Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Zeleni sjevernobački otok

U agrarnoj pustinji sjeverne Bačke nema većih šumskih područja, ukoliko se izuzme kompleks subotičkih šuma na pijesku. Riječ je o, uglavnom, zasadima, i to vrsti drveća koje su tu donijete upravo da bi usporile kretanje negdašnjih živih pješčanih dina Subotičko-horgoške pješčare: bagrema, crnoga bora, ali i hrasta lužnjaka i gelegunje, koja se počela nekontrolirano širiti posljednjih godina. Odvojena od ovoga kompleksa je šuma Čikerija (Тavankutskа šumа), površine, na južnoj strani državne granice, 534 hektara. Kao i samo naselje, nekadašnja pustara Čikerija, i šuma koju obuhvaćaju pustarski šorovi podijeljena je državnom granicom južnoslavenske države i Mađarske na dva dijela prije stotinu godina. No, i dalje u gotovo 1.500 hektara šumskoga krajolika uživaju stanovnici Čikerije, Kunbaje i Prlkovića u Mađarskoj, te Tavankuta u Srbiji. Sjevernije od čikerijskoga zelenila šume su vrlo daleko. Južno ih nema ni za lijeka. Istočno su to subotičke šume, pa galerijske šume koje prate tok Tise, a ka zapadu prva pogranična šuma je ona kod Berega. Čikerija je, gledano iz zraka, zeleni sjevernobački otok.

Hotel s pet zvjezdica

Tako ga gledaju mnogobrojne ptice koje ondje žive. Otoci uvijek donose obilje hrane, mira, kao i mnogobrojne druge šanse za život. Štite od nepredvidivosti i opasnosti koje donosi okolno more. Oko ovoga otoka je pustoš agrarne jednoličnosti, a unutar njega… tko zna što. Ornitolozi se nadaju da bi tu mogao svratiti čak i orao krstaš – sada već poznata zvijezda ovdašnjega neba i najrjeđa ptica gnjezdarica našeg podneblja. Oni su, okupljeni u novosadskom Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, tijekom studenog, a da bi privukli orla krstaša, u Čikeriju postavlili u krošnje odabranoga drveća dvije velike plitke metalne košare u kojima onda ptice mogu lakše napraviti gnijezda. Maksim Karanović, biolog koji radi u ovome Društvu, koordinirajući EU projekt »PannonEagle«, pojašnjava čemu služe ove strukture.

»Nestankom autohtonih šuma u Vojvodini i sve većim pritiskom poljoprivrede i ilegalne sječe, preostaje sve manje stabala na kojima bi orlovi krstaši mogli neometano graditi svoja velika gnijezda. Ptice samostalno teško mogu pronaći stablo koje bi ispunjavalo sve njihove potrebe: dovoljna visina za osmatranje okolice, blizina teritorija na kom mogu loviti, bez prometnih putova ili svakodnevnih poljoprivrednih aktivnosti u neposrednoj blizini, te da je stablo dovoljno čvrsto, s grananjem odgovarajućim za pravljenje gnijezda. Mi im svojim aktivnostima pomažemo da lakše odaberu mjesta za gnijezda«, kaže on.

Dodaje da su dodatne dvije platforme postavljene u drvoredu uz Krivaju nedaleko Male Bosne.

Zašto baš u Čikeriji? Iako u blizini nema niti jednog para orla krstaša (najbliži je 50 km istočno, u sjevernom Banatu), ljubitelji ptica ohrabreni su nedavnim uspjesima svojih kolega u Mađarskoj na poslu zaštite ove vrste. Oni su, naime, upravo postavljanjem »platform« na mjestima gdje ima dosta hrane, i na vrlo velika stabla crnih topola, uspjeli prvi puta privući krstaše na mjesta gdje nikada nisu podizali mlade, pokraj Gare, Tataháze i Bikića. Ova tri »pogranična« para i njihovi potomci su tijekom ovoga ljeta posjećivali okolicu Male Bosne i Tavankuta u potrazi za hranom, uz vrlo uzbuđeno praćenje njihovoga leta ovdašnjih ornitologa. Neki drugi pripadnici ove vrste relativno su često nadlijetali sjever Bačke tijekom hladnijeg perioda godine, što se može pratiti po putanjama ptica koje su obilježene satelitskim odašiljačima. Ulijeva to ornitolozima još više nade da će na proljeće neki od njih ostati i ovdje sviti gnijezdo, a Čikerija im sada dođe kao hotel s pet zvjezdica. Karanović pojašnjava razloge te nade. »Čikerijska šuma odabrana je jer je, kao pogranično područje, osobito važna. Ove ptice daljim rastom populacije tražit će nove teritorije za gniježđenje i u dijelovima Panonske nizine u kojima još uvijek nisu prisutne. U tim krajevima ne natječu se s drugim orlovima, a imaju dovoljno hrane«, kaže on.

Orao krstaš je ozbiljan predator i može uhvatiti veliki broj ptica srednje veličine, kao i sisavaca do veličine zeca. Banatski parovi uglavnom jedu gačce, divlje golubove, sive vrane i svrake, no ne ustručavaju se jesti niti mrtve životinje.

(Pre)kasno?

Upravo u tome je i poteškoća u njihovij zaštiti. Projekt »PannonEagle« ima za glavni cilj spriječiti trovanje krstaša i drugih ptica grabljivica pesticidima, na mamcima koji se namjerno postavljaju da bi ubili neke druge životinje, ponajčešće lisice i šakale. Crna je bilanca vrlo poražavajuća. Po izvješćima Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, u cijeloj državi je u posljednjih 20 godina 2.071 ptica stradala tako što se otrovala, na 321 lokaciji, od kojih je veliki broj u sjevernoj Bačkoj. Stradalo je, između ostaloga, više od stotinu orlova štekavaca, a nedavno je otrovan i jedan krstaš. Iz tog razloga ornitolozi često pretražuju mnoge od ovih lokacija radi otkrivanja slučajeva trovanja. Na žalost, do sada zbog postavljanja otrovanih mamaca nitko nije kažnjen u Srbiji.

А ako dođu, hoće li krstaši biti odgovarajuće zaštićeni u Čikeriji? Do sada, unatoč nekoliko inicijativa u periodu 2014. – 2017., te unatoč tome što su ovdje pronađene značajne prirodne vrijednosti, nije bilo naznaka da ideju o zaštiti ovoga područja, koju su iznosili Tavankućani, podržavaju službena tijela zadužena za zaštitu prirode. Ni sada nije bolja situacija, jer u planu Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode je da predloži zaštitu Čikerijske šume 2030. godine. Ipak, propisi kažu da je orao krstaš strogo zaštićena vrsta, te svakome tko je ugrožava prijeti prilično ozbiljna zakonska kazna.

Marko Tucakov

 

ANTRFILE

Orao krstaš

Orao krstaš je ikonična ptica, pravi simbol moći i zaštite prirode. Orlovska gordost smjestila ga je na grbove mnogih država, pa i Srbije, kako tumače heraldičari. Simbol zaštite prirode u (središnjoj) Europi je postao, jer je njegova populacija dramatično opala u drugoj polovici posljednjega stoljeća. Ipak, zahvaljujući zaštiti, orlova u Panonskoj nizini je sve više. U Mađarskoj ih sada ima više od 300 parova (do prije dva desetljeća ih je bilo pet puta manje). U Srbiji je u tekućem desetljeću bio poznat teritorij samo jednog, do maksimalno tri para, ove godine.

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika