Tema

Ulaganje u dijete je najbolje ulaganje

Na 44. sjednici Hrvatskog nacionalnog vijeća jednoglasno je usvojen prijedlog predsjednice Odbora HNV-a za obrazovanje Margarete Uršal da se priznanje u području obrazovanja Pajo Kujundžić ove godine dodijeli sestrama Družbe Kćeri milosrđa i prvom vrtiću na hrvatskom jeziku u Srbiji Marija Petković – Sunčica.

U obrazloženju se navodi kako su sestre Kćeri milosrđa vođene porukom »Ulaganje u dijete je najbolje ulaganje« odlučile ponovo u samostanu otvoriti vrtić, te je tako vrtić Marija Petković – Sunčica 18. rujna 2001. godine i otvoren. Bio je to prvi vrtić na hrvatskom jeziku u Srbiji, prvi katolički vrtić u Srbiji i prvi vrtić u Subotici u kojem se radilo po programu Marije Montessori. Dakle, u svemu prvi. Samim time možemo reći da je ujedno i temelj obrazovanja na hrvatskom jeziku u Srbiji.

Kupnja i renoviranje prostora za vrtić

Glavni pokretač otvorenja ovoga vrtića bila je predstojnica samostana sestara Kćeri milosrđa u Subotici s. Silvana Milan koja se i danas dobro sjeća kako je to izgledalo prije više od 19 godina.

»Naša Družba je poznata po tome da je već ranijih godina radila s djecom, od dolaska sestara u Suboticu 1923. godine, pa sve do kraja Drugog svjetskog rata. Tada se rad s djecom prekinuo, a mi smo preuzele brigu o starijim gospođama. Vrtić je otvoren uz pomoć tadašnjeg gradonačelnika Józsefa Kasze, predsjednika IO Subotica Imrea Kerna, Katoličke službe za pomoć, župnika mons. dr. Andrije Anišića i drugih dobročinitelja. Stručni koordinator projekta bio je pedagog u PU Naša radost Dujo Runje, koji je svojim savjetima i nesebičnim radom pridonio otvorenju vrtića, ali i postavci programa, stručnom usavršavanju odgojiteljica i brojnim djelima. Sve je to mogao jer je, kao i svi mi imao veliku podršku tadašnjeg ravnatelja PU Naša radost Jaše Šimića. Veliku im zahvalnost dugujemo«, prisjeća se s. Silvana.

Katolička služba za pomoć (Catholic Relief Services – CRS) je nakon bombardiranja 1999. godine pomogla otvaranje deset vrtića u Srbiji, među kojima je i vrtić Marija Petković – Sunčica. Tako je na sebe CRS u prve tri godine preuzeo kompletne troškove (plaće, hrana, režija).

»Nakon posjeta delegacije iz CRS-a mi smo krenuli u potragu za odgovarajućim prostorom. U našoj kući su se u međuvremenu ispraznile tri prostorije, te smo ponudili taj prostor, međutim oni su inzistirali da ulaz mora biti odvojen od samostana. Obitelj Ivana i Blaženke Piuković, koji su stanovali odmah do nas su ponudili svoju kuću, te smo ju otkupili. Tek kasnije u knjigama sam saznala kako je ta kuća nekada bila u vlasništvu Družbe i da je Marija Petković prve sestre koje je dovela u Suboticu smjestila upravo u tu kućicu«, kaže se s. Silvana.

