Kolumne
Politička trakavica
Hoće li ili ne predstavnici hrvatske manjinske zajednice u Srbiji biti dio vlasti na različitim razinama pitanje je koje je i dalje je otvoreno. I dalje je to predmet različitih nagađanja, kombiniranja, dogovora, pregovora, ustupaka. Dobru volju prvi je pokazao predsjednik Pokrajinske vlade Igor Mirović, koji je u pokrajinskim tajništvima našao mjesta za hrvatsku zajednicu. (Ne)očekivano njegov primjer slijedio je prvi čovjek Novog Sada Miloš Vučević, pa će tako u funkcioniranju gradske vlasti u glavnom gradu Vojvodine ulogu imati i članovi novosadskog odbora DSHV-a. I to je za sada to. Dokle su stigli i u kom smjeru idu dogovori i razgovori u Subotici, Somboru, Apatinu… da se samo nagađati. Kao što se da nagađati i odakle je i zašto u javnost dospjela informacija o postavljenju Tomislava Žigmanova na mjesto državnog tajnika u ministarstvu Gordane Čomić.
Sama ministrica u intervjuu za naš tjednik tu informaciji nije ni potvrdila, niti je decidno demantirala da će Hrvati, uz još neke druge manjine, dobiti »svoj« dio u Ministrastvu za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Na konkretno pitanje naše novinarke o mogućem imenovanju Žigmanova na dužnost državnog tajnika odgovor je bio: »Mi ćemo sasvim sigurno surađivati«. Neodređeno, rečeno tako da ostavlja prostora i za jedno i za drugo. Rečeno neodređeno, ali je ipak i to neodređeno više od onoga što smo dobili u kabinetu premijerke Ane Brnabić, jer na naša pitanja hoće li i na koji načih Hrvati biti uključeni u republičku vlast odgovor nikada nismo dobili.
Otvara to jedno novo pitanje. Ili pitanja. Ukoliko se želi, jer ipak je to odraz političke volje, a ne zakonskog rješanja, Hrvate uključiti u vlast zašto to nije urađeno ni dva mjeseca nakon formiranja republičke vlade? Ukoliko se, pak, ne želi načiniti taj ustupak, zašto se to onda i ne kaže?
Što se važe, koje su opcije na stolu i što će pridonijeti da konačni ishod bude na jednoj ili na drugoj strani? To vjerojatno zna samo jedan čovjek čija se konačna riječ i čeka.
Z. V.
