Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Pčelar iz nužde

Ako u Stanišiću pitate za Savu Tadića, nije baš sigurno da će vam svi znati reći kako da ga nađete, ali ukoliko pitate za Savu Tadića pčelara, priča je već drugačija. Zato Savo u šali kaže da je Pčelar njegovo drugo prezime. I ne samo to pčelarstvo za Savu, za razliku od većine pčelara, nije hobi koji popunjava kućni proračun već posao od koga živi. Danas je jedan od najvećih pčelara u Somboru i okolici iako prije dvadesetak godina nije gotovo ništa znao ni o pčelama, ni o pčelinjacima.

Početak s posuđenim košnicama

Savo je pčelar postao iz nužde. Prije više od dva desetljeća. Bio je tada mladić, tek došao iz vojske, tek osnovao obitelj, a tvrtka u kojoj je radio »na klimavim nogama«. Vidio je Savo da tu budućnosti nema i da se treba okrenuti kakvom vlastitom poslu. 
»Razmišljao sam što bih mogao raditi uz posao u tvornici. Zemlje ili neki drugi kapital nismo imali, pa sam prihvatio ideju svoga kuma, koji se već bavio pčelarstvom, da i ja nabavim nekoliko košnica. To je bio početak, a u međuvremenu sam se, slobodno mogu reći, zaljubio u pčelarstvo i vrlo brzo to je postao glavni izvor prihoda moje obitelji«, prisjeća se Savo svojih pčelarskih početaka. 
A taj početak bio je sa šest rojeva, koje je kupio u Monoštoru, dok je polovne košnice dobio od kuma. I krenuo je povećavajući svake godine broj košnica u svom pčelinjaku. Opet iz nužde, počeo je i sam praviti košnice. Sanjajući da na svom gospodarstvu ima stotinjak košnica. Kada se i to ostvarilo, pojavio se novi problem – seljenje pčela, pa je trebalo kupiti i vozilo. Onda se s povećanjem broja pčelinjih društava počela širiti i lepeza proizvoda, jer uz med Savo je još mogo toga ponudio tržištu. 
»Dugo nam je med bio osnovni proizvod. Vremenom smo počeli proizvodnju pčela za druge pčelare, počeli smo proizvodnju matica, peluda, matičnog mliječa. Znači, sve što smo mogli iskoristiti od pčela mi smo iskoristili. Pokazalo se to kao dobar potez u godinama s malim prinosom meda, a posljednjih nekoliko godina upravo su bile takve godine«, otkriva svoju poslovnu logiku ovaj stanišićki pčelar.

Više proizvoda – veća sigurnost

Ovako posložena Savina priča izgleda jednostavno. Ali iza ovih 20 i nešto godina stoje godine učenja, rada, uspona i padova. 
»Imao sam sreće da je moj kum dobar pčelar tako da sam imao od koga učiti. Kasnije sam to osnovno znanje nadograđivao čitanjem literature, prateći stručna predavanja, družeći se s pčelarima, učio sam«, kaže Savo. 
Već poslije nekoliko godina dao je otkaz, ali je još uvijek to bilo vrijeme kada je uz pčelinjak dobro došao i još koji dinar zarađen na nekom drugom poslu. Posljednjih desetak godina Savina obitelj, uz suprugu koja je uposlena, živi od pčelinjaka. Danas Pčelarstvo Tadić ima oko 500 košnica. 
»Između 200 i 300 se koristi za proizvodnju meda, a ostatak koristimo za proizvodnju matica, novih društava. Kad bi bila idealna godina na ovim terenima, imali bismo nekoliko paša. Prva je uljana repica, zatim bagrem, trebalo bi biti lagane livade do suncokreta i eventualno šumska paša. Ali problem su posljednjih nekoliko godina loši vremenski uvjeti koji se znaju produljiti čak do razdoblja pripreme pčela  za suncokret. Zbog toga pčelinja društva nisu dovoljno snažna, pa ne možemo u potpunosti iskoristiti suncokretovu pašu, tako da se proizvodnja meda svela na jednu do dvije paše. Kada je godina dobra, budu tri-četiri paše što je oko 50 kilograma meda po košnici. Ove godine bilo je oko 20 kilograma, a prošle tek šest, što je na ovim terenima nezapamćeno mali prinos«, kaže Savo. 
Ako bi se poštovali zakoni ponude i tražnje, onda je očekivana reakcija tržišta povećanje cijene. Bilo ga je, kaže Savo, ali samo u prodaji na veliko. 
»Cijena bagremovog meda je s četiri otišla ne više od šest eura. Šumski, koji je bio potcijenjen je također šest eura, suncokretov je s dva skočio na 2,5 do tri eura. Cijena na tržnicama je ostala ista, jer se pčelari boje da ne izgube mušterije. Ipak, nama najveći dio prodaje jest upravo prodaja otkupljivačima i drugim pčelarima«, pojašnjava Tadić.

Ulaganja u nove pogone

Najveći dio posla Savo i sin obavljaju sami, ali kada je seoba ili vrcanje meda angažira se i dodatna radna snaga. Razvijati proizvodnju, proširivati je znači i ulagati u nju. Dio sredstava za to može se osigurati iz poticaja koje daje država ili putem natječaja koji su namijenjeni pčelarima. 
»Poticaj po košnici koji daje država je 800 dinara i recimo nama to može pokriti troškove lijekova. I to jeste velika pomoć. Imamo mogućnost povrata sredstava uloženih u opremu ili vozni park. Republika i Pokrajina priznaju nam do 50 posto uloženih sredstava. Ove godine bio je i natječaj Grada Sombora za opremu i nabavu pčelarskih društava. Prošli smo na tom natječaju i kupili smo vrcaljku velikog kapaciteta koja će nam dodatno olakšati posao«, kaže naš sugovornik.
Glede planova za budućnost to je povećanje broja košnica, organski pčelinjak. A ono od čega neće odustati je proizvodnja koja nije isključivo bazirana na medu, jer Savina poslovna logika je – imati što širu ponudu, kako bi jedan proizvod »pokrivao« drugi u slučaju loše godine, male potražnje. No, za dalje širenje potrebno je osigurati prostor za nove pogone za vrcanje i pakiranje, skladište. Razlog je to što je Savo posljednjih godina dosta sredstava uložio u kupovinu nekretnina. 
»Što se tiče pčelinjih društava, planiramo neko manje povećanje. A od pčela samo još ne koristimo pčelinji otrov. Sve drugo koristimo i sa sadašnjom prozvodnjom ne možemo postići potražnju. Osnovna nam je proizvodnja matica i drugih rojeva, a kreme, likeri, mješavine meda i ljekovitog bilja više su neki naš hobi«, kaže pri kraju razgovora Savo. 
A mi ga vraćamo na početak priče pitanjem je li i u najambicioznijim planovima mogao zamisliti da će njegovo pčelarsko gospodarstvo danas izgledati ovako. Kaže, razmišljao je o pčelinjaku od stotinjak košnica. Ali vremena onda i sada nisu ista, pa se razdoblje od prije 20 godina ne može porediti s današnjicom. U toj današnjici i pčelari su, kao i drugi poljoprivrednici, prinuđeni raditi još više, imaju još više kako bi od toga mogli pristojno živjeti.

Z. Vasiljević


 

  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika