Širom Vojvodine Širom Vojvodine

Zahtjevna, ali isplativa proizvodnja

Obitelj Dermišek iz Sota se bavi ratarskom, stočarskom i povrtlarskom proizvodnjom. Ukupno obrađuju oko 40 hektara zemlje na kojoj siju pšenicu, suncokret, kukuruz i soju koju koriste za potrebe svinjogojstva. Jedno su od rijetkih obiteljskih gospodarstava u Sotu, koje se bavi i uzgojom paprike. Od 1995. godine, kada im je uzgoj paprike postao dodatna ali i dobro prihodovana poljoprivredna djelatnost, postali su nadaleko poznati po kvaliteti svog proizvoda. Kako ističe ova obitelj, uzgoj paprike je zahtjevna proizvodnja koja traži svakodnevni višemjesečni rad, ali koja se na koncu nakon branja, sušenja i mljevenja, višestruko isplati.

Dodatni posao

Obitelji Dermišek se 2004. godine počela intenzivnije baviti ratarstvom. Prodaja povrća na tržnicama nije više bila toliko isplativa, pa su se orijentirali na drugu zaradu. Danas im je prioritet ratarstvo, sporedna djelatnost im je stočarstvo, a povrtlarstvo, u koje spada samo uzgoj paprike, im je dodatni posao, od čega imaju značajnu dobit.

»U uzgoj paprike, ali i u sve ostale poslove, uključena je cijela obitelj: supruga Marija, sin Siniša, ja i u vrijeme sjetve i sezonski radnici. Budući da je u današnje vrijeme sezonskih radnika sve manje, često smo prinuđeni sami se organizirati i raditi. Nije lako, ali se nekako borimo. Paprika zahtijeva puno rada i odricanja. Kod nas u Sotu je specifičan teren, nemamo zalijevanja, a da imamo navodnjavanje bilo bi nam puno lakše. Radimo direktnu sjetvu. Samim tim je i proizvodnja skuplja. Treba puno nadnica, puno posla, zalijevanja, ali se na kraju isplati. Uzgoj paprike je isplativiji i od proizvodnje kukuruza. Zarada od prodaje paprike nam dobro dođe u zimskom razdoblju kada se završe poljoprivredni radovi. Na 10 jutara pšenice dobijemo 3 vagona žita, a prihod je 500.000 dinara. Na jutru paprike dobijemo 700 kilograma mljevene, a cijena za tu količinu je 850.000 dinara. Kada se odbiju troškovi, ostane dobit od koje moja obitelj može živjeti«, kaže Perica Dermišek.

Bolji plasman u Hrvatskoj

Sjetva paprike počinje u prvoj dekadi travnja. Tada se ona posadi uz pomoć pneumatske sijačice. Gustina sadnje zbog klijavosti sjemena mora biti veća, a nicanje slijedi nakon 25 do 30 dana, u zavisnosti od vremenskih prilika.

»Kada ona nikne, budući da je direktna sjetva i dolazi do gustog nicanja, slijedi raščupavanje. Najvažnije je okopavanje zbog razbijanja pokorice. To je prva faza. Zatim slijedi zaštita od kukaca, od plemenjače, od bakterioza, a zatim kultiviranje, prihrana, pa ponovna zaštita. Potrebno je više puta uraditi zaštitu i okopati ju, da bi ona bila dobra i kvalitetna. Druga faza je branje, koje započinje 1. rujna. Paprika se bere i stavlja u mrežaste vreće od krumpira. U svakoj vreći bude od 10 do 15 kilograma. One se vješaju u čardake i šupe gdje je veći propuh, kako bi se prirodno osušile. Tamo stoje 10 do 15 dana nakon čega se pristupa prinudnom sušenju u sušarama. Papriku nosimo u Gložane gdje se nalaze sušare za tu namjenu. Prije mljevenja, paprika se mora rasparati, kako bi voda iz nje mogla ispariti. Takva paprika na sitima stoji od osam do deset sati. Nakon toga se spušta niže gdje u ladicama mora biti još od šest do osam sati. Kada se osuši, ide na mljevenje. Donesemo ju kući samljevenu u džakovima i u prostoriji gdje je skladištimo je razmjeravamo i iznosimo na tržište. Ne idemo na tržnice nego imamo svoje mušterije koje već godinama dolaze kod nas«, navodi poljoprivrednik iz Sota, ističuću da je do ove godine zbog pandemije koronavirusa plasman paprike bio bolji u susjednoj Hrvatskoj nego u Srbiji.

Ulaganje vlastitih sredstava

No, usprkos tome, ne žali se. Ove godine su nakon mljevenja dobili 750 kilograma slatke i ljute paprike.

»Samo da imam veće tržište, sigurno da bih povećao proizvodnju, ne samo hektar više nego i na pet hektara. Ali ju nemamo kome prodati. U Bačkoj, gdje je proizvodnja paprike masovnija, ljudi su organiziraniji na otkupu. Oni imaju navodnjavanje, bunare, na svakih pet metara imaju vodu. Mi imamo prednost što smo jedni od rijetkih proizvođača paprike na ovom podneblju, pa nemamo veliku konkurenciju«, navodi Perica.

Također ističe da do sada nije koristio subvencije države.

»Ne volim uzimati kredit. Jedino što imam kredit od Razvojnog fonda uz pomoć kojeg sam kupio traktor. Od države smo imali namjeru uzeti kredit za kupovinu poljoprivrednih strojeva, ali smo zbog opsežne neophodne dokumentacije odustali od toga. U proizvodnju ulažemo vlastita financijska sredstva i nastojima zaokružiti proizvodnju. Kukuruz koristimo za uzgoj svinja, a ako imamo neki višak kukuruza, prodamo ga, mada je to rijetkost. Soju pretvorimo u sojinu sačmu koju također koristimo za uzgoj svinja, tako da je to neki zaokružen proces proizvodnje«, kaže on.

Obiteljski rad, ključ uspjeha

Unatoč teškim vremenima za poljoprivrednike, kaže da se od poljoprivrede u današnje vrijeme može živjeti, posebice kada je cijela obitelj uključena u proizvodnju.

»Ne smiješ biti bahat, olako ulaziti u zajmove s kojima se ne možeš pokriti. Koliko sredstava imam, toliko se i pokrivam. Teško je, nije lako, ali se borim. Što ima više radne snage, lakše je. Sada mi sin pomaže u svemu, a ja ću raditi sve dok budem mogao. Volio bih da on nastavi baviti se time i da ostane na selu«, kaže na kraju razgovora Perica Dermišek.

I kako kaže, ova godina je, što se tiče ratarstva, bila prosječna. Rod paprika je bio 30 posto manji u odnosu na prošlu godinu. Ali ne žali se, jer, kako kaže, čovjek uvijek treba biti zadovoljan, jer je nekad bolje proizvesti i manju ali kvalitetniju količinu proizvoda. A upravo je kvaliteta paprike obitelji Dermišek razlog njegovog opstanka na tržištu, kako u Srijemu tako i na širem području Hrvatske.

S. D.

  • Doček NS2020
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • VRHRS
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika
  • DigitalDay