Nepoznati počinitelji su između 23. i 24. studenoga na zgradi u Novome Sadu u kojoj živi novinar Dinko Gruhonjić, iscrtali niz grafita koji sadrže najbrutalnije elemente govora mržnje. Iako ovaj slučaj nije izravno prijavljen Hrvatskom nacionalnom vijeću, a i sam Gruhonjić nije pripadnik hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji, veliku zabrinutost među pripadnike hrvatske zajednice unijela je činjenica da je jedan od grafita sadržavao riječ ustaša. U srbijanskome društvu već dulji niz godina i nakon demokratske tranzicije riječ ustaša se koristi kada se nekoga želi označiti kao neprijatelja države Srbije i srbijanskih nacionalnih interesa. Sam naziv se i dalje koristi kontinuirano za pripadnike hrvatske nacionalne manjine i pokušava ih se dovesti u svezu s dijelom oružanih snaga Nezavisne države hrvatske iz Drugoga svjetskoga rata.

Slučaj novinara Gruhonjića je zabrinjavajući, i pored toga što su se grafiti pojavili na zgradi u kojoj on živi s obitelji, jer sadrže čitav niz neonacističkih simbola i slogana kojima se pruža potpora osuđenim ratnim zločincima, počiniteljima genocida i raznih drugih zločina tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća nad Hrvatima, Bošnjacima i Albancima. Istodobno, Gruhonjiću i njegovoj obitelji se poručuje kako Srbija nije njihova država i kako se iz iste trebaju seliti. Situacija je utoliko kompleksnija jer uz to što je Gruhonjić ugledan novinar, istodobno je i aktivist civilnoga sektora koji se godinama zalaže za prava marginaliziranih skupina, uključujući i nacionalne manjine, ali isto tako i beskompromisno inzistira i na rasvjetljavanju zločina koji su počinjeni tijekom ratnih  90-ih godina i kontinuirano se zalaže za politike suočavanja s prošlošću. Ovo svakako nije prvi puta da određene pojave s ekstremno desnih pozicija srbijanskoga društva djelatnicima civilnoga sektora upućuju prijetnje i nazivaju ih ustašama te da reakcije nadležnih tijela skoro uvijek izostaju kada je u pitanju govor mržnje. Iako su se ovakve pojave često nazivale desničarenjima s margine, sada se postavlja pitanje jesu li one uistinu marginalne ili pak predstavljaju pojavu koja u sve širim društvenim procesima uzima maha. 

Za pripadnike hrvatske zajednice i dalje ostaje strah i nesigurnost jer se termin ustaša sada već gotovo svakodnevno uporabljava kada se nekoga želi diskreditirati, označiti neprijateljem i naglasiti na određeni način njegovu povezanost s Republikom Hrvatskom. Za sada je osuda ovoga konkretnoga djela došla jedino od pojedinih predstavnika civilnoga sektora i predstavnika određenih građanski orijentiranih medija. O ozbiljnosti situacije govori i činjenica da se među prvim predstavnicima nacionalnih manjina oglasio Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, koji je jasno i rezolutno osudio čitav događaj, ali koji je nebrojeno puta i sam bio žrtvom napada različitih desničarskih ekstremista i koji već više od desetljeća ukazuje kako se danas ustašama ne nazivaju samo pripadnici hrvatske zajednice u Srbiji i njezini djelatnici, već i sve one osobe i aktivisti koji se beskompromisno zalažu za poštovanje demokratskih načela, rasvjetljavanje zločina, suočavanje s prošlošću i zaštitu prava marginaliziranih skupina.

Darko Baštovanović, predsjednik Povjerenstva za praćenje povreda manjinskih prava HNV-a