas može iscijeliti samo naše slobodno i svestrano sjedinjenje s Bogočovjekom Isusom.

Eto zašto je sveto bogoslužje od sudbinskog značenja za svakoga od nas. Vjera i bogoslužje nisu namijenjeni privilegiranima. Oni su dar za sve.

Iskreno se molim za svakog pojedinca, za sve naše obitelji i sve zajednice, da ovim, punijim otkrićem Božića omogućimo naše novo zajedništvo, novu blizinu, novu radost.

Neka nas, dakle, Novorođeni uvede i vodi u integralnom zdravlju tijekom čitave Godine Gospodnje 2021. »Tebe, dakle, Novorođeni, molimo: pomozi svojim slugama i svojim službenicama!«

A ja Vas, draga braćo i sestre, najponiznije blagoslivljam: u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

 

Iz božićne poslanice biskupa Subotičke biskupije mons. Slavka Večerina

Život se očitova i vidjesmo i svjedočimo

Približavamo se proslavi još jednog Božića. Još jednom će nas liturgija svete božićne noći povesti u tihu i svetu betlehemsku noć, u kojoj se prije 2000 godina utjelovio Život. Zasigurno će i ove godine vjernici pohrliti u crkve, okititi borove u svojim kućama, napraviti jaslice. Kupovat će se darovi, čestitat će jedni drugima i mogli bismo kazati: sve će proći kao i obično. 

»Život se očitova, vidjeli smo i svjedočimo«. Ne zapinju li nam odmah za oko dvije riječi: vidjeti i svjedočiti? Zaustavimo se ovoga Božića na njima. Vjerujem da smo svi toliko puta u životu sudjelovali na liturgijama polnoćke. Svi smo, uvjeren sam, osjetili neku mističnost trenutka, sve nas prođu trnci dok u toj noćnoj euharistiji čitamo biblijske tekstove, dok slavimo Život. Ti osjećaji – to je naše »vidjeti«. U tim trenucima proživljavamo iste one osjećaje koje su te davne noći proživljavali pastiri koji su došli vidjeti dijete Isusa. Međutim, čini se da uglavnom na te osjećaje, na to da smo vidjeli, zaboravljamo čim napustimo crkvu, a tada bismo trebali svjedočiti.

Trebamo odgovoriti svom kršćanskom pozivu da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, da budemo kvasac društva u kojem živimo. Očigledno je da u našem društvu vlada letargija, beznađe, bezidejnost. Mi kršćani pozvani smo u ovo društvo vratiti optimizam i nadu, ma kako teško bilo.

Trebamo odgovoriti našem pozivu koji smo dobili na krštenju i ulijevati nadu i optimizam, radost i veselje. Ta nada i taj optimizam, to je »svjedočenje«.

U tom svjedočenju trebamo krenuti najprije od vlastitih obitelji. Kriza u društvu ne pojavljuje se bez razloga. Do nje se dolazi zbog krize u obitelji. Koliko se moli u našim obiteljima? Koliko naših obitelji redovito prisustvuje nedjeljnim euharistijskim slavljima? Nažalost, odgovori na ova pitanja su porazni. Koliko roditelja ne priča sa svojom djecom? Koliko djece ne poštuje svoje roditelje? Koliko roditelja živi nevjenčano i tako sablažnjava svoju djecu? Koliko supružnici imaju povjerenja jedno u drugo?

Ako želimo vratiti nadu i optimizam u ovo naše društvo, a na to smo pozvani, onda najprije vratimo obitelji ono mjesto koje joj u društvu pripada.

Kršćanska obitelji, budi zaštitnik, a ne uništavač života! Trgni se i postani ono što bi trebala biti. Postani kvasac koji će pridonijeti zdravijem i boljem razvoju naše sredine u kojoj živimo! »Vrijeme je već da se oda sna prenemo, noć poodmače dan se približi«.

Svima vama od srca želim da vidite i da svjedočite. Želim vam čestit i blagoslovljen Božić, te da ga provedete u miru svojih obitelji kako biste iz toga mogli crpsti snagu za uspješnu 2021. godinu.

 

Iz božićne poslanice biskupa Srijemske biskupije mons. Đure Gašparovića

Sam je Bog postao djetetom

Braćo i sestre u vjeri Kristovoj!

Blagdan Božića započeo je svetim vremenom došašća. To je vrijeme priprave na radosno Isusovo rođenje, vrijeme priprave na susret s Bogom koji dolazi biti Bog s nama – Emanuel. Kroz vrijeme došašća dublje smo proživljavali Isusov poziv »bdijte i molite«! U tom svjetlu i ovoga Božića, usprkos svim novim nedaćama, Božja blizina i istina utjelovljenja unosi novu radost u naše domove i obnavlja našu spremnost da se iz dana u dan suobličujemo slici Sina Božjega, pripravljajući se tako za onaj konačni susret s Gospodinom koji će trajati zauvijek, u radosti koja nema kraja.

Božić je objava otajstva koje je bilo od vijeka sakriveno: spasiteljski plan što ga je Bog pripravio i ostvario iz ljubavi prema nama. Objavljen nam je najdivniji vid toga plana: Sam Bog dolazi nas spasiti. Bog, iz ljubavi prema svojemu najdičnijem stvorenju, čovjeku, htio je s čovjekom ponovno uspostaviti zajedništvo narušeno čovjekovim padom.