Početkom 2001. godine krenulo se s preuređenjem dijela samostana i kupljene kuće, koji su se ozbiljnim građevinskim radovima spojili u jedno – današnji vrtić. Osiguran je zaseban ulaz i dvorište, a urađena je kompletna adaptacija prostora, sanitarnog čvora, instalacija... tako da se i danas vrtić nalazi pod svodovima samostana. U tom periodu puno se ulagalo i u obrazovanje i edukaciju budućih odgojiteljica koje su već godinu dana prije krenule na razne seminare i usavršavanja, a kako bi roditeljima prezentirale što će se i kako raditi u vrtiću, u ljeto 2001. godine započele su s radionicama. Tako se prve godine u ovome vrtiću našlo oko 50 djece koja su bila okružena ljubavlju, nesebičnim radom odgojiteljica, koje su aktivno sudjelovale u svim pripremama vrtića, uređenju i izradi Montessori materijala. Vrtić je tada, kako su potvrdile sve odgojiteljice, disao kao velika obitelj. Neizmjernu podršku i pomoć pružili su i brojni roditelji koji su vjerovali u opstanak i kvalitetu ovoga vrtića, koja se već više od 19 godina iznova potvrđuje.

Prelazak pod PU Naša radost

Tri godine, kako je dogovoreno s CRS-om, su brzo prošle i financije su slabo pristizale, a časne sestre nisu mogle roditeljima naplaćivati punu cijenu kako bi pokrile sve troškove.

»Nastao je problem. Bile smo na nuli. Nismo imale više iz čega sve to izdržavati. Tada je PU Naša radost na čelu s Jašom Šimićem, a u dogovoru s nama, preuzela brigu oko vrtića. Ono što nam je tada bilo bitno, a i danas je, jest da su sva načela koja smo mi postavili na početku zadržana«, kaže s. Silvana.

Na početku je među odgojiteljima bilo i časnih sestara, jedna od njih je i s. Iva Bagarić koja je u vrtiću u Subotici radila do 2004. godine. Po riječima s. Silvane, časne sestre više nisu prisutne u vrtiću kao odgojiteljice, ne drže više niti vjeronauk, samo povremeno s. Eleonora Merković drži sate talijanskog. »Nažalost, situacija je takva i nismo više u samom odgojnom procesu, ali smo uvijek tu i voljne pomoći. Djeca dolaze u našu kapelicu koja je u sklopu samostana i imaju ipak neki kontakt s nama, no, ne onakav kakav smo imali u početku. Mi smo i s ovim zadovoljni i drago nam je da su tu djeca, da ih čujemo. Djeca, odgojiteljice, roditelji i sama ova kuća su nam svakoga dana u molitvama i u našim srcima«, kaže s. Silvana.

Marija Petković – Biser

Valja se podsjetiti kako je Družba Kćeri milosrđa ove godine proslavila 100 godina osnutka i djelovanja. Blažena Marija Petković je već 1923. godine poslala pet sestara u Suboticu gdje je otvoren Dom za djecu Kolijevka. Godine 1930. Sagrađen je samostan u Skerlićevoj ulici, te je otvoreno zabavište i sirotište za djecu Zavod sv. Terezije i muško sirotište sv. Antuna. Sve ovo su državne vlasti 1946. godine uzele od sestara. U to vrijeme otvarale su se nove zajednice, te su sestre imale svoje kuće u brojnim mjestima: Vajska, Novi Sad, Đurđin, Sombor, Aleksandrovo, Starčevo i Zemun, a danas je ostala samo kuća u Subotici sa svega šest sestara.

Kada su sestre 2013. godine napustile prostor u župi Marija Majka Crkve, u istom prostoru je otvoren još jedan vrtić.

»Velika zainteresiranost roditelja za vrtić potaknula je roditelje, odgojitelje, pa i nas u PU Naša radost, na dodatni angažman. Tako je 13. rujna 2013. godine otvoren još jedan vrtić na hrvatskom jeziku Marija Petković – Biser, kao ogranak ovoga, a početkom listopada ove godine u tom objektu su s radom počele i jaslice«, pojašnjava pomoćnica ravnatelja PU Naša radost Dajana Šimić, koja je i sama bila jedna od prvih odgojiteljica u vrtiću Marija Petković – Sunčica.