Mi vjernici u svakoj prilici i neprilici, a ponajviše u ovoj epidemiološkoj situaciji koronavirusa, pozvani smo odgovoriti vjerom u Onoga koji sve može promijeniti. On koji je sebe dao za naše spasenje i pokazao koliko smo mu dragocjeni, od rođenja u špilji do predanja na drvu križa, i sada je naš Suputnik, utjeha i nada. Pozvani smo rasti u vjeri da je Bog pohodio narod svoj i da nas nikakve nevolje ne mogu od Božje ljubavi odijeliti.

Božić je donio svima nama Isusa Krista. Donio ga je priprostim pastirima, trima kraljevima, velikanima svijeta, učiteljima mudrosti, vođama i vladarima naroda kojima donosi nestvorenu mudrost, vječne poglede i pravu veličinu duha.

Novorođeni donosi pomoć i lijek onima koji trpe nevolju, koji su bolesni, koji doživljavaju nesreću i bijedu, pogođenima koronavirusom. Isus donosi snagu liječnicima i bolesničkom osoblju, onima koji se sada brinu o bolesnima. Našim obiteljima donosi ljubav, vjernost, slogu, blagoslov u djeci, zajedništvo u molitvi i nedjeljnom slavljenju mise, koliko je moguće u sadašnjoj situaciji. Da djetinjstvo posveti sam je veliki Bog postao djetetom. Isus hoće da djeca k njemu pristupaju kao svom najboljem prijatelju. I onima je došao koji su još daleko, koji sjede u tami, poganima i nevjernicima. I za njih se rodio mali Božić. Nastanio se među nama u naše biskupije, u župne zajednice.

Pozivam sve vjernike da pretvorimo ovu pandemijsku krizu u prigodu da, unatoč ovoj kušnji, u nadi budemo radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani. Neka molitva i djela ljubavi ostanu obilježje ovog Božića, a naša molitva za zdravlje i blagoslov našega naroda u ovom izazovnom vremenu neka bude usrdna!

Svima Vama, draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji i župni suradnici, te svim ljudima dobre volje, želim sretan Božić i blagoslovljenu novu godinu.

 

Iz božićne poslanice biskupa Zrenjaninske biskupije dr. Ladislava Nemeta

Čemu se radovati ovoga Božića?

Živimo u teškim vremenima! Često kažemo: nikada nije bilo tako teško, nikada toliko bolesnih odjednom. Štoviše, tu je i velika nezaposlenost, rastuće siromaštvo, usamljenost, depresija i još mnogo toga.

Kako možemo proslaviti Božić u ovako teškom vremenu? Kako usred ograničenja, kada naši voljeni članovi obitelji možda nisu mogli doći iz inozemstva ili su se vratili doma ali su ostali bez posla? Imamo li razloga za radost?

Ako pažljivije pogledamo religiozni, kršćanski sadržaj božićnog blagdana, onog prvog Božića kada se Isus rodio, bit će nam jasno da i tada nije bilo sve bajno. U to vrijeme Cezar u Rimu je smislio popisati stanovništvo, i to u mjestu odakle potječe obitelj. Koliko je neugodna bila stvar da baš zbog toga Josip i Marija moraju krenuti na put iz Nazareta u Betlehem. Nije daleko, rekli bismo danas, 134 km, 2,5 sata vožnje automobilom. Ali zar bez automobila? Bez pametnog telefona? Zar na leđima magarca? I, naravno, u drugom stanju, jer znamo da je Marija čekala dijete. Ni riječi o porodilištu, babici ili toploj vodi. Ali trebalo je pronaći izlaz iz te situacije. Porođaj se nije mogao odgoditi. Kukanje, gunđanje sigurno ne bi dovelo do nekih rezultata. Nazaretska obitelj je dakle učinila ono što je morala: krenula je na put. Nije pametovala, nije gunđala... i tako je postala suradnik Božjeg plana.

Iz ovoga možemo vidjeti da za Boga ne postoje naročito teška vremena i posebno teške okolnosti. Bog ima plan za nas u svakoj situaciji i čeka, nadajući se da ćemo biti njegovi suradnici.

Mogu prepoznati Božji plan onda kada prestanem s jadikovanjem, s nezadovoljstvom i otkrijem što mogu jâ učiniti u ovoj situaciji, da svoju okolinu učinim što ljepšom, da svoju dušu očistim od svakog bijesa i nezadovoljstva i odgonetnem ono na čemu mogu biti zahvalan, usprkos svemu. Bog nije virtualno prisutan, već je tu, i u onim malim skrivenim mogućnostima ljubavi, i čeka da Ga otkrijem. Bog je postao čovjekom u veoma teškom vremenu. A to je bilo moguće, jer su Marija i Josip prepoznali što im je činiti i smjelo su prihvatili život.

Prepoznajemo li kojim to čudesnim situacijama možemo biti svjedoci danas? Kakvo se čudo događa oko mene ovog Božića, čemu se mogu radovati bez obzira na sve? Za što mogu biti zahvalan u ovo vrijeme? A ako ne nađemo ništa drugo, onda se barem zahvalimo Bogu za ono od čega nas je zaštitio do danas.

Ove godine ponovo slavimo rođenje Isusovo, On dolazi u ovo vrijeme pandemije, daje nam priliku koju možemo iskoristiti da uljepšamo svoje neposredno okruženje.

S ovim mislima želim svima Vama blagoslovljene božićne blagdane, te sretnu novu godinu punu zdravlja, ljubavi i milosti.