»Otvorenje ovoga vrtića je za mene bilo ostvarenje dugo očekivanog cilja. Na edukaciju smo krenuli još 5. listopada 2000. godine, a otvorenje sam doživjela kao novo iskustvo u ulozi odgojitelja. Bile smo uključene u čitavu organizaciju vrtića, od gradnje, opremanja... Brojne edukacije su me povezale s puno ljudi, a sam način rada u vrtiću je otvorio nove vidike i što se tiče vjere, pa i samog programa. Sve nam je bilo novo, bio je to svojevrstan izazov. Usavršavali smo se na svim poljima, pa i u jezičnim. Iako se radilo na hrvatskom jeziku, u komunikaciji s djecom i roditeljima nismo zaboravili ni naš dijalekt – ikavicu. Lijepa sjećanja nosim iz tog vrtića. Tada sam se ostvarila i kao roditelji i kao odgojitelj, te sam se kroz vrtić i rad s djecom formirala u oba poziva. U vrtiću smo radili kao jedan tim, svatko od nas je djeci darovao najbolji dio sebe, a onda ni rezultati nisu mogli izostati«, kaže Dajana Šimić koja je iz ovoga vrtića otišla 2013. godine na mjesto pomoćnice ravnatelja i danas je zadužena za vrtiće na hrvatskom jeziku.

Uz Dajanu, seminare i edukaciju prošla je i Dijana Hičik, sada Milodanović.

»Za ovaj vrtić me vežu posebna sjećanja. Imali smo sjajnu ekipu koja je radila na početku, punu entuzijazma i želje za novim znanjem, za usavršavanjem i na kraju za rad s djecom. Pomoć roditelja, ali i ljudi iz zajednice također nije izostala. Putovali smo na razne edukacije i grabili znanje. Uvijek kad netko spomene ovaj vrtić, probudi u meni lijepa sjećanja i uspomene«, kaže Dijana, koja je u vrtiću Marija Petković radila do 2007.godine, kada je prešla u drugi objekt Naše radosti u kojem se također radi po programu Marije Montessori.

Pod okriljem tri Marije

Iz prve ekipe odgojiteljica koje su radile u vrtiću sve do danas ostala je Marina Piuković, koja je i šefica ovoga objekta.

»Zahvalna sam Duji Runje koji me je tijekom ljeta 2001. godine pozvao da krenem na seminar i brojne edukacije kako bih se osposobila za rad u Montessori vrtiću. Bili su to prvi koraci Montessori programa, a kasnije smo napredovali, učili od najboljih poput stručnjakinja za Montessori program prof. Mirjane Marković iz CRS-a, te kasnije od Silvije Philipps iz Zagreba. O programu Marije Montessori su nas u praksi najviše naučila sama djeca. Presretna sam da je ovaj vrtić pod okriljem samostana odlučio raditi po tom programu koji prožima i vjeru, te smo ujedno tijekom svih ovih godina mogli širiti vjeru, našu kulturu, običaje i jezik. Budući da su i moja djeca, svo četvero, išli u ovaj vrtić i kao roditelj sam mogla vidjeti dobrobiti vrtića, a posebna je blagodat da to što njegujemo doma možemo njegovati i u vrtiću«, kaže Marina i pojašnjava kako ovaj vrtić čuvaju tri Marije – svaka na svoj način: Nebeska Majka Marija, blažena Marija Petković i Marija Montessori.

Sljedeće godine vrtić Marija Petković – Sunčica obilježit će 20 godina postojanja i djelovanja. Iz njega je izašlo na stotinu zadovoljne i sretne djece, koja bi možda najbolje mogla potvrditi da je ovogodišnja nagrada na području obrazovanja došla u prave ruke.

Ž. Vukov

 

ANTRFILE

Vrtići pod zagovorom blaženice

Vrtići koji nose ime blažene Marije Petković osim u Subotici djeluju i rade i u Hrvatskoj. Tako pod istim nazivom radi i djeluje vrtić u Osijeku, Zagrebu, Čakovcu, Puli, Splitu i Blatu, a jednom godišnje se u rodnom mjestu Marije Petković – u Blatu organizira susret svih vrtića koji nose ime blaženice.